28.08.2007., utorak
kaciga
|
Muškarac kupio skuter. On kaže "kupio sam nama" . "To je naš skuter". Zaradio je neke novce i došao kući i rekao "čuj ja bi kupio skuter". Ja sam rekla OK (mislim čovjek je zaradio ima pravo i kupit) . Samo sam rekla " a di ćemo ga držati?" i pomislila ajd dobro imat ćemo još jedno prijevozno sredstvo. Sad ću auto imati za sebe pa neću morat radit nemoguće dogovore tko, kada, koliko i kuda s autom. I još sam to stavila u neku daljnju budućnost, ono kao za par mjeseci ćemo iga kupit kad se sve dogovorimo . Ohhh, naivne li mene. Sutradan mi zvoni telefon na poslu :"a koju TI BOJU HOĆEŠ?" Boju čega pitam , već zaboravivši DA SAM JUČER HTJELA MOTOR.  "Crnu ili sivu?". "Sivu " kažemj ni ne shvaćajuć o čemu priča. To popodne pred kućom je bio novi sivi skuter. A o kacigi, to sam htjela pričat. Muškarac je sa istim dobio i kacigu. I kao svako muško, naravno da nije zadovoljan . Traži bolju. Koja ne propušta buku, koja ima veće vidno polje, koja..... Nađe Muškarac bolju kacigu te sav presretan slavodobitano ulazi u stan u rukama pažljivo držeći svoje novo čedo. "Hoće li ona spavati u našem krevetu?" pitam ja. Tek toliko da nešto pitam, da mu pružim podršku, da mu dam oslonac, da vidi da sudjelujem srcem i dušom, a on se odmah naduri. Čudni neki ljudi ti muškarci.  A ondak pitam "A di ćemo sa starom kacigom?" Kako li sam samo glupo pitanje postavila NARAVNO DA STARA KACIGA IDE ZA MENE! I sad, sjednem ja kao pravo žensko iza Muškarca na (naš!) novi skuter, stavim svoju (svoju!) kacigu (koja nije dobra za njega al jest za mene ) na svoju majušnuglavu. Glavicu. Pikulu od glave. Glavu nešto malo veću od teniske loptice. Te ženstveno obgrlim trbušćić ispred mene. Krenemo. Kadli kaciga počne pokazivati svoje pravo lice. Zlobno lice. Lice vjetrenjače. One koja živi onako kako se njoj hoće, a ne onako kako bih na primjer možda ja htjela. Mislim da sam bila prekrasan prizor. Čim smo krenuli kaciga se pomakla udesno.Samoinicijativno. Bez povoda i motiva. Moja glava bila je ravno. Što je dovelo do toga da nisam ništa vidjela. Vidno polje bilo je 0, zero, ništa. Vozila sam se u mraku. Mraku kacige. Kada sam pokušala , nadasve ženstvenom kretnjom vratiti istu na svoje mjesto, laganim trzajem glave ulijevo ,ona mi je odkazala poslušnost, te je samovoljno krenula još dalje na suprotnu stranu. Pa je sada moja glava stajala i dalje ravno, ali je kaciga bila okrenuta za oko 120 stupnjeva udesno. Što je činilo dosta interesantnu sliku. I tako je to išlo. Da ne duljim. Ako vidite da se neka osoba vozi na motoru kao suvozač a kaciga je okrenuta prema vama pod kutem od oko 180 stupnjeva , onda je normalno da pomislite da je i osoba okrenuta prema vama, naime da sjedi u suprotnom položaju. Ali neeeee.. Varate se. To je samo kaciga okrenuta prema vama. To kaciga, na glavici pikulici traži neko mjesto na koje bi se mogla fiksirati. Stati u nekom položaju. Odahnuti i opustiti se. Moja (moja!) kaciga to nemože. Na mojoj glavi nije našla pogodno mjesto za sebe, te je Muškarac sada prisiljen kupovati novu kacigui za mene. (Ne znam da li rade uopće tako male. Možda na dječjem odjelu??) Za naš skuter Naš. Naglasak je na naš!Misao dana : Ne prekidaj ženu dok šuti. |