Kad već nisam mogla bit na otvorenju izložbe eto neka sam na zatvaranju.
Na kojem (zatvaranju) sam bila u društvu jedne slatke intelektualke lijepih svjetlo smeđih očiju, koja isto piše blog al nesmijem reć koje, zato da ostanem tajanstvena a i zato jer ju nisam pitala da li smijem pisat o njoj.
Dakle ne da sam samo misteriozna već sam i nadasve izvanredno kulturna i pažljiva osoba.
Mislim to se vidi i iz aviona, ne moram to tu sad spominjat i naglašavat, no eto za one koji bi moguće zaboravili kao mali podsjetnik na moju savršenost.
Zatvaranje izložbe zamišljeno je kao koncert. Ova dušom prekrasna žena u bijelom je Jennifer Garret. A okolo su njezine slike. Pored nje, ovaj na gitari je iz "Plave trave zaborava".
jedna od:
U početku sam pokušala napravit par fotki mobitelom. Inspirirao me je čovjek sa fotoaparatom, al sam se kasnije opustila i zaboravila na fotkanje.
Da kažem nešto o J.Garett.
Općenito : uvijek nosi bijelo. Uvijek! Ima robe i sve bijelo. Govori hrvatski, a izložba se zove "Dvije domovine". Što znači da ima svoju(Kanada mislim) a našu malu hrvacku smatra drugom domovinom. Što joj baš nije pametno al tko mene pita?!?!?
Ona je blaga alternativa. "Lječenje dodirom" je njen fah i njezina knjiga.
Širi mir i radost. Privuče te. Ona je jedna od onih ljudi koji šire svjetlo.
Tako smo eto proveli jedno ugodno veče. Sliku bih kupila da nisam u financijskim stiskama : kaput, zimske gume i ostala preventiva protiv bolesti. Jednom ću ipak...
|