05.01.2007., petak
Geocach I /Samobor i Zagreb/
|
Naši prvi cachevi, dok smo još bili amateri bili su u okolici Samobora. Prvi cach za nas je bio na Oštrcu. Bio je vrlo dobro sakriven, i stvarno je veliko zadovoljstvo kada smo ga pronašli. Bili smo veseli baš kao da smo upravo čuli da smo naslijedili vilu u Lovranu zajedno sa novcima za njezino preuređenje. Zimski dan, snijega do koljena a ja sam bila u tenisicama i trenirci. Super pametna odjeća za penjanje po snijegu do Oštrca . Amater nezna  , ali amater uči.Smrzla sam se, bila sam sva mokra, u tenisicama led i snijeg. Pri povratku smo se izgubili (UNATOČ TOME ŠTO POSJEDUJEMO NAVIGATOR!!! kojemu je, koliko sam ja plavuša uspjela shvatiti, zadatak da onemogući da se ljudi izgube), pa smo takvi - umorni, promrzli imali još pola sata hodanja u krivom smjeru. Nakon nekih pola sata ja sam tiho,skromno sa poštovanjem prema Spravi rekla "meni se čini da mi neidemo dobro". Napokon je muška polovica priznala da smo se izgubili (naglašavam : izgubili smo se uz GPS!!), pa smo još pola sata hodali natrag istim putem. Tu sam pukla. Gladna, promrzla, umorna....Ako tada nisam bacila GPS onda vjerojatno više ni neću. Kad smo došli doma spremili smo naše prve cacheve (to su bile nekakve dvije male lutkice) kao najveće blago. Ostali cachevi na Samoboru su za nas, poslije Oštrca već bili diletantski (kako se čovjek brzo uobrazi). Naime, oni koji tamo u Samoboru stavljaju cacheve stavljaju ih ili u neki panj, ili u drvo sa rupom. Možeš biti i plavuša da ih pronađeš. Samo dodješ i tražiš panj koji u sebi ima rupu. Tu je obično cach skriven. E sad smo se već bili uobrazili. Kao, vidiš ti kako lako mi to otkrivamo. Pa kaj je to igra??? Pa kaj bumo mi po panjevima tražili, dajte nam nešto sofisticiranije i teže.. I sad tako uobraženi rekli smo - pa imamo mi svoj dobar stari Zagreb, ajde da malo vidimo što ima tu po Zagrebu. I tako smo se onda orijentirali na stari dobri Zagreb. A ono i u Zagrebu prvo pa - PANJ. I to ne bilo kakav panj, panj pun mrava. U stvari to nije bio panj, to je bilo šuplje debelo. I bilo je ljeto. I sada mi pronađemo i lokaciju, i deblo i stavim ja ruku da dodjem do cacha. A u deblu stanište mrava. Jer ljeti mravi ne spavaju, ljeti mravi grizu.. Brže sam izvadila ruku nego sam ju stavila. Dobro, mislimo mi, bude muška polovica to napravila. No muška polovica ima debelu ruku a deblo je usko. I ostane na meni da ja ulovim cach koji je na dnu a čuvaju ga mali žuti mravi, koji bome grizu. I sad ti reci da život žene nije težak.   Uglavnom taj cach mi je ostao u sjećanju po mravima i po školjkama sa pacifičkog oceana koje su u njemu bile. To me oduševljava. To što je netko donio u stari dobri Zagreb, u neko staro deblo školjke sa pacifičkog oceana. Imamo ih doma.  