Naslov posta nema apsolutno veze s ičim o ćemu ću ja danas pisat post.Jako mi je lijepa ta rečenica i morala sam ju upotrijebiti u neke svrhe.
Primjetila sam da je nastala cijela strka oko moje priče i o tome da ju neću nikome dat.hehe...ma dać ću ja samo posebno odabranim osobama da to pročitaju ali tek kada bude cijela napisana.Još nisam ni do pola.
U zadnje vrijeme rijetko sa na netu.Razlog je već svima jako poznat.Barem znam da nisam jednima koja je opsjednuta igricama i Play Stationom.Jedna od super frendica isto po cijele dane samo sjedi ispred monitora ili telke i igra.Jučer smo svima digle tlak pričajući o japancima,igricama,scenama i japanskim muškim ženskim likovima.Naime,postoji jedan tip koji nosi korzet.Tu sliku još uvijek nemam ali kada uhvatim frendicu na msn-u obavezno mi ju mora poslat.A dotad ću staviti jednu prekrasnu sliku(barem meni).To je najljepša scena popračena muzikom koju možete ćut u boxu.
Sad sve to ovisi o čovjeku.Većina vas će me valjda proglasiti djetetom no nema veze.Ukusi su različiti.
Stvarno nemam inspiracije i ako nastavim dalje pisat počet ću pisat gluposti.Postić možda nije nešto ali sam morala maknuti onaj prošli.Kiss
P.S-Bacam se na rađenje novog dizajna.Tako da za kojih mjesec dana možete očekivati novi dizajn na mom blogu.Ja se nadam da će biti i prije.Sve ovisi o vremenu i mojoj volji za HTML codom
|