nedjelja, 27.09.2009.
Charles Dickens: Oliver Twist
O PISCU: Najpoznatiji ensleski romanopisac viktorijanskog razdoblja Charles Dickens rođen je 1812. godine u Portsmouthu u obitelji siromašnog činovnika. Kad je imao dvanaest godina otac mu je zbog dugova završio u zatvoru pa se Dickens zaposlio u tvornici. Iskustvo iz tog razdoblja oživit će u nizu romana. Slavan postaje 1836. godine kada počinju izlaziti «Posmrtni spisi Pickwickova kluba». Dvije godine kasnije, također u serijalu, počeo je izlaziti «Oliver Twist», najpoznatiji Dickensov roman u kojem je autor kroz priču o nedaćama siročeta Olivera pokušao upozoriti na društvene probleme ondašnjeg društva. Uslijedili su mnogi romani, od kojih su najpoznatiji «Život i doživljaji Nicholasa Nicklebyja», «David Copperfield», «Priča o dva grada», «Velika očekivanja», «Sumorna kuća»… Dickend je često putovao po Engleskoj i SAD-u, organizirajući književne večeri na kojima je čitao ulomke iz svojih romana. Umro je od srčanog udara 1870. godine.
SADRŽAJ: Oliver Twist rodio se u ubožnici u gradu blizu Londona. Život ga nije mazio. Tukli su ga i izgladnjivali. Bio je šegrt jednom pogrebniku odakle je pobjegao u London, gdje je mislio da će započeti bolji život. U Londonu se spetljao s lopovima među kojima su glavni bili Fagin i Sikes. Olivera su uhitili zbog krađe koju nije počinio, a od zatvora ga je spasio gospodin Brownlow. Kada ga je jednog dana gosp. Brownlow poslao platiti knjige uhvatila ga je Nancy i vratila Faginu koji ga je dao Sikesu. Sikes se njime poslužio za provalu kuće Maylievih. Bili su uhvaćeni na djelu i dani u potjeru u kojoj je Oliver ranjen. Spasili su ga sami Rose Maylie i gđa. Maylie. Oliver im je ispričao svoju priču i oni su mu obećali pomoći, što i jesu. Pomoću Nancy ušli su u trag Oliverovom polubratu Monksu. Nažalost, Sikes i Fagin su otkrili da im je Nancy pomogla, pa ju je Sikes ubio. Rose je pronašla gosp. Brownlowa te su ujedinili svoje snage u otkrivanju porijekla Oliverovih roditelja i njegove prošlosti. Otkrili su da je Oliverov otac bio Brownlowov najbolji prijatelj koji je umro prije dvanaest godina, a Oliverova majka koja je umrla pri porodu je bila Roseina sestra za koju Rose nije znala. Oliver je bio sretan jer je shvatio da mu je Rose teta. Svi oni koji su naudili Oliveru dobili su svoju kaznu: Fagin je osuđen na smrt, njegovi dječaci su pomrli, Sikes se slučajno objesio, gosp. i gđa. Bumble su maknuti sa svoje dužnosti i za nekoliko godina oni sami završili u ubožnici, a Monks je umro od bolesti u zatvoru. Rose se udala za Harryja Mayliea, a Oliver je nastavio živjeti s gosp. Brownlowom u domu punom ljubavi gdje je napokon bio sretan. Nitko mu više tu sreću nije mogao oduzeti.
TEMA I IDEJA: Tema ovog djela je život Olivera Twista i svi njegovi problemi. Ideja ovog djela je:» Tko pod drugim jamu kopa, sam u nju pada!»-ta se izreka odnosi na sve one koji su naudili Oliveru i na kraju završili mrtvi ili u zatvoru.
MJESTO I VRIJEME RADNJE: Mjesto radnje je većinom London, a spominju se i neka druga okolna mjesta. Vrijeme radnje je 19. st., vrijeme bijede i siromaštva.
VRSTA DJELA: Ovo djelo je pustolovni roman s elementima socijalnog..
KARAKTERIZACIJA GL. LIKA: Glavni lik u ovom djelu je Oliver Twist.
On je mio, pošten, odan i nikada ne bi nikome ništa napravio nažao.
