Dakle, nakon uspješno obavljenog posla :
zaključismo da možemo na kupanje.
Znali smo da će tamo biti TV
i muzika
i kolači
i ručni radovi
(bijela štrikana torbica košta 50 kuna. Samo da se zna!)
i narodne nošnje
i tamburaši
i motori
i natjecanje u plivanju
i natjecanje u kajaku i vožnji čamcem
i kartanje.
I povlačenje konopa. I ples. I nogometni turnir. I turnir u odbojci na pijesku. I
ribolov.
Ali nitko nije mislio da će tamo biti i najljepši pas na svijetu,
jasno, s najljepšom gazdaricom al , skromna i
samozatajna kakva jesam, neću se sad hvalit.
Uglavnom je mali pas toliko drzak i ohol da se postavio na sve domaće pse. Tri do šest puta veće od njega.
I što sam naučila? Da su seoski psi u stvari užasno plašljivi.
Jer...
mali je pas uspio natjerat psa
(tri puta većeg od njega) van iz dvorišta gostione
u kojoj smo bezazleno pili kavu, a ne došli
izazivati rat.
Kad se ovaj vratio s pojačanjem,
mali je pas nagario i njega i pojačanje.
Drugima je to bilo smiješno i svi su se smijali, jedino meni nije.
(Meni je srce bilo negdje u peti lijeve noge.
Na licu kiseli osmjeh broj 17).
Mislim, što ako se taj veći okrene i zamisli nad sobom i svojom težinom? Pa ako shvati da on ima
20 ak kilograma a mali pas samo 4,7 kilograma?
Na sreću seoski je izgleda malo retardiran. Inače ne znam
kako da objasnim da se nije zamislio nad situacijom.
i P.S.
Emisija je išla uživo. Navodno da je mali pas bio viđen u nekom
kadru. Mislim nek se zna. Jer to je samo početak. Kadar po kadar
i za čas smo na filmu..
|