Knjiga je dobra.
Prvo sam se kilavila mjesec dana, nije mi se dalo čitati.
Iz ovih razloga :
NAJNAGRAĐIVANIJA HRVATSKA KNJIGA
NAGRADA KIKLOP 2004.
ZA NAJBOLJU DOMAĆU PROZNU KNJIGU
Nagrade "VLADIMIR NAZOR"
"IVAN GORAN KOVAČIĆ"
"AUGUST ŠENOA"
"KSAVER ŠANDOR GJALSKI"
Na što odmah postanem sumnjičava.
Ali kad sam ju uzela u ruke, nisam ju ispustila.
Pročitala sam ju u dva dana.
Bila bi i prije al trebalo je radit :
malog pasa šetat,
farbat vanjske kapke,
usisavat....
..ukratko držat 3 zida u kući.
Inače se kuća raspadne i di da ja onda
čitam?
Ovako bi se to dalo opisati . Mislim dečki s klupe rekli bi:
"Lik ti je neka faca u nekoj stranci. Ali ga zajebu pa ga se mora maknut na neko vrijeme, da ne radi pizdarije stranci. Pa ga maknu na tamo neki otok u pripizdini. I sad lik dolazi na otok i nemože doć k sebi od čuđenja drugim likovima koji na otoku žive. Nema ni moba, ni e-maila, niš nema. Nema trajekta, nema dodira sa svijetom.Ni komada, jer ti tamo žive svi starci. To s komadima mu teško padal ali onda već negdje pred kraj knjige nađe jednog, neku Mrvicu koja snima porniče i koja se skriva na otoku.
I lik ludi na tom otoku. Ali onda dođe k sebi i počne se prilagođavat. Na kraju dođu po njega da ga vode natrag, ali se lik više neda."
Meni je od svih u knjizi najbolji sedmi povjerenik, svjetioničar, u stvari matematičar. Taj je rekao besmrtnu rečenicu. Koja mi u ovom trenutku baš sjela. Nešto tipa : "znaš shvatio sam da sve pizdarije nastaju zbog emocija. Pa sam se maknuo od svih emocija, živim tu sam na svjetioniku i sad se mogu dati u rješavanje matematičkog problema."
E tom trenutno zavidim!
Kad bi se mogla bar na trenutak maknut .
Bar na trenutak.
|