«Napokon se ipak, malo-pomalo, počeo oporavljati i kadikad bi smogao toliko snage da u dvije-tri riječi izmiješane sa suzama iskaže duboku zahvalnost na dobroti dvjema dragim damama i žarku nadu da će im se moći valjda nekako odužiti kad ozdravi i ojača-da će im nečim moći pokazati svu ljubav i odanost koju osjeća prema njima, da će im nečim, ma koliko neznatnim, zasvjedočiti da njihova plemenitost i dobrota nisu bile uzaludne, da siroti dječak kojeg su svojim milosrđem izbavile od bijede, pa možda i smrti, želi od sveg srca da im služi dušom i tijelom.»
«-Siroto dijete-reče Rose dok se Oliver jednog dana uspinjao svim snagama izgovoriti riječi zahvalnosti što su mu navirale na blijede usne.»
SPOREDNI LIKOVI: Sporedni likovi u ovom djelu su: Bet, Nancy, Dick, gosp. Bumble, gđa. Bumble, Sikes, Fagin, Lisac Prefriganac, Charles Bates, gosp. Brownlow, gđica. Rose, gđa. Maylie, Harry Maylie, Noah, Charlotte, gosp. Grimwig…
KOMPOZICIJA:
UVOD-opis Oliverovog života i njegovih teških, prvih pet godina života
ZAPLET-Oliver bježi od pogrebnika, upetlja se u društvo kradljivaca, uhite ga i spasi ga gosp. Brownlow
VRHUNAC-Nancy pronalazi Olivera, odvodi ga Faginu, Sikes Olivera iskorištava za pljačku, Oliver je ranjen
RASPLET-Olivera spašavaju Rose i gđa. Maylie, s nima odlazi na selo i priča im svoju priču, odlaze u London, Nancy priča Rose Monksove naume
KRAJ-otkrije se tko su Oliverovi roditelji, Fagin ide na vješala, Sikes se ubije, Rose se uda za Harryja, Oliver nastavlja živjeti s gosp. Brownlowom
MIŠLJENJE O DJELU: Ovo djelo mi se nije baš svidjelo. Bilo bi mi puno draže kad ne bi bilo toliko opisivanja i ponavljanja jedne te iste stvari. Tema romana mi se svidjela, također i Oliver. Kada bih morala ocijeniti ovaj roman dala bih mu ocjenu četiri zbog već gore navedenih razloga i zato što mislim da je Nancy mogla preživjeti i da Fagina nije trebalo osuditi na smrt.
Bijeli klaun, Damir Miloš
Bilješke o piscu:
marketing
Damir Miloš rođen je 1954. godine u Opatiji. Objavljivao je drame, prozne, esejističke i teorijske tekstove, knjige i priručnike o jedrenju. Prozne knjige: Bijeli klaun, Zoe, Kapetanov dnevnik, Nabukodonozor, jedriličarski brevijar Pod jedriljem krstača.
Kratki sadržaj:
Dječak živi u cirkusu. Njegovi roditelji su klaunovi i nastupaju u cirkusu, zajedno sa mađioničarima, krotiteljima itd. Jednog dana, kad je imao sedam godina, saznao je da ne razlikuje boje. On je sve vidio u tonovima sive i crne boje. Jednog dana je šetao šumom i susreo slijepog starca. Starac mu je u nekoliko mjeseci pomagao pronaći boje. Dugim razgovorima pronalazili su osnovne boje; plava, zelena, crvena, bijela…
U dječakovim snovima se stalno pojavljivao jedan zeleni zmaj koji se volio tući, bio je naporan, ali ga je dječak ipak volio. Dječak se zaljubio u krotiteljevu kćer. Jednog dana tigar je ugrizao njegovu ljubav pa je ona bila nekoliko dana u bolnici. Dječak ju je nekoliko dana posjećivao, nosio joj cvijeće… Kad su se jednog dana klaunovi u cirkusu posvađali, dječak je imao zadaću da radi u cirkusu. Njegovi roditelji su ga svakodnevno pripremali za predstave. Dječak je stalno bio obučen u bijeli kostim, a i lice mu je bilo namazano bijelom bojom. Nije volio da mu se ljudi smiju pa je nakon treće predstave prestao raditi u cirkusu. Jednog je dana obukao bijeli kostim, lice je namazao bijelom bojom i krenuo u svijet. Stigao je do kamena gdje su on i starac obično razgovarali. Starca je čekao tri dana, ali njega nije bilo. Iz svoga kovčega je uzeo plavu boju i nacrtao je duboku plavu suzu na svom licu.
