Nastavak dojmova.
Mislim moram. 
Jer ako ne davim ovdje na blogu , davit ću svoju okolinu,a onda se više nitko neće samnom htjet družit.Reći će da sam dosadna i bježati od mene.
Meni idu na živce kad pričaju kako im je bilo na putu, pa to moram slušati satima,danima, tjednima. Vjerojatno vrijedi i obratno .
(A isto mi ide na živce i kad sam na primjer na nekoj svadbi. Pa onda sutra to MORAM gledati na videu. E to je muka nad mukama, to je užas.Noćna mora. Mislim bila sam tamo, čemu onda još da gledam to isto????!?!?)
A na blogu ja lijepo ispričam svoje dojmove. tKO hoće čitat ok, tko neće opet ok i svi sretni i zadovoljni. I moja okolina koja me ondak smatra jako diskretnom i pristojnom osobom jer na pitanje kako je bilo odgovorim sa skromnim i samozatajnim "ma odlično", i svi ostali zadovoljni a pogotovo ja.
Terme Vignoni
Eto sad ću napisat o jednom drugom trgu koji me isto fascinirao. To je u stvari umjesto trga bazen. Mislim ono, imaš trg i imaš reumu. I sad ti lijepo odeš na svoj trgić, skineš si čarape i umočiš si nogice bolne u vodu. A voda te lagano liječi.
"Ako ste živjeli u starom vijeku morali ste bar na jedno hodočašće" tako je pričala naš vodič u autobusu.
"I to hodočašće trajalo je par godina. Išli ste pješke, a ako ste bili nešto bogatiji, uzeli bi konja. Nosili bi vrlo malo odjeće. Dugačku haljinu, kožne samdale.Hodočastili ste Via Francigenom. Putem su vam samostani bili utočište. Samostani bi vam dali hranu i novu odjeću, pružili vam prenočište i mogućnost da se malo odmorite."
A na tom putu bile su i terme.
Hodočaste ljudi i danas, ali to je druga vrsta hodočašća i klanjanja. Danas na primjer hodočaste u Kiku. Ili Bauhaus.
No su rezultati uglavnom isti. Hodaš, hodaš i bole te nožice. Koje su nosile tvoje tijelo Via Francigenom. Ili katovima Kike.
I sad ti lijepo dođeš u maleno seoce koji ima bazen sa ljekovitom vodom. I sjedneš se umoran, umočiš si nogice u vodu i promatraš komade. Okolo. Koji isto sjede i isto odmaraju svoje noge. Umorne i bolne. Možda se i zaljubiš tko bi to znao. Ono, sjediš , piljiš okolo i bum udari te amorova strijelica. Točno u srce. Pa sa hodočašća dođeš natrag sa ženom i dvoje djece . Eto, jedan od mogućih scenarija.
No tako je bilo nekad.
Dok je opće dobro još bilo opće dobro. Danas kad je opće dobro dobro kojeg treba platiti više ne možeš izut cipele i umočit noge. Ne. Nego moraš ić u hotel. Pa platit spavanje i hranu i čistačicu i poslugu i sobu i klima-uređaj. Sve to moraš platit da bi mogao koristiti se općim dobrom. A vodu samo možeš gledat. I fotkat. Za sada bespatno. Ne znam kako se nitko nije dosjetio da bi fotkanje vode moglo naplatit bar euro jedan.
I tako sam stajala tamo gledajuć tu vodu i žarko žudeći da i ja umočim noge. Bolne. Prebolne. Voda predamnom a ja nesmijem.
A bih.
Pak sam zamišljala kako mora da je to bilo u ona davna vremena. Jer tamo vrijeme kao da je stalo. Ljekovita voda je ljekovita voda. Bila je tu prije mene, a bit će tu i poslije mene. To je jedino sigurno.
Ima priča da je tu Katarina Sienska definitivno odlučila da će se
zaredit. Naime, njena mama ju je vodila u ove terme da bi se ista družila s vršnjacima. I možda se predomislila. A kad tamo, prema priči, baš ovdje, na ovom bazenu, Katarina donijela definitivnu odluku!
"Katarina je rodena kao blizanka s još jednom sestrom 25. ožujka 1347. u Sieni, a bila je 25. dijete u svojih roditelja. Katarinu je još kao malo dijete, cim je došla do uporabe razuma i prvih spoznaja, neobicno, upravo magicno privlacila crkva i sve što se u njoj zbiva. Katarinu je Bog vec od najranije mladosti vodio izvanrednim putem pa je djevojcica vec sa 6 godina života imala na cesti svoj prvi zanos i neko videnje.
Kad je Katarini bilo 15 godina zadesila ju je vrlo velika bol. Umrla joj je najdraža sestra Bonaventura. To ju je toliko potreslo da je odlucila prekinuti sa svijetom te se pridružiti dominikanskim trecoredicama, kojih je u Sieni bilo stotinjak. Majka se tome vrlo protivila jer joj je vec bila našla pristala zarucnika. Katarina je bila vrlo odlucna djevojka pa je svoju odluku o izboru zvanja provela u djelo. U 19. godini života Katarina je u misticnom zanosu doživjela svoje zaruke s Kristom postavši tako Njegova zarucnica. U jednom joj je videnju Isus naložio da se posveti apostolatu i tako njezinu, prilicno skrovitu, životu dode kraj. Deset posljednjih godina života provest ce na putovanjima. Borila se za politiku pomirenja medu gradovima, pokrajinama i državama te za obnovu u Crkvi. Godine 1374. harala je po Italiji kuga i Katarina se dade na dvorbu jadnih bolesnika. Mnogima je svojom molitvom vratila natrag željeno zdravlje, a njezin je hrabri primjer potaknuo i druge da pomažu bolesnicima. Ona je svima ulijevala pouzdanje. Nalazeci se 1. travnja 1375. u crkvi Sv. Katarine u Pisi, a primivši svetu pricest, zadobi pet rana na rukama, nogama i prsima.
Sveta Katarina je malo pred smrt doživjela još jednu veliku bol: to je zapadni raskol, koji ce potrajati 40 godina. To ce je slomiti i ona 29. travnja 1380. umire u Rimu. Posljednje su joj rijeci bili zazivi Kristovoj krvi: "Sangue, sangue!" - Krv, krv!
Papa Pavao VI. proglasio je Katarinu Siensku nauciteljicom Crkve. Bilo je to 27. rujna 1970. Tu je cast od žena do sada, tjedan dana prije nje, doživjela još jedino sv. Terezija Avilska.
Italija sv. Katarinu Siensku, uz sv. Franju Asiškoga, štuje kao svoju prvotnu zaštitnicu. "
I kako su lijepo bili pametni ti ljudi nekad. Ne da opće dobro nisu naplaćivali nego su ga znali iskoristit i dalje. Naime , bazen je na vrhu brda. A voda pada. Pa su slijedili pad vode i dolje napravili mlin.
Ovo su ostaci starog mlina:
Voda je i dalje padala ali vodič nije znala reći u što i kako su ju još koristili.
E tu bi se sad dalo stavit noge u vodu, al tu nije gušt. No smo umočili ruke. Voda je topla. (Frizura postojana).
Bio je prekrasan jeseski dan. Oko tebe krajolik iz mašte, pod nogama ti ljekovita voda, mislim kome se da vraćat kući?
|