Ali sad mi je stvarno bilo DOSTA. I debla i mrava i blata i panjeva. Pa zar nema nekog pametnog cacha gdje ćeš raditi nešto pametno a ne boriti se sa mravima i blatom, samoborskim brdima i lišćem, snijegom i smrzavanjem?? Pa nisam ja planinar, nisam alpinist, niti prirodoslovac, nisam ni Charles Darwin, niti se spremam za osvajanje Maunt Everesta. Ja sam obična (u duši ) plavuša koja je igrom slučaja i životnom ironijom dospjela u okruženje geocachinga. Zar zato moram davati svoju desnu ruku mravima da ju svu izjedu? Zar se zato moram smrzavati na usponu do Oštrca? Zar zato moram upadati u svako blato koje postoji u Samoborskom gorju??? Zar svaki trn mora ubosti baš moju kožu? I napokon sam dobila to što sam i tražila: Evo opisa cacha : Vodic kroz Zagreb za autostopere Zagreb's urban cache with non-urban finish. First I'd like to say thanks to Mr.Dawor Preis who kindly permited that his work of art participate in this cache. This cache will take you all over the city for a different perspective, and beyond.. The principle of "revolving" through the "points" is simple: on each point you pick-up 2 bits of data to proceed to the next. When you arrive at starting point, on the most east pillar in the middle of lanes, search for the thing that "doesn't belong" there. The list of stations is as follows, but before you fly, a note: If you are on foot (with help of public transport) it might take you pretty long time to finish the cache (whole day?). We suggest at least bikes. Also, since this is an urban cache, and final coords takes you out of the city, all those who comes to semi-final spot and for some reason can't proceed, can be considered as if you found the cache. 1. 45-48.875; 15-51.656 --> A=1ST # in L; B=4TH # in D 2. 45-47.A10; 16-B3.300 --> C=3RD # in D; D=(4TH # in L)+1 3. 45-46.C08; 15-58.0D7 --> E=4TH # in L; F=3RD # in D 4. 45-4E.058; 16-00.F41 --> G=7TH # in L; H=2ND # in D 5. 45-4G.115; 15-59.H71 --> I=5TH # in D; J=(3RD# in L)-(3RD# in D) 6. 45-48.I97; 15-58.5J8 --> K=6TH # in L; L=(1ST # in L)+1 7. 45-48.7K8; 15-58.L53 --> M=7TH # in L; N=4TH # in D 8. 45-48.M07; 15-58.N93 --> P=3RD # in L; Q=(3RD# in D)+(5TH# in D) 9. 45-48.75P; 15-58.Q66 --> R=1ST # in L SEMI-FINAL 45-48.731; 15-58.R22 FINAL Now that you are standing in the center of ... turn south and you can't miss house number of a certain embassy. It's an X. Final cache is at: 45-5S.161; 15-5T.420 S=X-1; T=X*2 Easiest aproach to final cache for cars is from 45-51.044; 15-56.337 to north. We wish you pleasant journey! U starom dobrom Zagrebu tražili smo taj cach tjedan i više dana. Završili smo kraj jednog zidića i cach je bio u zidu. Ne moram posebno naglašavati da je taj dan padala (što padala, lijevala) kiša, da sam ja opet bila u tenisicama i trenirci . Amater uči ali teško i sporo Taj smo cach po toj kiši tražili barem 45 minuta, već smo 12 puta htjeli odustati, čovječe bili smo mokri do kože...hodali smo ko dva idiota oko tog zida, ispregledali ga uzduž i poprijeko,da nas je netko vidio vjerojatno bi zvao Hitnu i poslao nas u Vrapče. Onda odlučimo da ćemo odustati, ali nešto ti neda mira : misliš si : pa sve smo odradili, došli smo tu, on je tu negdje ne mogu sada stati I psa smo izludili. I on je jadan bio mokar do kože....  Uglavnom našli smo ga. Više se ne sjećam što smo uzeli a što stavili unutra, neke sitnice vjerojatno, sjećam se samo kiše, kad smo ušli u auto sve se sa nas cijedilo. Psa smo zamotali u deku on je jadan drhtao od zime, sebe nismo mogli osušiti niti si pomoći, jednostavno smo tako mokri krenuli kući. Ne treba naravno naglašavati da smo pas i ja poslije toga dobili prehladu. |