27.12.2006., srijeda
Malo slikica Motovunskih
.."Stara legenda kaže kako su nekad davno u dolini rijeke Mirne živjeli divovi. Bili su toliko veliki da su gradeći gradove na brežuljcima nad Mirnom, jedan drugom iz ruke u ruku dodavali alat i veliko kamenje. Jedan od gradova kojeg su u to legendarno doba izgradili divovi bio je i Motovun. Mnogo kasnije, kad su Istru naselili i obični ljudi, divovi su počeli nestajati, no u legendi i pričama Vladimira Nazora ostao je zapamćen motovunski div Veli Jože, koji je bio toliko velik i jak da je golim rukama mogao zatresti zvonik motovunske crkve."     .."Motovun je od prethistorije najvažnije naseljeno mjesto u široj okolici, a prema novijih istraživanjima "New Age" znanstvenika, svoju ključnu poziciju ovaj gradić duguje svom položaju na raskrižju Zemljinih energetskih meridijana odnosno tzv. "Zmajevih brazdi". Ti meridijani krajolikom pronose pozitivnu, životnu energiju Zemlje, a na mjestu gdje se takve "brazde" sijeku, kao što je u Motovunu slučaj, nastaje snažan izvor pozitivne energije, "dišni otvor" planeta Zemlje. Takav energetski naboj na čovjeka djeluje opuštajuće i smirujuće, povećava mu koncentraciju i duhovnost, odmara i okrepljuje, pogoduje meditaciji, razvija kreativnost i toleranciju."..   Imali smo sreće. Bili smo jedina grupa turista toga dana u Motovunu a mislim i šire. Grupica od 22 strpljiva penzionera i nas dvoje koji smo bili daleko najmlađi u njoj. To što smo bili jedini turisti rezultiralo je punom i nepodjeljenom pažnjom domaćeg življa koji nas je nudio tartufima, rakijom, osmjehom, ljubaznošću. Da smo kojim slučajem bili jedan od 30000 koji dolaze ljeti na festival mislim da nebismo dobili ništa od toga.A možda se i varam. Dan je bio prohladan(što prohladan, smrzla sam se) i podosta maglovit. Ipak, meni je bilo lijepo. Imali smo gradić samo za sebe a i ostali smo živi..naime, vožnja autobusom prema gore i prema dole nije neko iskustvo koje bi čovjek baš žarko želio ponoviti. Lako divovima, oni su samo zakoračili, mi mali moramo se voziti.. Tu pomogne ona rakija koju su ti prije ljubazni domaćini bili ponudili. Malo si pripit pa nisi siguran da li to autobus stvarno ide okomito ili si samo pijan ... Ondak smo otišli još u Livade. Malo mjestašce u kojemu nema žive duše, ili ju barem ja nisam vidjela. Sve nekako avetinjski, napušteno. U središtu mjesta spomenik. E sad...čovjek mora biti dosta pametan da bi shvatio što on predstavlja. Ja nisam.(ni pametna , ni shvatila).   To je spomenik tartufu. Navodno je on u knjizi Gunessovoj. Najveći tartuf ikad pronađen. Evo: NAJVEĆI TARTUF NA SVIJETU 30.03.2000 godine izravno iz sjedišta Guiness world recorda stiglo je službeno izviješće da Istra ima najveći tartuf na svijetu. Pronašao ga je g. Giancarlo Zigante sa svojom kujicom Dijanom u blizini mjesta Livade 02.11.1999. Težina velikog bijelog tartufa iznosila je točno 1,310 kg. Taj milenijski tartuf kako još zovu ovog rekordera obitelj Zigante odlučla je ne prodati već je u cilju promocije tartufa i istarske regije organizirala večeru za 100 uzvanika na kojoj je glavno jelo bio MILLENIUM. Kako bi se mnogobrojni putnici namjernici uvjerili u veličinu velikog bijelog g. Giancarlo Zigante dao je izliti vjernu kopiju u bronzi. Taj unikatni eksponat moći ćete vidjeti u specijaliziranoj trgovini za tartufe i proizvode na bazi tartufa u Livadama. |