01.08.2007., srijeda
Dobro jutro
|
Day ne zna stati i čitati između redova. Nego provocira: "Znači bila si kod nas i nisi se javila. Jel' to bilo zbog nirvana ljetnog paketa pa si se bojala da te Filipinka i ja ne izbacimo iz ravnoteže ili si misliš da je ljepota prelazna pa da ćemo se nas dvije pretvoriti u princeze. Nije mi jasno. Tražim objašnjenje." Lijepo sam napisala da je na moru bilo lijepo i dobro i da o tome neću pisat jer bi puno trajalo. Lijepo sam to napisala, jasno i glasno. I još sam našla priručnik te odmah promijenila temu da nebih o moru. Ali neeee. Day ne zna stat. Ona pita da zašto se nisam javila. Njoj i Filipinki. Jer sam bila tamo. Kod njih u njihovom gradu. A kako da se javim, molit ću lijepo kad mi ni broj ne dadoše. Eto, to su naše dalmatinke. "Kad dođeš obavezno se javi" kažu.  A onda na jutarnjoj kavici smijuckaju se i pričaju jedna drugoj "Rekla sam Levantici da se javi, ali /tu sad stanka jer grcaju od smijeha/ joj nisam dala ni broj ni adresu /opet stanka iz istog razloga kao i gore/. A i bolje tako, inače bi ju morale vodit na kavu i coca-colu koju smo joj obećale, a vidiš ova godina je jako teška, radim radim a ništa ne zaradim" (to Filipinka). Na što day (vrlo vjerojatno) odgovara "Ma ajd, mogle smo joj platit tu coca-colu da ne misli da smo neke škrtice. Ionako nije ostajala u Zadru nego je išla dalje, pa bi je se brzo riješile. I ostavile bismo dobar dojam." Budući da sam ja to sve znala, pametna kakva jesam odlučila sam da se neću javiti na broj koji nemam. Pa sam uredno odplatila gradu Zadru parkiranje od 6 kuna po satu. Puta 5 sati  , čovječe i onda viču da nemaju.Obišla sam malo dućane, kupila si neke natikače i još jedne, popila kavu, a u 12 otišla na ručak. U 14 sati išao je brod i tako sam pozdravila Zadar. Naravno da sam u međuvremenu ostavila boravišnu taksu za pola dana. U turističkom uredu. Lijepo sam došla, rekla da sam tu par sati i da bih htjela platiti boravišnu taksu, jer sam čula da se u Zadru puno radi ali da se ne zaradi, pa neka onda platim da se sakupi za barem osnovno. Hranu. Ostalo će već nekako. A kad sam se vraćala, bilo je kasno. Bilo je 10 navečer. Kad Filipinka i Day spavaju snom pravednika ili broje novac koji je zarađen ali nikako neće biti dovoljan. Pa ih nisam htjela smetat i zvati na broj koji nemam.  Nego sam se lijepo instalirala na rivi i čekala svoj prijevoz, koji je bio dosta daleko, budući da je jednoglasna odluka bila da smo Zadru dali dosta i da nam treba ostat novaca i za parkiranje u Zagrebu. Ta, ipak u Zagrebu živimo i ne možemo se sad ponašati kao pijani begovi te sav svoj novac ostavljati na moru, kad nam treba nešto i za ovdje. Inače Zadar me razočarao. Kad sam prije dolazila to je bio jedan od rijetkih gradova koji nije bio komercijaliziran. Ili sam ga ja tako vidjela? Koji mi je bio lijep. Topao. Drag. Od toga je ostalo : ništa. Sada galopom trči prema komercijalizaciji, misleći da je to nešto dobro.  No, tko sam ja da sudim? Samo eto izražavam svoju prvu impresiju. Čim sam ušla u grad nešto me počelo smetat. Reklame, panoi to me počelo smetat. |