Potaknuta sinoćnjim "Direktom" (HRT1), sjetila sam se danas jednog teksta kojeg čuvam u svom kompu, a vezan je uz istu temu - fobije. Članak se nalazio na T-portalu, ja sam samo golub pismonoša...
Čitajte, ako niste...
Lena
Bojim se gljiva, dugih riječi i simetrije!
Fobija se rađa iz dugotrajne tjeskobe, a predstavlja zapravo iracionalni strah od nečega što realno nije opasno. Iz nekog nas razloga, najčešće potisnutog i neprepoznatog, muči problem koji ne znamo ili ne želimo riješiti. Fobija nastaje ako u tom trenutku zabijemo glavu u pijesak i predstavimo si problem kao nepremostivu prepreku. Da stvar bude bolja, stvaramo iluziju i izmišljamo posve netočne karakteristike potencijalnog problema, a kako je neke situacije nemoguće izbjeći, ako se slučajno ponovo susretnemo s fobijom koja nas prati, hvata nas panika. Fobična je reakcija automatska i intenzivna. Ne samo da se stvori psihički otpor, već i fizički, a očituje se ubrzanim radom srca, nesvjesticom, mučninom, preznojavanjem, čak i napadajima gušenja.
Međutim, ti objekti ili situacije od kojih zaziremo uglavnom su bezopasni. Banalan je primjer strah od visine. Teoretski uvijek postoji mogućnost da se poskliznete, ali akrofobičare, odnosno altofobičare panika će uhvatiti i ako se pred njima nalazi deset sigurnosnih ograda. IZBOR IZ FOBIJA Nas ipak puno više nego znanstvena definicija i moguće rješenje problema zanima koje sve fobije postoje. Kao što nas je svojedobno fascinirao rječnik fetiša, koji je doista produbio naše poznavanje ljudskih sklonosti, tako smo ovaj put ostali zapanjeni spoznajom za kakve sve fobije postoji stručni naziv. Strah od visine, letenja, zatvorenog prostora, mraka i slično poznate su fobije u kojima i ne pronalazimo ništa neobično. Ipak, kad otvorite opsežnu listu fobija i kad u njoj nađete da anglofobija predstavlja strah od Engleza, frankofobija (ili galofobija) strah od Francuza i francuske kulture, germanofobija od Nijemaca, japanofobija od Japanaca, judeofobija od Židova, rusofobija, logično, od Rusa, onda se ne možete ne zapitati – pa dobro, gdje su ostali narodi? Ili su navedeni toliko zastrašujući da su jedini koji mogu izazvati paničan strah? Svi smo mi ponekad nesigurni, ne samo kad stojimo na 20 centimetara širokoj dasci na visini od deset metara, već smo nesigurni u sebe, svoje sposobnosti i mogućnosti. Kad to prijeđe granice, razvija se atelofobija, strah od nesavršenosti, kakofobija, strah od ružnoće, a ne isključujemo ni mogućnost oboljenja od ereutrofobije odnosno straha od crvenjenja!
Neke fobije jedva da smo znali kako bismo imenovali na hrvatskome, primjerice medortofobiju, izraz koji označava strah od erekcije, i itifalofobiju, strah od gledanja, razmišljanja o erekciji ili doživljavanja iste. Nadamo se da se osobama koje boluju od te fobije nikad u javnosti nije dogodila slučajna erekcija, jer tko zna što je čovjek u panici sklon napraviti! Ne smijemo izostaviti ni menofobiju. Lijepo bi bilo da samo muškarci boluju od te fobije budući da se radi o strahu od menstruacije. Nikako ne bismo voljeli biti u koži menofobične žene, barem ne onih dana u mjesecu. A ni u koži njenog partnera! Kod liječenja fobija prvenstveno treba otkriti pozadinu, pronaći uzrok tjeskobe koja dovodi do takvog paničnog straha. Kako to liječnici rade kad je u pitanju numerofobija, strah od brojeva, ili nomatofobija, strah od imena, nismo uspjeli istražiti.
Neki su ljudi toliko nesigurni u sebe da ih to dovodi do doksofobije, odnosno straha od izražavanja mišljenja i primanja pohvale. Oni, međutim, nisu samo šutljivi i povučeni, već u određenim trenucima dobivaju prave napadaje panike i gube tlo pod nogama. U istu kategoriju spadaju i ideofobija, strah od ideja, filozofobija, strah od filozofije, fronemofobija, strah od razmišljanja. Kako se fronemofobičari uopće nose sa svakodnevnicom, budući da je gotovo nemoguće ne razmišljati, otvoreno je pitanje. Da ne komentiramo suviše, evo još nekoliko zanimljivih fobija: Ambulofobija – strah od hodanja. Klinofobija – strah od odlaska u krevet. Dromofobija – strah od prelaska ulice. Efebifobija – strah od tinejdžera. Geliofobija – strah od smijeha. Arakibutirofobija – strah da se putar od kikirikija ne zalijepi za nepce. Koliko god se stranica s popisom fobija predstavljala kao ozbiljna, ovdje moramo posumnjati u njihovu ozbiljnost! Za kraj ćemo navesti kraljicu svih fobija – FOBOFOBIJU, strah od fobija i nama najdražu HIPOPOTOMONSTROSKVIPEDALIOFOBIJU, strah od dugih riječi!
T-portal,
A.S.
utorak, 22.11.2005.
|
