,

Paramo beskorisna crijeva cupamo zivce iz kraljeznice a osjecaj je zilav i tanak kida se u nitima. Danas smo tuzni; isprobavamo stare recepte oslanjamo se na sjecanja. Htjeli bi nekome pruziti ruku zilavo ga izvuci al nemamo glasa a geste ne vrijede. Ne vrijedi se prisjecati, nevrijedi uciti iz pogresaka nevrijedi. Htjeli bi puno tog; al nevrijedi
Ne zaboravi reći joj da se ne boji mojeg straha od dodira i da se ne povuče odmah; koje beskorisne bespotrebne opaske ; kako ti možeš živjeti? Kako to radiš? moglo je biti normalno, ne lovi me za svaku riječ, zabavan je kaos. Zabavna je mučnina.
Znatiželjna sam. ionako se krivo shvaćamo. Ne lovi me za svaku riječ. Postajem tipična, određuje me prostor u kojem sam, nemam oslonca , mimikrija, spašavam se skrivanjem, , kroz tunel bez mogućnosti; čega se bojiš ; da će netko pomisliti da nisi dovoljno pametna; ili luda. Ovo mjesto preferira luđake, a ja se teško opirem. Da li ima krvi u meni?:
znatiželjna sam







<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.