Likovi:
Bijeli klaun (dječak), mama, tata, klaunovi, starac, krotitelj tigrova, krotiteljeva kćer, direktor šatora, učiteljica, gledatelji.
Analiza likova:
Bijeli klaun (dječak) Ne razlikuje boje, živi u siromašnoj obitelji klaunova, marljiv, uporan, brižljiv, dobra srca i duše, ne voli se svađati, ne voli kad mu se ljudi smiju…
Starac
Slijep, voli djecu, voli pričati priče, pomagati drugim ljudima, dobra srca i duše…
Tagovi: Bijeli klaun, Damir Miloš, lektire, lektira
SMOGOVCI
Bilješke o piscu:
Hrvoje Hitrec je suvremeni hrvatski pisac, rođen u Zagrebu 1943. god.
Diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u
Zagrebu. Radio je za Radio Zagreb i za Sportske novosti.
Najveći uspjeh je postigao romanom «Pustinjakov pupak».
Nakon Smogovaca (1976.) pojavljuju se Priča o Osmanu.
Mjesto radnje:
Mjesto radnje je Naselak, kvart u Zagrebu.
«Preko puta škole je bio Naselak, a u Naselku sve kuće male…»
Vrijeme radnje:
Vrijeme radnje je vrijeme izgradnje sljemenskog tornja.
«Vidio je da novi toranj na Sljemenu izvrsno napreduje.»
Tema:
Tema djela su razni događaji obitelji Vragec i Nosonjine obitelji.
Osnovna misao:
U životu je najvažnija obitelj i uvijek moraš biti u dobrim odnosima s
njom.
Glavni likovi:
Dragec, Pero, Cobra, Mazalo, Štefek, Buco, Dunja, Dado, Nosonja.
Sporedni likovi:
Maja, žandar, Papirus, mama Vragec.
Kratki sadržaj:
Jednog jutra Nosonja se probudio i probudio je svoga sina Dadu.
Doručkovali su i krenuli u školu. Školska vrata su se zatvarala pet minuta
do osam. Dado i još neki učenici su zakasnili, ali tu je bio Nosonja koji je
spasio đake od kašnjenja. Dado je živio u neboderu, a ispod njega je bio
Naselak. U Naselku je živjela obitelj Vragec. Bila je to mnogočlana obitelj.
Mama im je radila u Njemačkoj, a tata im je umro. Glava obitelji je bio
najstariji sin Dragec. Tu su još bili Pero, Cobra, Mazalo, Štefek, Buco i
mala Maja. Pero je bio nogometaš. Čak je igrao za Dinamo. Zbog nekog
duga je morao krasti torbice, ali ga je mali Buco razotkrio pa je za kaznu
morao sam izgraditi cijelu kuću. Mazalo je išao u 8b razred. Rođen je sa
slikarskim darom. Imao je djevojku po imenu Dunja. Njezin tata je bio
policajac. Kad su bili na malom maturalcu Dunju je ugrizla zmija za
stražnjicu. Mazalo je morao isisati sav otrov i to je uspješno obavio.
Također je pomogao profesoru Fabijanu da osvoji srce jedne engleskinje
nacrtavši uvalu. Cobra je bio problematičan. Bio je ludi znanstvenik.
Htio je poletjeti pa si je napravio krila i bacio se sa zgrade. U jednom
trenu je letio, ali je ipak pao na rastegnutu mrežu koju je postavio Dragec.
Jednom prilikom je čak završio u Beču. Htio je otići mami u posjet u
Frankfurt. Prošvercao se u krivi autobus i završio u Beču. Nosonja je bio
umjetnik. Njegov crtić «Čavao» se prikazivao na svjetskom festivalu filma.
U prikazivanju je bilo poteškoća, ali je osvojio drugo mjesto.
