To danas idem gledat i jako se veselim.
Jučer mi je dan bio za poludit. Ništa me nije išlo. Ni zubara nisam dočekala jer čovjek nije došao. Zaglavio u banci pa zvao da neće doć. Pa sam išla doma. Pa smo čekali majstora. Za mašinu. Pa smo dobili zamjensku dok on ne popravi pravu. Pa smo krenuli na izložbu. Pa nismo našli parking.
Pa kad smo ga našli došli do galerije a ono sve prepuno ljudi ne moš uć.
Pa smo malo ostali i krenuli šetat po gradu.
Šetat , he, he...škicala sam izloge. Bilo je pola osam, mislem si u glavi - imam još pola sata, mogu još nešto kupit.
Pa sam si kupila cipele. I hlače.
A za kaput , smislila sam strategiju.
Kad će Muškarac biti onako u polusnu ja ću reć "ja bi htjela kupiti kaput".
On će reć "dobro, ok".
Sutra ujutro ići ću ga kupit ali ću ga prije nazvati i pitat
"Koju boju kaputa ti hoćeš?"
Isto kako je on meni napravio za skuter.
Inače odoše novci na nove zimske gume.
Koje meni uopće ne trebaju, ne mogu ih nosit, ne mogu ih jest, ne mogu se s njima hvalit..mislim..di je tu logika i kome u životu trebaju zimske gume? Sve je to izmišljotina auto-industrije, vozit će on i sa ljetnima...
Samo moram malo pričekati, jer još ništa zimskog nije došlo . Po dućanima sve ljetna garderoba.
Cipele sam jako zadovoljna. Bila je to ljubav na prvi pogled. I sad ih imam na sebi, a kako je krenulo i spavat ću u njima. Već dugo nisam imala tako lijepe i udobne cipele.
Hlače su tak tak. Boja super, ali mi stoje ružno. Nisam ih probala, jer u zadnjih par godina ništa ne probam. Neda mi se, samo stavim pred sebe i odlučim jel to meni dobro ili nije.
Za hlače sam odlučila da će bit dobre.
Pa kad sam došla doma i probala ih i vidjela da su tak-tak, odlučila sam da ću se pravit da su dobre. Reći ću da je to tako sada svjetski trend, i što ja mogu kad se to tako nosi.
Vikend nema kućica i to mi krivo.
Ima spremanje stana, pranje u zamjenskoj mašini, vađenje i inventura jesenske garderobe i čišćenje repova. Pizdarija poslovi koje nitko neće napravit pa moram ja. - Poubijat moljce. Provjerit crve..
I ondak ću u nedjelju na tu izložbu koju sam vidjela i nisam vidjela. Mislim, vidjela sam ljude ali nisam vidjela slike. Pa ću otić nadoknadit gradivo.
I da. vidjela sam i jednu torbu. Napokon mala a lijepa. Velike torbe ja ne mogu nosit jer sam mala, a samo velikih ima. I bingo, rekoh, evo mi i torbica.
To sam rekla prije nego sam vidjela cijenu.
NAKON što sam vidjela cijenu, zaključila sam da to premala torbica za mene. I da mi se baš ništa ne sviđa i baš ju neću kupit i bok.
|