Jučer sam bila u domu zdravlja. Kao pratnja i promatrač. Potpora.
Znači, neopterećena, slobodna za promatranje.
Pa promatram tako čekajuć u redu gdje se prijavljuje za ultrazvuk i rendgen.
Čovjek stoji ispred nas i kaže :"osoba je invalid, molim Vas recite mi točno vrijeme kada da dođemo jer sve moram organizirati".
OK.
Žena, zaista ljubazna, pogleda termine i kaže mu :"10.10. u 15 sati, da li vam to odgovara?"
Čovjek kaže "da dobro. Rekli ste u 15 sati?"
"Da" odgovori ova i krene mu raditi papire.
Sad kreće misaoni proces osobe u redu da bi nakon njega izjavio
"štoooo? to je 10.10? ne, vratite mi papire" onako ljuto.
Žena ljubazno
"ići ćete negdje drugdje?"
"da naravno". I ode
Sad kreće moj misaoni proces. Koji je nekako ovakav :
"e jesi glup. Trebao si ostaviti ovaj termin i ić tražit drugi ako ti se tako jako žuri".
Mislim. Nas je u Zagrebu oko 1 milion i svi su bolesni. Ako ne fizički ono u glavu.
I nikako da se prilagodimo. Svi bismo htjeli BAŠ SUTRA doći na red, jer nam BAŠ SUTRA to odgovara. Pa ako to nije tako, onda BAŠ NEĆEMO.
(I koga smo zaj....osim samih sebe????)
Ja sam u istom domu zdravlja na mamografiju čekala 2 mjeseca. I nisam se nešto pretjerano bunila. Tako je i što ja tu mogu.
Taj će čovjek doći doma i ljut će reći da su ga "naručili TEK za mjesec dana". I uzet telefon i krenut telefonirat prijateljima, poznanicima i svima koje zna i koje ne zna. Onda će krenut tražit drugu ustanovu koja ima ultrazvuk. Kad ju nađe proći će tjedan dana. Ti isti će ga naručiti za dva do tri tjedna i bingo, došao je na isto. TO POD SIGURNO!!!
Em će se iskilavit, em će potrošit telefon, em će se ljutit , em će platit negdje 500 kuna a doć na red ionako za mjesec dana.
Mislim, nemam ja ništa protiv da čovjek hoće brže obavit posao.
Ali ono što mi se čini da je glupo, je da si nije ostavio rok tamo di su mu ga dali. Mogao je to ostavit a onda ić tražit drugo.
Puno nas je, svuda su gužve i repovi, svuda se čeka. Nije mi jasno zašto netko dođe na šalter i misli da je on Bogom dat i da se njemu treba napravit iznimka jer...njemu se žuri. Žuri nam se svima. Svi bismo htjeli doći na red što brže, pogotovo kad je zdravlje u pitanju.
Ne razumijem neprilagodbu. Ne razumijem sve to.
Sad će taj isti probat nać ultrazvuk preko veze. Pa će zvat prijatelja doktora s kojim je išao u školu i molit ga da ga ubaci preko veze. Ako ga dobije na telefon. Al ga neće dobit na telefon, jer ovaj je upravo u Dubrovniku i vraća se "idući tjedan". Pa će ga čekat još tjedan dana. Pa će ga opet zvat. Pa je "na sastanku, nazovite sutra".
I tako će to ići.
Što je u stvari poanta ovog mog dubokoumnog razmišljanja?
Poanta je : prilagodi se čovječe. Misli i na druge. Nisi sam na svijetu. Nisi jedini. Tvoj problem nije najveći, mada se tebi naravno čini da je. Mislim to je ljudski. No kad si išao sve to obavljat, mogao si razmislit. I ZNATI da nećeš doći na red odmah. Jer nas je 1 milion. Jer nas je previše. Jer i mi ostali nismo tu radi toga što nemamo što pametnije radit, nego zato jer nas nešto boli. Mislim, čovjek neide u dom zdravlja da bi šetao zar ne?!?!
I to što je dobio rok za MJESEC dana je prekrasno. Ljudi čekaju i po 6 mjeseci.
To sam čovjeku htjela reć. Naravno da nisam, samo sam šapnula osobi s kojom sam bila "uzmi rok koji god ti daju."
|