Kad su Vragecovi završili s gradnjom kuće i spremali su se useliti,
netko im je pozvao građevinsku inspekciju jer nisu imali građevinsku
dozvolu. Trebali su im rušiti novoizgrađenu kuću. Vrageci nisu znali što će
učiniti, ali postojala je «rupa» u zakonu koja kaže da se kuća ne smije
rušiti ako u njoj živi trudnica. Vrageci nisu znali kako im to može pomoći,
ali Dragec je imao rešenje. Dragec je imao ženu koja je bila u drugom
stanju i ime joj je bilo Sonja. Nitko nije znao da Dragec ima ženu i još k
tome da je trudna. Kuća Vragecovih je bila spašena.
Kompozicija djela:
Uvod
Dado i Nosonja odlaze u ZOO vrt i Nosonja se kupa sa morskim lavovima.
Zaplet
Pero počinje krasti torbice. Za kaznu mora napraviti cijelu kuću sam.
Vrhunac
Kuća je gotova i spremna za useljenje, ali ih je netko prijavio građevinskoj
inspekciji koja prijeti rušenjem kuće.
Rasplet
Ekipa za rušenje dolazi ali kuću ne smiju rušiti jer u njoj živi Dragecova
trudna žena Sonja.
Završetak
Svi se Vrageci uključujući i novog člana useljavaju u novu kuću.
Analiza lika:
Nosonja
Sociološka karakterizacija:
Nosonja ima ženu i sina Dadu. Iz srednjeg su staleža. Obrazovan je,
a zanimanje mu je crtač crtića. Dobio je i nagradu za svoj rad.
Govorna karakterizacija:
Govorio je zagrebačkim slengom, a to zvuči jako smiješno.
Unutarnja karakterizacija:
Bio je jako dobra i humoristična osoba. Volio se hvaliti samim sobom.
Vanjska karakterizacija:
Pristojno se oblačio. Na licu mu je dominirao veliki nos po kojemu je i
dobio nadimak Nosonja.
Zaključak:
Meni se Nosonja kao lik jako sviđa. Simpatičan je i duhovit.
Najljepši ulomak:
Mazalo, u kojem se probudi stari duh Vragecovih, koji su se oduvijek
vrlo samostalno snalazili u svakoj situaciji, izvadi svoj lovački nož,
kresne upaljač i osmudi čelični vršak, pa odlučnom kretnjom okrene
djevojku na trbuh, podigne joj suknju, raspara gaćiće i kratkim trzajem
načini mali zarez, a onda zarije zube u ranu.
Odabrao sam ovaj ulomak zato što iz njega možemo vidjeti da je Mazalo
snalažljiv i da će učiniti sve za svoju djevojku.
Dojam o djelu:
Djelo mi se jako sviđa jer puno raznih i humorističnih događaja.
Pogotovo mi se sviđa što je pisano na zagrebačkom slengu.
Voda - Vladimir Nazor
Ponešto o piscu: Vladimir Nazor rodio se 1876.g. u Postirama na otoku Braču, a umro u Zagrebu 1949.g. Ubraja se među najplodnije hrvatske pisce. Pisao je lirske i epske pjesme , pripovjetke, romane, putopise, i dnevnike. U prvim pjesničkim zbirkama sa zanosom pjeva o prirodi, zemlji i čovjeku radujući se ljepotama i vedrinama života, te vjerujući u moć i snagu slavenskog čovjeka. Cijelog života je vjerovao u pobjedu dobra nad zlim, a to životno uvjerenje potvrđuje djelima koja su nastala u antifašističkom ratu. To su
“Pjesme partizanke” i dnevnik “S partizanima”. Poznata su mu djela “Medvjed Brundo”(epski spjev), “Pastir Loda” (roman), “Veli Jože” (pripovjetke), te zbirke lirike ; “Slovenske legende” i “Hrvatski Kraljevci”. Nazor je pisao i za djecu - pjesme, priče, igrokaze. Među pričama se ističu posebno “Bijeli jelen”, “Dupin”, “Min-Čan-Lin”, a igrokazi su mu “Crvenkapa”, “Pepeljuga” i “Pionir Grujo”.
