leizmi

01.11.2006., srijeda

dvadeset i drugi post

Obišli smo groblja. Danas su svi obišli groblja pa smo i mi.

Činilo mi se, do danas, da sam pravi starosjedioc u svom gradu.
Ali dok smo hodali od mojih bake i dede do njegovih bake i dide, na svim su velebnim, starim, kamenim grobnicama, sagrađenim tko zna kada, bila ispisana talijanska ili talijanizirana prezimena...
I onda sam odjednom skužila: moji su baka i deda u niši, njegovi su baka i dida u niši, stopljeni su sa bezbroj drugih, međusobno slični imenima i prezimenima, ukrasima i bojama cvijeća, oblikom slova i slika na bijelim pločama kojima se zatvaraju niše..., a u tim velikim zdanjima, pored kojih smo hodali na putu između naše dvije obitelji, ležali su zapravo pravi starosjedioci.
I tako smo u tih nekoliko minuta, od prvog niza niša ispod zaobilaznice do posljednjeg niza u smjeru crkve, postali došljaci. Pravi pravcati došljaci.
I još mi se nešto razbistrilo: svi koji su danas onuda hodali su došljaci. Jer na ni jednoj grobnici starosjedioca nije bilo svijeća ni cvijeća, znači da nema ni potomaka.

Na drugom groblju je sve bilo drugačije. Jer to je novo groblje. Tamo nema starosjedioca. Tamo su svi došljaci.
Ali tamo me strašno jako ošinulo razmišljanje o teškoj godini koje se pretočilo u neizrečeno pitanje: gdje će mene sahraniti?

Do trećeg groblja vozili smo se dovoljno dugo da pojedem tuna-sendvič i pošaljem dva SMS-a.
Na tom trećem groblju imamo stvarne starosjedioce i imamo čak 5 različitih lokacija na kojima moramo upaliti svijeće. Ali to groblje nije u mojem gradu.
Taman u podne, kad smo stigli, započela je misa na samom groblju. Najedamput se skupio zbor koji izgleda kao "nek se priključi tko god voli nešto zapjevati". I čim su krenuli sa "ooo aaa ooo...", moja se baka ukipila, jer valjda ne možeš šetati među grobovima dok traje misa. Ja sam rekla: "Ajmo, daj! Još dvije svijeće...", a ona mi je ispod glasa, ali odrešito, rekla: "Muči!"
Super mi je bilo što se svećenik spustio usred groblja, među cijelu tu masu sa cvijećem i svijećama, ali na vrhu stepenica, pored crkve, stajala su dva velika zvučnika tako da su se svi ukipljeni posjetitelji, kad je započela misa, pitali gdje li je. Čuju ga kao da je pred crkvom, ali ne vide ga... Baš je izveo pravu magiju! I to baš na Sve Svete. Čarolija u selu.

Meni zapravo nisu jasni ti masovni pohodi.
I nevjerojatno mi je da još uvijek, nakon svih tih stoljeća i tisućljeća, ne znamo gdje su sada zapravo svi oni koje smo danas obilazili.
Nemoguće je da su samo ispod svog tog cvijeća... Još su negdje. Ali gdje?

- 20:11 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< studeni, 2006  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

o leizmima sve najbolje

Linkovi