08.01.2006., nedjelja

kurčevo stanje! Prekjučer sam se tri sata smrzavala vani. Piva nije djelovala, pa sam odustala od cuganja istoga. Upoznala sam Dečka koji me ostavio zbunjenu. U močvari su počeli puštati ramonese, a ja sam otišla doma. Dečko je jedan od onih ljudi koji te tjeraju da misliš na njih. Zainteresiraju te. Onaj neki kurac. Dugo nisam mogla zaspati. Sama misao o čovjeku s kojim sam pričala kojih pola sata napaljivala me skroz. Sanjala sam ga. Medo? Ništa. Jučer smo otišli do kseta. Mi pizdulje. Dečko je bio tamo. Uopće ne znam koje stvari su svirali i gdje su bile moje babe, ja sam se samo izgubila. Počeo mi je pričati…stvari koje bi ja ispričala možda par najboljih frendica. Uvijek isto. Možda su oni uvijek osjećali neku mušku stranu u meni pa svaki neshvaćeni Kurac ima potrebu baš meni pričati Pričice. Nije bitno da li se radi o Kurcu kojeg znam dugo ili sam ga upoznala prije sat vremena…uvijek sam ja ta koja sluša o nedignutom kurcu. Ubrzo je mene puknula moja graševina i piva i dobio je što je htio. Zapravo, ja sam dobila ono što sam htjela. Toliko o mojem principu barenje-fuj-ne, ne! Prvi puta mi se rigalao od vina, a ne od same radnje. Svaki puta do sada sam se gadila sama sebi danima poslije. Da je bar tako i ovaj put. To bi zaboravila, kao da nije ni bilo. Ali s njim uopće nije tako! U pičku! Trpi kurvo bila si bludna, jebala se s vojskom ostala trudna. Na kraju sam izašla van i ugledala Medu. Zubima svojim odgrizni komad mesa mojega, ispljuni krv mi u lice i reci jebi se.nogama i šakama udaraj, skoči mi luđački u prsa, ko tigar za vrat ujedaj i zaboravi one što te lažu. Tek tada sam se sjetila da postoji. Nisam se mogla u bolje vrijeme napiti! Nisam osjećala sebe, pa ni to da je on tamo. A to je sve što uvijek hoću! Zagrlio me i nije me puštao. Nije mi jasno kako sam se onako pijana uspjela kontrolirati. Zapravo ne znam zašto se kontroliram oko stvari koje želim. Zašto se kočim kad to hoću! Zašto nemam tu kočnicu kad bi ju trebala imati, zašto moj mozak sve krivo percipira! Gad! Nisam uopće spavala. Slušala sam Buzzcockse. Bio je još mrak, pa je počelo svitati, pa se skroz pojavilo sunce. Zaspala sam u pola deset. Još uvijek mi se rigalo. Nakon dva sata sam se probudila. Kao da mi je nešto izjelo utrobu i usta.snaga za prkos slabost za pakost pravo za grijeh razlog za smijeh. Nisam plakala. Osjećam se toliko isprazno i samo bačeno u prostor i zrak da ne mogu plakati. A to je bilo jedino što sam uvijek mogla. osjećam se slabo. odvratno. i ne želim da mi sve to nešto znači. htjela sam da me ne dira. htjela sam ne govoriti o njemu. nemati tu potrebu. htjela sam si uvijek biti dovoljna. ali uopće se ne osjećam. sviđa mi se. ne kao medo. za njega ne bih nikada napravila stvari koje za medu bi. ali ne sviđa mi se što može od mene napraviti nešto ovako jadno. nesposobno.

- 17:48 - Komentari (10) - Isprintaj - #