Tema: Preživljavanje suše
Glavna misao: uvijek dijelimo s drugima jer će nam se to vratiti
Likovi: Vlado, Košće, kapetan, Vladin otac, Vladina majka
Mjesto radnje: Velo selo
Vrijeme radnje: nekad davno
Sadržaj:
Više od tri mjeseca nije padala kiša. Ljudi se boje za svoje vinograde i maslenike. Sve je bilo pusto, jedino na obali su ljudi dočekivali lađu koja im je trebala dovesti vodu. Tih dana je otac bio veoma zabrinut zbog Vladinog školovanja. U selu su zbog žeđi umrle dvije mazge. Tog istog dana su došle vijesti s kopna da lađa s vodom dolazi sutra u luku. Ljudi su iščekivali vodu , i žene su nosile prazna vedra na glavi. Odjednom se začu zvižduk broda koji je prevozio vodu. Ljudi su pili vodu i napajali svoje životinje. Od kapetana su tražili vodu da bi napunili svoje bunare. Kapetan je spojio cijevi iz lađeprema bunarima. U lađi je bila pump koja je dizala vodu. Kada su cijevi bile postavljene izgledale su kao dvije mrtve zmijurine. Svi seljaci su bili nestrpljivi čekajući da voda poteće cijevima. Nakon nekog vremena voda je potekla, a one dvije cijevi kao da su oživjele. Kada je Košće vidio vodu nožem je probio cijevi i počeo piti. Nije ga smetalo što su ga žene tukle i ogovarale. Kasnije neka žena uzme Košći nož iz ruke i učini isto što i on. Žene su britvicama, iglama za pletenje i vretenima bušile cijevi i pile vodu. Većina vode gubila se u zemlji. Uskoro je voda opet prestala teći i one dvije cijevi su izgledale kao mrtve zmije. U isto vrijeme na drugoj strani otoka spremalo se nevrijeme. Svi su potrčali da tamo dočekaju kišu. Kada je kiša pala svi su bili sretni, a bunari su se napunili vodom , vinogradi i maslenici ponovno su bili zeleni i sve je opet bilo u redu. Kada je Vlado ugledao oca odlučio je da neće otići u grad na školovanje nego da će ostati u selu i pomagati mu na zemlji, ali Vladin otac je rekao da mora otići u grad na školovanje da ne bi bio siromah i bjedan. Ocu je bilo žao što mu sin živi tim teškim životom kroz koji je i sam prošao, zato je nagovorio sina da ode u grad na školovanje kako bi mu život bio lakši i bolji od onoga koji bi imao, ako bi ostao s njim na selu.
Divlji konj - Božidar Prosenjak
Bilješke o piscu:
marketing
Božidar Prosenjak rođen je 1948. godine u Koprivnici. Sretno djetinjstvo proveo je u Podravskom selu Kuzmincu. Tamo je započeo svoje školovanje, a nastavio ga zatim u Koprivnici, Parizu i Zagrebu, gdje je diplomirao romanistiku na Filozofskom fakultetu. Radio je kao novinar u Narodnom sveučilištu u Velikoj Gorici, te pokrenuo i uređivao biblioteku „Albatros“ velikogoričkom Centru za kulturu. Od godine 1984., djeluje kao slobodni stvaralac. Član je DHK. Prozne, pjesničke i dramske priloge objavljuje u dnevnom i periodičnom tisku, na radiju i televiziji. Surađuje u časopisima za djecu. Radovi su mu uvršteni u zbornike, antologije i školske udžbenike. Godine 1980. objavio je zbirku pjesama i kratkih proza za djecu pod nazivom «A». Zapažen književni uspjeh zabilježio je romanom «Divlji konj» za koji je 1989. godine primio nagrade «Ivana Brlić Mažuranić» i «Grigor vitez ».
Vrsta djela:
Dječji roman
Mjesto radnje:
Livade, gospodarevo imanje, pašnjaci, podzemlje, hipodrom.
Tema:
Život Divljeg konja i problemi s kojima se susreće u životu.
Ideja:
Ne treba uvijek biti nepovjerljiv.
