igrajmose

objašnjenje : IMPULS – važno i ispravno je jedino ono čemu težim sad,
evo jedne priče za tebe ( nije joj svrha da ti nešto kaže; zanima me osjetilna interakcija bez dodira, riječima opisati sliku zvuk miris dodir okus i više – osjećaj : tkanine, zraka, titranja… to je kao slika koja je stabilna ali nešto titra, ne nervozno titra nego se kreće, prelijeva se uvijek negdje na periferiji a točka koju fokusiram je spokojno mirna )

duboko ( voda znači život )


preplavljuju me slike ( u zagradi ću ti objašnjavati iskone-maternice u kojima su začete asocijacije, ili će biti obrnuto, prisjećat ću se; osim ove zagrade u naslovu:) to nije priča bit će da je stanje, još nisam počela

Duboko ( voda znači život )

monokromo, ( ej bok, šta radiš? Čitam. Znala sam, zar opet neku erotsku poeziju. ja: ? )boja pijeska više bijela nego boja, boja pijeska ali nije pijesak kruta je i zbijena kao da je svijet u jednom komadu( rastopljeni manji kockasti obli oblici povezani s većima i tako u zlatnom rezu nasuprot praznine nasuprot punine zlatne pustinje nasuprot neba nasuprot svemira?) ali nije tvrda nego meka jer je obla ali ne raspršena, uhvaćena i definirana( postoji crta koja odjeljuje zenu od neba i nikome nije važno što ona zapravo ne postoji) , (od svih tih silnih gomila riječi najviše sam voljela crnu panteru koja nije znala mogla htjela govoriti, zašto zapravo čitam taj šrot,)
još nisam počela. Kolika je sitost u platnima omotanim tijelima, što rekoh? U tijelima omotanim platnima, ipak ne : u platnima koja omataju tijela ( u vlazi je život napajamo
platna ) indigo ugašen ( uplašen ) prašinom kakva je boja prašine u toj zemlji s kućama ravnih krovova i jednim bunarom nasred trga utabanog ulice su utabana zemlja podovi su utabana zemlja kreveti su utabana zemlja ovdje nikad ne pada kiša, imamo bunar koji se rastopio od sunca ( vosak se topi i on teće, kad se stvrdne on je i dalje tekuć, postoji samo nestvarna granica) kolika je lijenost u tim tustim bojama samovoljno razoružanima prahom, postoje, stare, i blijede, kolika je tromost u njima, u ovom divnom svijetu gdje djevojke omataju kose u turbane grubom tkaninom koja je meka omekšana iskustvom i njihovom vodom, duboko tamo ima vode ( Scirocco ) široko umjesto lesa dovedi nam vodu! Ova će slika biti mutna( trebalo je da kažem: tiha ), vidim, samo ( ? ) boje.
Narančasta, vidjele su joj se samo oči, takav je bio njihov običaj, žene ne otkrivaju tijela. Narančasta je došla do bunara zakvačila svoju željeznu tešku kantu za debeo konop i spustila je u bunar, puhao je vjetar, ona je digla pogled i otpalo joj je desno oko u nebo. Ne opet! Njeno je oko često bježalo, ko te jebe, pomislila je i skočila za kantom u bunar. duboko duboko ima vode ; Indigo je pjevala: iz bunara. Vjetar je puhao ( bila sam tako sitna da sam se mogla nasloniti na vjetar mogla sam se nasloniti na zrak, a on kao da je želio prodrijeti u mene ali nije mogao, ja sam bila opijena, ne bih osjetila da sam pala, kao da me želi progutati, ja sam granica između iza i ispred)

I dobila sam vode.