Sto puta sam ja zbog tebe umrla...

{...ti sada imas nju
ja nemam kome...}

...nema me...

Riječi nikako da izađu iz mene.
Nikako da napišem, sastavim išta smisleno.

Dogodilo se toliko toga.
Uputio si toliko pogleda.
Izgovorio toliko riječi.

Prolaze dani...
Tjedni...
Mjeseci...

Prošla je jesen...i zima će proći...
I 21.12. je prošao.
I značio je...koliko je samo značio...

I tako prolazi sve...
I proći će i ovih 3 mjeseca....

Zadnja 3 mjeseca.

I biti će...Ne.
Ne želim znati kako će biti.
Ne želim znati koliko me boli čeka, kao da ovo nije dovoljno...
Ne želim razmišljati o tome.

Bit će to...naš kraj...





I ne pišem više, jer riječi su suvišne...
Tako isprazne i nepotrebne...



...i u crnini mog malenog paralelnog svijeta...
Ti si Svjetlo.
Ti si Boja.
Ti si...Sve.


{...znam, nisi sam
i ne bih da ti smetam ove noci
s njom si, zar ne
a ja cu svojim putem poci...}




I u ime svega, molim Te...budi sretan s njom...




{...sta mogu kad mi srce
nije stena,
ovo je ono pravo,
dalje nema...}