Kratki sadržaj:
U stadu je živjelo ždrijebe Divlji konj. Jednog dana je upoznao svog oca. Uskoro su stado napali vukovi, a njegov otac je poginuo. Divlji konj je postao predvodnik stada, ali je otišao na gospodarevo imanje. Tamo je upoznao Neru i u nju se zaljubio, ali ona je uskoro dobila ždrijebe sa Šarcem. Divlji konj se osjećao prevarenim, ali je upoznao Zvijezdu i zaljubio se u nju. Još uvijek nije vjerovao gospodaru pa je pobjegao. Uhvatile su ga konjokradice. Odveli su ga u podzemne rudnike da vuče rude. Sreo je Neru i sve joj oprostio. Jednog dana su konji uspjeli pobjeći iz rudnika, a gospodar je došao po njih i sve ih odveo na imanje gdje je Divljeg konja čekala Zvijezda s njihovim ždrijebetom. On je mislio da je ždrijebe tuđe i priznao je Zvijezdi da je podzemlju bio zaljubljen u Neru. Ona je zbog toga pobjegla. Nakon nekog vremena se ipak vratila. Na imanju su vježbali plesati i osvajali su prva mjesta, a to su nastavili i njihovi potomci. Divlji konj je umro.
TAJNI DNEVNIK ADRIANA MOLEA
Bilješke o piscu:
Sue Towsend je suvremena engleska spisateljica čiji su romani za omladinu prevedeni na mnoge svjetske jezike, a neki su postali predloškom za radio i scenska djela. Nakon što je 1982. godine objavila prvo djelo, pod naslovom "Adrian", uskoro je, zahvaljujući izvanrednom prijemu kod čitatelja, napisala i objavila "Tajni dnevnik Adriana Molea" i "Novi jadi Adriana Molea".
Kratki sadržaj:
U ovom modernom romanu, upoznajemo glavni lik, trinaestogodišnjeg Adriana Molea, te kroz njegova razmišljanja saznajemo o svim problemima koji ga muče, kao i osobama s kojima se prepliće njegov život. Roman je zapravo njegov vlastiti dnevnik u kojem se nižu njegove misli i zbivanja koja ga zaokupljaju, od dana do dana, od siječnja jedne godine do travnja iduće. Sadržaj knjige nije vezana radnja, to je niz sličica iz njegovog života, niz njegovih "jada", njegovi sukobi s okolinom, s roditeljima, njegove nedoumice, njegova traganja za stotinama odgovora.
Analiza likova:
Adrian je dječak u pubertetu. O njegovom izgledu znamo malo. Znamo da ga muče bubuljice i prištevi, možda je pomalo "bucmast", kako kaže njegov liječnik. Više znamo o njegovim životnim prilikama i neprilikama. Roditelji su mu u stalnoj svađi, čak se na neko vijeme i rastaju,
povremeno se baka pojavljuje u kući, s njima živi pas, a kasnije čak i očeva ljubavnica s djetetom i starac Bert. Unatoč svim tim problemima, Adrian polako odrasta, isključuje se iz svijeta odraslih kad je to potrebno za njegov vlastiti mir, gotovo sve situacije uspijeva sam riješiti. On
zapravo voli svoje roditelje, pokušava ih vidjeti sa svim vrlinama i manama, ne sukobljava se s njima otvoreno. Ima plemenitu narav (brine o starcu Bertu Baxteru), školskim drugovima oprašta neke njihove propuste, pažljiv je i osjećajan (bira poklone za svoje drage, piše pjesme). On je zapravo jedno dobro dijete koje na neobično duhovit način pliva u "olujnom pubertetskom moru". Čak je i ambiciozan, trudi se biti što bolji u školi, mašta o svojoj budućnosti. Zaljubljen je u Pandoru i ljubav mu pomaže u svakodnevnim "nevoljama", uz nju uspijeva održavati ravnotežu u svom životu: "Nazvao sam Pandoru. Posjetit će me nakon sata iz viole. Ljubav mi je još jedini spas da totalno ne poludim…" (citat, str. 217.)
Pandora je Adrianova vršnjakinja, zgodna djevojčica, "kose boje sirupa", svjesna svog izgleda i svog utjecaja na dječake, ali zapravo dobra kao osoba. Ona puno pomaže Adrianu, daje mu podršku, voli ga i razumije. Njene su obiteljske prilike puno bolje od njegovih, ne živi u oskudici. Prilično samosvjesna i odlučna.
