|
(Posljednji nastavak. Više post festum. )
Tužnim smo srcima otišli sa splitskog kolodvora. Do idućeg puta. Ali, svakako presretne radi još jednog potpuno uspjelog i nezamjenjivog druženja! Odličan osjećaj, koji traje i dalje...
Brzina kojom se prisjećam doživljaja, daleko je veća nego ona kojom pišem, što je dosta naporno s obzirom na količinu doživljenog. Ipak, a to sam već rekla, kada se podvuče crta ispod svega i samo zbroji (jer oduzimat ne moram ništa), dolazim do zaključka kojeg sam već donijela u prošlom postu: Branhe su sretne! Ponavljam: baš jesu!
I šta sad?! Vidimo se u istom sastavu tek u listopadu, a ako bude sreće i studentske savjesnosti možda koji dan prije. Ne garantiram, ali obećanja se sjećam. ;)
Drage…
Ovo je post za vas. I nikog drugog. Htjela bi da znate da sam se nakon povratka gadno kajala zbog svake svoje: «Pazi – parole», ali shvatite me – majčinski instinkti ne mogu se suzbiti, a volim vas sve kao što mama maca voli svoje maaackeee!
Neju volim po defaultu. Odavno. I to se zna (…)
Parinu volim jer je drajverica i pol i jer odnedavno voli reći: «volim te» (…)
Suni volim zbog ruksaka iz auta, zbog 'plave' torbe, zbog zaboravljenih naočala (…)
Pandu volim zbog beskonačno dosadnog spavanja i jutarnje mrzovolje (…)
Trubicu volim zbog straha od svojevrsne 'klaustrofobije' mlade joj gospođe, zbog panike i požrtvovnosti (…)
Kaću volim radi suludih «bolje vam je…» i radi odanog članstva 'Striga-klubu' (…)
Sebe volim jer bespotrebno i luđački znam reći «Pazi!» (…)
Mogu ja još nešto reć'?!?
Ma, neću. Ima mudrijih…
«Sreća je život!» (Mario, 5 god.)
«Sretna sam kad idem na put.» (Maja, 6 god.)
«Sretni su ljudi oni koji se vole i koji su dobri.» (Hana, 6 god.)
«Oni koji se lijepo zabavljaju su sretni ljudi, oni koji se vole su sretni. Almir je sretan jer se igra s Korinom.» (Benjamin, 6 god.)
«Sreća je paukić koji skače i rikavac.» (Matea, 5 god.)
«Ja sam sretan jer nisam dobio temperaturu kod onog povraćanja i proljeva.» (Karlo, 6 god.)
"Tri puta do otoka sreće", D. Miljković i M. Rijavec
Lena
|
