nedjelja, 25.06.2006.

Svrha postojanja

Znate šta bi bilo najlijepše na svijetu???Shvatiti svrhu postojanja.Kako bi čovijek bio sretan da zbilja može shvatiti sebe i naći svoje mjesto pod zvijezdama.Ali to je daleko,daleko ispred nas.To nadilazi mjesto i vrijeme,dan i noć,to je ništavilo.Da znamo svoju svrhu ovdije sve bi nam bilo jasnije.Ne bi se ovako koprcali u nedoumicama i neznanju.Mi ovako samo živimo,kao hrpa stanica,a ne znamo uopće zašto.Kao ribice u akvariju ili papige u krletci.Mi smo zapravo prisiljeni da živimo.Mi nismo svojevoljno to odlučili.Nama je naređeno da žvimo,cijeli je život normiran i podređen sustavu.Samo ga slijedimo kao hrpa izgubljenih duša.To me deprimira,ali ujedno i oduševljava.Oduševljava me to što znam da nisam jedina .Ima nas šest milijardi.Svi smo izgubljeni i tražimo svrhu.Možda i ne...Možda i ne tražimo svrhu svega toga.Možda jednostavno živimo.Samo to...Nismo ni svijesno svoga postojanja.Ja nisam svjesna svijeta.Ne doživljavam ga.Meni je ovaj Karlovac svijet.Zato smo toliko i bezdušni.To se često zamjenjuje sa sebičnošću.Ali nisam ja kriva što ne shvačam glad u Africi.Ja ne shvačam ni sebe,kako bi onda mogla imati razumjevanja za nešto toliko daleko i strano.Jednostavno ne mogu.Govore imaj malo osjećaja.Imam,imam ja osjećaje.Sve mi djeluje daleko i nestvarno.Kako da se ne događa meni niti ljudima oko mene...
Isprana sam.To su teške riječ ali...

Lucija

- 23:19 - Tvoje riječi ( 7 komentara) - Tvoj papir - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.