23.10.2004., subota

nebo u kuci mi je galama, puna je djece, igraju nes, a ja sam tak bezvezne volje da me cak i ne zivciraju. procitala sam 15 pjevanja dantea i ne mogu vise da me na banderu razapnes! prva cetri su bila zanimljiva, a ovo poslije je bilo vise spavanje nego citanje. imam jos uvijek pijamu na sebi(od jutra), jer sam cijeli dan u sobi za stolom, pa na krevetu i tako se to izmjenjuje. ali ja zivim po svojoj politici..uzivaj dok mozes, a kad totalno stisne, jebi se ko isus cijeli vikend, i tjesi se da ce opet doci razdoblje bezbriznosti i srece...e da.mama nesto fino pece...cijela kuca mirisi. pogledajte u nebo. ja vidim ovu sliku...trcim bosa praznim ulicama, pada snijeg. sirim ruke i smijem se na glas. ne treba mi bog, odbacujem sve misli koje me podsjecaju da smo zivotinje, zaboravim sve sto me cini tjelesnim covjekom, i sto ostaje...samo ja, ja i ja, i jedina ona ja. trcim dalje, snijeg mi grije prste, sad zmirim. probajte letjeti, samo pogledajte u nebo. to je ono sto bi sada moje umorno tijelo htjelo, i nista vise.

- 20:22 - Komentari (4) - Isprintaj - #