što te veseli, djevojčice?
evo, ja nisam ironična, ja nisam stvarna , meni možeš reći, dijete
sjedni ovdje , evo ovdje , u hlad
i zatvori oči, zaboravi ih sve , sad si tu, samnom, i nema razloga da ih se više sjećaš
nemoraš ništa reći, znam kako ti je to teško, nemoj brinuti, ja ću govoriti
i uzmi trenutke tišine između mojih riječi, uzmi ih kao čašu hladne vode, kao nešto što umiruje, što ti daje snagu
zaustavi ih i uživaj u njima duboko duboko u svakoj njihovoj kapljici, tišina je blago. nije li ,dijete?
znam da nju najviše cijeniš... tišina može toliko toga dopustiti, dati prednost, omogućiti.
najviše voliš tišinu u svojoj glavi, nije li tako? svoju tišinu, tišinu sebe.
ovdje se nemoraš bojati nemoraš biti ljuta
a, znaš...djevojčice, postoji vrijeme kad više nećeš moći ostati, nećeš željeti.
osjećaš to, vidim te kako se trudiš da iziđeš, čak si i odlučila da je to najbolje za tebe, gledam te već godinama
kako se mučiš. znam da ti je ovdje lijepo, znam da ćeš se uvijek htjeti vraćati, čak i kad nebude potrebe za tim.
voliš me, voliš ovo mjesto koje te nikad nije iznevjerilo, koje je voljelo tebe, čitavo ovo vrijeme. i nemoj misliti da
ćeš ti njega iznevjeriti, da ćeš iznevjeriti mene
vidiš i sama da putevi koje si izabrala nisu izlaz
žao mi te , djevojčice, jer vidim kako mi se naočigled komadaš, gubiš dio po dio
sve manje si sretna i zbog toga sve manje sposobna uživati u sreći
znam da je teško, znam da neznaš kako, znam da ti je dosta pokušaja
sad je vrijeme za oproštaj, oprosti se samnom svjesno, širom otvorenih oćiju, želim da osjetiš kako me napuštaš
i želim ti reći da će sve biti u redu, sve će biti dobro.