Marin Držić : Novela od Stanca

BILJEŠKE O PISCU:

Marin Držić, rođen je u Dubrovniku 1508., a pokopan je 1567. u Veneciji u bazilici Svetih Ivana i Pavla. Potječe iz iste pučke obitelji iz koje je potekao i Džore Držić (1461. – 1501). Od vremena Džore Držića obitelj se osiromašila, tako da se Marin Držić morao snalaziti raznim poslovima. Prozvan je Vidra, što govori da se poput te životinje znao izmicati svim, u njegovom životu brojnim neprilikama. Bio je dubrovački svećenik, orguljaš, pjesnik i komedijograf. Po obiteljskom je pravu bio upravitelj dviju crkava u Dubrovniku, a upućen je na školovanje u Sienu, gdje se uključio u razvijeni kazališni život i upoznao bogatu dramsku tradiciju.
Pisao je ljubavne pjesme i pastirske igre (Pjesmi ljubavne, Mande, Arkulin, Tirena, Venera i Adon, Plakir, Grižula). On u svojim pastoralama unosi realističke elemente. Posvećuje se stvarnim događajima i pojedinostima, a sve manje vilama i pastirima. Svojim dramama, zbivanjima i licima dodaje logiku suvremenog Dubrovnika, čime si osigurava popularnost kod suvremenog gledaoca i trajnu vrijednost.
Najviši je domet postigao svojim komedijama Novela od Stanca, Dundo Maroje, Skup i Tripče de Utolče, koje su se prikazivale u određenim prigodama, kao za svadbe i u doba poklada. Tim je scenskim djelima bio izvor amaterskih družina (Pomet družina, Najranjasi, Garzarija, Družina od Bizara). Sudjelujući i sam u organiziranju predstava, postao je središnja ličnost dubrovačkog kazališnog života. Godine 1548. njegove su se komedije Pomet i Pjerin te pastorala Džuho Krpeta tokom vremena izgubile. Napisao je i jednu tragediju, Hekuba.
U komedijama je često upotrebljavao vulgarnu komiku, ali je ona uvijek duhovita i vesela. Glavna svrha Držićevih komedija je bila da nasmije publiku, a to je Držiću vrlo dobro uspijevalo.
On je najljepša i najozbiljnija ilustracija pobjede i potvrde renesansne životnosti na istočnoj obali Jadrana, tj. u hrvatskoj kulturnoj sferi.

KNJIŽEVNOTEORIJSKI KONTEKST:

kniževni rod: drama
književna vrsta: komedija
žanr: pastoralna komedija

KNJIŽEVNOPOVIJESNI KONTEKST:

hrvatska renesansa

IDEJA DJELA:

Prikazati lakovjenost i ljudsku čežnju za mladošću.

MJESTO RADNJE:

Dubrovnik,kod crkve sv.Spasa

VRIJEME RADNJE:

Nekoliko sati jedne noći(karnevalska noć)

TEMA:

Starost i mladost,šala o Stancu kojom su ga prijatelji nasamarili.

KOMPOZICIJA:

1 čin,7. prozor
Dramska ranja počinje naglo bez uvoda.
Česti su dinamični dijalozi.

LIKOVI:

Stanac,Vlaho,Miho,Dživo Pešica

FABULA:

Mladi su se Dubrovčani (Vlaho, Miho i Dživo Pešica) sastali, kao skoro
svake večeri, nakon što su im roditelji išli spavati. Govorili su o tome kako
varaju svoje roditelje, koji misle da oni spavaju, a oni odlaze vani. Miho je
opisao kako on vara svoje roditelje, njegov otac zatvori kuću a čim mu
roditelji odu u krevet on se obuče i izađe kroz prozor svoje sobe. Miho je
rekao da je čuo da je jučer u grad došao neki smiješan gospodin koji nije
našao stan i spava ispred fontane i da je donio kozle, grudu i sir te da bi
mu mogli učiniti neku novelu (šalu). Dživo je otišao kod Stanca i počeo je
pričati. Stanac mu je rekao da je donio tržak te da ga nitko nije htio
ugostiti pa je morao prenoćiti na ulici kraj fontane. Dživo mu je rekao da
je on trgovac i da trguje goveda. U razgovor sa Stancem Dživo je rekao
Stancu da on nije uvijek bio tako mlad, već da su ga pomladile vile kad je
došao u grad. Dživo i Stanac se predstavljaju. Nakon toga Stanac je rekao
da mora doma jer bi mu onda supruga vikala. Stanac i Dživo su se
pozdravili i Dživo je otišao kod Vlaha i Miha kojima je rekao da Stanac
vijeruje sve što mu se kaže. Nakon što je Dživo opisao što je ispričao
Stancu oni su se obukli u vile i otšli ga malo zafrkavati. Jedna je vila
pričala Stancu, zatvorila mu oči i zavezala ruke, dok su mu druga dvojica
uzela sir, tele i grudu a novac su mu ostavili. Kad je Stanac otkrio prevaru
počeo je vikati za njima ali je već bilo prekasno.


ZNAČAJKE:

Pisano u stihu, 316 dvostrukorimovanih dvanaesteraca.
Pisano je starinskim dubrovačkim natječjem.

TUMAČENJE NASLOVA :
Novela - šala