koji put život baš iznenadi svojom vrckavošću, proda ti neku od svojih vrhunskih fora i ostavi bez teksta. ili bez tla pod nogama. život je u nekim slučajevima kao neki opaki stand-up komičar koji se okomi na tebe sirotog koji sjediš u publici, ločeš svoju cugu (da anesteziraš stres) i šlataš se sa ribom s kojom si došao zajebavati se. u pauzama dobra muzika, zajebancija, petica... i onda kreten sa stejdža iz nekog samo njemu poznatog razloga krene sa opako lošim forama na tvoj račun, a ti trebaš kao bit okej i znati prihvatiti šalu na svoj račun. i kuliraš, ali na silu jer da nema ljudi oko tebe ustao bi, pljunuo kretena u facu, nasadio ga na šaku nekoliko puta i za kraj mu se popišao u uho. ali ne, ti kao leđero sjediš onako polumutav, ceriš se na silu i kao kužiš spiku i baš si neopterećen.
moj jedan poznanik sa nogometa, simpatičan momak, trenutno leži u buksi i broji dane. doma mu žena i dijete. on je jedan dan otišao na stand-up i nije izdržao. loše fore koje su se nizale jedna za drugom dizale su mu lagano tlak. trpio je jadan dok nije eksplodirao, rentao kombi na svoje ime i krenuo sa dva pajdaša u pljačku. malo je reći, greška.
branio se spikom da nema pojma kaje bilo i da je on cijelo vrijeme spavao u kombiju i da nema pojma otkud njegov kombi u pljački. odvjetnik ga je kumio da odustane od iskaza i prepusti njemu obranu jer će sa svojom spikom samo uvrijediti suca. na kraju je ipak promijenio priču i rekao da je bio sa dva stranca koji su ga nagovorili na avanturu. kad ga je sudac pitao koje jezike govori, ispalio je ko iz topa nijedan. nije se snašao i kuloari bruje da si je tom izjavom presudio. da nije smiješno bilo bi tužno.
|