| < | studeni, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
sally
queer
nepredvidljiva
pepeljara
speechless
kreeza
aglaja
Analna Carica
happy
trebapopit
elbereth
missylizy
nebitan
vladimyra
ana
freethinker
PREDGRAĐA (Fakofbolan)
Bezidejno lutanje
monolitnim predgrađima
i zatiranje frustracija
bježanjem od stvarnosti
sudbina je mladeži
kojoj je obecana buducnost
a istina je okrutna
i tu je prici kraj
nema više ni ciljeva
kojima bi se stremilo
a svijet vrvi od
patoloških slucajeva
ali budimo optimisticni
budimo pozitivni
jer neke se stvari baš
nikad nece promijeniti
stoga natrag doma
u sigurno susjedstvo
gdje mladež tone
u civilizacijski glib
mi smo još jedna
izgubljena generacija
na putu bez povratka
na putu za nikuda
mi smo još jedna
izgubljena generacija
u celiji bez prozora
u tunelu bez izlaza
LUTAK ISKRIVLJENOG LICA (Majke)
izvan razuma lezi moja sjena
ti si kao i ja posve izgubljena
ucini me stvarnim
nestao sam u bezumlju
u spokojstvu nekom
nekom snu
ucini me stvarnim
nemam nista da' cu ti sve
samo da budem kraj tebe
dodirni me ucini me stvarnim
poslije svega osta slika smrtonosna navika
izvan razuma lezi moja sjena
ali vjera nije izgubljena
ja sam osmijeh, ja sam ptica
ja sam lutak iskrivljenog lica
dodirni me ucini me stvarnim
dodirni me ucini me stvarnim
izvan razuma lezi moja sjena
ti si kao i ja posve izgubljena
ucini me stvarnim
nestao sam u bezumlju
u spokojstvu nekom
nekom snu
ucini me stvarnim
izvan razuma lezi moja sjena
ali vjera nije izgubljena
ja sam osmijeh, ja sam ptica
ja sam lutak iskrivljenog lica
dodirni me ucini me stvarnim
dodirni me
izvan razuma lezi moja sjena
ali vjera nije izgubljena
ja sam osmijeh, ja sam ptica
ja sam lutak iskrivljenog lica
dodirni me
izvan razuma lezi moja sjena
ti si kao i ja posve izgubljena
ucini me stvarnim
nestao sam u bezumlju
u spokojstvu nekom
nekom snu
ucini me stvarnim
nemam nista da' cu ti sve
samo da budem kraj tebe
dodirni me ucini me stvarnim
poslije svega osta slika smrtonosna navika
izvan razuma lezi moja sjena
ali vjera nije izgubljena
ja sam osmijeh, ja sam ptica
ja sam lutak iskrivljenog lica
dodirni me ucini me stvarnim
dodirni me ucini me stvarnim
izvan razuma lezi moja sjena
ti si kao i ja posve izgubljena
ucini me stvarnim
nestao sam u bezumlju
u spokojstvu nekom
nekom snu
ucini me stvarnim
izvan razuma lezi moja sjena
ali vjera nije izgubljena
ja sam osmijeh, ja sam ptica
ja sam lutak iskrivljenog lica
dodirni me ucini me stvarnim
dodirni me
izvan razuma lezi moja sjena
ali vjera nije izgubljena
ja sam osmijeh, ja sam ptica
ja sam lutak iskrivljenog lica
dodirni me
03.11.2005., četvrtak
Pull me into your perfect circle
Fuck your God your lord your Christ he did
this took what you had and left you this way still you pray never
stray never taste of the fruit never thought to question why.
Iznenadio me danas. Mrzim kad se osobe samo stvore. Na bezveznim mjestima, u sasvim neočekivano vrijeme, bez ikakvih slutnji. Neočekivano. Odjednom su pored. A na to kad su odjednom tu, ja reagiram u istoj mjeri neočekivano. Sva se onesposobim i nesamokontrola me toliko obuzme da postanem nepomična. Sledim se. Doslovno.
Imao je kosu u repu. Trijezan potpuno. Ne volim kada ima kosu u repu. To me toliko zbuni da poželim pobjeći. Previše očarava. Vidim mu lice.
Onda pulover. Nešto staro i vuneno. Isticalo je kako je mršav. I sasvim savršeno složen. I lijep.
Pričao je o svom psu. Kako ga mora nositi jer se boji.
Nisam uspjela izustiti «bok». Ni pogledati kada je odlazio. Više ne gledam za njim. ali izvadila sam iz džepa pare za hranu i dala mu ih. Kao i uvijek. I uvijek ću mu dati. Kad god bude pitao. A pita uvijek.
Ne znam zašto sve ovo iznova. Već sam to prošla bezbroj puta. Mislila sam da sam do sada barem malo otvrdnula, navikla.
Kao da je bilo prvi put. Sve isto.
