Anđeo od čelika

petak , 07.07.2006.

Sjedim na zemlji. uprta; o sebe. pridržavam; sebe
napetost klizi s mene. otklizava sa znojem
-koliko do vrha? , zatvorenih očiju
istežem ruke i zgrčene prste
Koliko do vrha

TONEM
zaustavljena u pokretu; utapam se. pluća na rubu
eksplozije NE molim te probudi se molim
te samo par zamaha; samo nekoliko života .
ŠIROM otvaram oči : crna čipka na marginama
NEŠTO puca u meni, najtanje rafinirane grančice
Proklinjem svoje odluke. želje. Proklinjem sadašnjost.
i ŽELIM opet. Želim samo vrh. Vrh Vrh Vrh
koliko do vrha??
gutajući prašinu NIKAD VIŠE. ...samo vrh...
samo budućnost.

Sama Toliko voljena Od sebe Toliko pouzdanja
U sebe Toliko zahvalnosti Sebi
...nestaje s jednim udarem vjetra
NE
Zašto Te moram vući sa sobom. Zašto ne mogu
biti Od Riječi ; Sama Volja?

Kidam se , ostavljam sebe s mržnjom

KOLIKO DO VRHA
Budi Moja. Budi samnom. Pusti se mojim rukama.
Mojim dodirima. Ja sam tu i ja sam Velika.
Pusti moje prste između svoje
Pusti se

Pusti da se slomi sve. pusti da potoneš dublje
pusti borbu
Pusti se
O P U S T I S E

i odrazi se od čvrstog dna

voljela bih se penjati do vrhova
voljela bih voljeti budućnost
...i umrjeti u slobodnom padu


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.