UNOS, POTROŠNJA, VIŠAK


Da li si zaboravila postupak kojim se skidaš, ostaješ bez strategija.
Bila sam u stanju ogoliti se pred njim, bila sam u stanju učiniti to ispred otvorenog prozora jednog trga; broj prisutnih očiju bio je tako sekundaran. skidala sam komad po komad sa sebe. da je koža imala gumbe, skinula bih i nju. Ionako nije bilo važno, mogao je vidjeti bilo što, nije me bilo briga, mogao je vidjeti sve dok ja nisam vidjela ništa. Nisam dala ništa nisam primila ništa.
Odbojnost koju sam tad osjećala dugo me je tjerala na potiskivanje. Zašto mi je nakon toliko vremena on počeo biti drag, još nisam otkrila. Slijedi nam još susreta. Možda.
A on , koji je trebao biti prvi,( to je drugi on) što se desilo s njim. Gdje sam njega zakopala? Gdje sam ja? I on je počeo neobećavajuće. S mojim očekivanjima, prema bilo čemu, samo da se desi , samo da se desi on , bilo koji on. Ali zašto. Jer ja sam nešto propuštala. Drugi su doživljavali, eksplozije? Ja sam ostajala postrani , meni je bilo uskraćeno , nisam bila dovoljno dobra. I ja sam željela probati. Nije to bila samo želja za novim, neotkrivenim, znatiželja. Da li je to bila potreba? Zašto sam oduvijek žudjela
Sanjarka. S rukama u visinama, sa šarenim snovima bez boje, konstruktivist, vaga, računatelj . ali prije svega , veliki sanjar malenih sitnih siromašnih snova. melankoličan, s krvavim mlazovima , toplim, otrovna kombinacija. Ratio je prevladao.
Svoje impulse sad moram tražiti u prošlosti. Oni se ne događaju ; postoji samo računanje, i brojanje kovanica za pomfri sa sweet chilijem, ili shake od jagoda, ili zelenu salatu s rikolom. Nema gode ( osim tjelesne, ali , to je sdasvim druga priča) Postoji računica, postoji brojilo struje i token zagrebačke banke. Ja nisam neopterečena.
Moje slike su prazne. Ne veseli me, tjera kiselo vodu suze nisu slane nego kisele i cijede se u grlo. One su isprazne. Ostajem nekoliko slojeva ispod njih. Ili iznad. Ili ni blizu.
Pogriješila sam. Čim izgovorim javlja se otpor, samokažnjavanje. Nisi pogriješila. Nisi dovoljno odlučna. Gadiš mi se. Nisi sposobna za ništa
Pristupam vam iz krivih razloga. Stajem ispred daske s ciljem : mora biti dovoljno za prolaz; ili za sto dvijesto tristo kuna. Jebeni brojevi.
Nisam nikad ušla u sliku. Ako se i desilo nešto što me veselilo , desilo se slučajno. A moja teorija da baratam slučajnostima poslaganima jedne uz ili na druge, postala je iscrpljujuće dosadna. Nema uživanja, postoji samo borba; čak ni ona, postoji pogled na nju i strah od početka.
Da nisam dovoljno dobra. Da me želi, da uživa u meni, da me voli. Zato sam ja uvijek trebala dati više . i primati samo slučajno.
Samo slučajno mogu slikati. Nadrealizam, kao odbljesak nečeg što sam davno voljela prestaje opravdavati moje ´slikarstvo´.
Postoje stvari .neriješene, neostvarene. Unutra. Malo je tih stvari. Ali rade kaos u meni. One su u temelju. Ja ih ne znam razriješiti. Ne radim ništa. Prošlo je već dosta vremena, i previše , u gubljenju. Ne ide ni formula: odlučiti se za nešto i čvrsto prionuti na posao. Nešto me vuče, postajem sve sporija, ne krećem se. Ne mogu se micati, ostajem u mjestu. Nešto ću ipak morati otpustiti. Ne: potisnuti. Možda ću pogriješiti. Ali to je neizmjerno glupa rečenica.
Da li ću se bolje osjećati ako ti dopustim da mi daješ. Htjela sam reći : naučila sam da je uzajamno davanje jedino djelotvorno ; ali misao stvara u meni brojeve i pravednu raspodjelu. U mjesto tog upisat ću: uzet ću od tebe sve što bude potrebno. A ti ćeš biti ispunjen.