Od ostalih likova mogu spomenuti Adrianovog oca, kako je opisan, ne previše poduzetnog, sklonog alkoholu i samosažaljavanju.
Tu je i Adrianova mama, očito nezadovoljna s onim što joj pruža brak i muž, možda i malo nemarna prema Adrianu, odlazi od kuće kroz neko vrijeme, ali se ponovo vrati i nastoji održati obitelj.
Susrećemo i neke sporedne likove : starca Berta Baxtera, baku Mole, Adrianove kolege, Barrya i Nigela, školske profesore i ravnatelja, neke susjede i dr.
Dojam o djelu:
Ugledavši ovu knjgu, pomislio sam si : "Još mi je samo ovo trebalo!". I tako je bilo sve dok nisam počeo čitati. Polako ulazeći u svijet Sue Townsend i Adriana Molea, shvatio sam kako je ovo djelo veoma zanimljivo i interesantno. Ono što tu knjigu čini još zanimljivijom jest da u tom romanu mogu prepoznati i neke svoje probleme. Knjiga govori o mom vršnjaku koji proživljava doba sazrijevanja i u tom razdoblju pronalazi bezbroj razloga za nezadovoljstvo, ali je poučno i pomalo iznenađujuće da to uspijeva nadvladati svojim prirođenim smislom za humor. Ima dobre prijatelje i to je očito jedna od najvažnijih stvari u životu. Kad sam pročitao knjigu, mogao sam samo reći : "Bravo, Adriane!"
Na kraju bih izdvojio neke humoristične odlomke:
"Našao sam u riječniku riječ koja potpuno odgovara mome starom – simulant. Još je u krevetu, i dalje se kljuka vitaminom C. Pas je zatvoren u drvarnicu. Bogojavljenje je nešto u vezi s tri mudraca. Velika mudrost!"
"Otišao sam u posjet psu. Operiran je. Veterinar mi je pokazao plastičnu vrečici punu svakakvih jezivih stvarčica. Bio je tu komad ugljena, pa malo božićno drvce s torte, pa figurice gusara s modela broda. Jedan je od gusara držao u zamahnutoj ruci bodež, taj je sigurno zadao psu gadne muke. Pas sad izgleda puno bolje. Za dva dana moći će se vratiti kući, nažalost!"
"Stara traži posao! Još ću završiti na ulici kao besprizorni ili tako nešto. Bojim se da ću morati po cijeli dan sjediti u javnoj praonici rublja da se ne smrznem. I što ću jesti cijeli dan? Morat ću jesti pomfrit i slatkiše sve dok ne upropastim tek i dok mi ne popadaju zubi."
"Kupio sam dvije kantice vinilske crne boje i gustu četku. Čim sam se vratio kući iz kluba "Uradi sam", prihvatio sam se posla. Kroz crnu boju neprestano se probija lakrdijaš Noddy… Premazao sam zidove dva puta crnom bojom, ali Noddy se ne da… Treći premaz. Malo je bolje, ali još proviruje Noddyjeva kapa dvorske budale… Ostatkom crne boje i finom četkicom premazao sam Noddyjevu kapu, ali se oni prokleti zvončići i dalje vide… Premazao sam večeras crnim flomasterom 69 zvončića na kapi. Ostalo ih je još 124… U 11 sati i 25 minuta premazao sam i posljednji zvončić. Sad znam kako se Rembrandt osjećao nakon što je oslikao Sikstinsku kapelu u Veneciji. 2 sata u noći. Boja se osušila, ali mora da je loše kvalitete jer posvuda ima pruga, a tu i tamo probijaju Pinokijeve prugaste hlače i njegov crveni nos. Zvončići se, hvala Bogu, više ne vide! Stari je maloprije došao da me potjera u krevet. Rekao je da ga moja soba podsjeća na jednu sliku Salvadora Dalija, da je to pravi nadrealistički košmar, ali ja mislim da to nešto iz njega govori zato što su u njegovoj sobi na zidovima same ružice."
Lektira
