Prvo SORRYTE kaj ste morali dugo čekati
na moj novi post ali jednostavno nisam
stizao ništa postat radi ispita i drugih iliti
inih stvari koje su zaokupile moj život.
Znate, 06.02. sam slavio sa dragom
zajedničkih 2 mjeseca skupa, pa sad
još i Valentinovo.
Trebali smo ić gledat film
al nismo zbog mene jer sam ja
trebal ić po tatu sa autom
a on je došao sa svojima i sad
jede u susjednoj prostoriji s njima.
Ma bed mi je to malo jer malo si
isplaniram ljepe trenutke sa mojom
voljenom a onda se dogodi nešto
i nemrem isprovest te planove...
Al i ja sam kriv jer se ne usprotivim
a mogao bi i morao...
Inače, moje mišljenje je da je
Valentinovo malo previše
iskomercijalizirano i zato mi je drago
da i moja Kattyca misli tako i
zbog toga nam je današnji dan isti
kao i svaki drugi.
Moram sad ić raditi društvo
ovim tam tatinim pa
se čujemo sutra il u četvrtak.
Do tad mi uživajte a za kraj
poklanjam vam jednu pjesmu:
U samotnoj tišini
U samotnoj tišini
tražim tebe,
pogledom da te dotaknem,
rukama da te ćujem,
poljupcem da te vidim,
sluhom da te osjetim...
...ti si tu,
znam to dobro,
da mi pogled pružiš,
ruke podariš,
poljupce pokloniš,
sebe mi daš...
...mi smo zajedno,
u svijetu koraćamo,
nićeg se ne bojimo,
u nas vjerujemo,
jedno drugom u ruke stavljamo
i ljubav,
ljubav vječnu dijelimo.
Tolko za sad,
uzivajte mi svi vi dobri i loši,
i neka vas sve Bog blagoslovi
i ljubav vam pokloni
(jer ak sam ja sretan u ljubavi,
onda može biti svatko ->
HVALA ti KATARINA za vjernost i ljubav.)
