e.njega je mama mrzila kad mu je takvo ime dala . . .
Biografije.Bilješke.Što got
Publije Ovidije Nazon (Publius Ovidius Naso), kraće Ovidije ili Ovid, predstavnik zlatnog vijeka rimske književnosti. Rođen je 20. svibnja 43. pr. Kr. u Sulmoni, stotinjak kilometara od Rima - 17. godine nove ere, u bogatoj viteškoj obitelji. Otac je želio da postane advokat ali je Ovidije od mladosti naginjao pjesništvu. Kao dvadesetogodišnjak počinje stjecati priznanje posjećujući pjesnički krug oko Mesale Korvina. Oko 3. g. nove ere, nakon Mesaline smrti, mijenja tematiku svojih djela i posvećuje se pisanju velikog spjeva u 15 knjiga pod naslovom Metamorfoze. 8. g. nove ere po Augustovoj je zapovijedi bio udaljen u Tome, gradić na obali Crnoga mora, u zemlji Geta. Djela su mu podijeljena na:
1. Ljubavne elegije: tri djela koji se i kronološki nastavljaju jedan na drugi: ljubavne elegije, etiološko pjesništvo i elegije iz progonstva, tugaljive i polemičke.
2. Metamorfoze: 5 knjiga, 250 priča i 11995 heksametara pripovijedaju grčke i rimske legende
3. Fasti: drugo djelo u elegijskim distisima (Faste)
4. Djela iz posljednjega razdoblja
[ili ti ukratko djela : Ljubavne pjesme, parodično-didaktički ep Ljubavno umijeće, zbirka pisama junakinja Heroide, 15 knjiga Metamorfoza]
Ovidijeve izreke:
Ignoti nulla cupido. = Ne čeznemo za onim što ne poznajemo.
Nomina sunt odiosa. = Imena su mrska.
O tom liku ima na dugo i na široko
mda. i lik je io ružan
|
