kolovoz, 2004 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off



PREDGRAĐA (Fakofbolan)

Bezidejno lutanje
monolitnim predgrađima
i zatiranje frustracija
bježanjem od stvarnosti

sudbina je mladeži
kojoj je obecana buducnost
a istina je okrutna
i tu je prici kraj

nema više ni ciljeva
kojima bi se stremilo
a svijet vrvi od
patoloških slucajeva

ali budimo optimisticni
budimo pozitivni
jer neke se stvari baš
nikad nece promijeniti

stoga natrag doma
u sigurno susjedstvo
gdje mladež tone
u civilizacijski glib

mi smo još jedna
izgubljena generacija
na putu bez povratka
na putu za nikuda
mi smo još jedna
izgubljena generacija
u celiji bez prozora
u tunelu bez izlaza




LUTAK ISKRIVLJENOG LICA (Majke)
izvan razuma lezi moja sjena
ti si kao i ja posve izgubljena
ucini me stvarnim
nestao sam u bezumlju
u spokojstvu nekom
nekom snu
ucini me stvarnim
nemam nista da' cu ti sve
samo da budem kraj tebe
dodirni me ucini me stvarnim
poslije svega osta slika smrtonosna navika
izvan razuma lezi moja sjena
ali vjera nije izgubljena
ja sam osmijeh, ja sam ptica
ja sam lutak iskrivljenog lica
dodirni me ucini me stvarnim
dodirni me ucini me stvarnim
izvan razuma lezi moja sjena
ti si kao i ja posve izgubljena
ucini me stvarnim
nestao sam u bezumlju
u spokojstvu nekom
nekom snu
ucini me stvarnim
izvan razuma lezi moja sjena
ali vjera nije izgubljena
ja sam osmijeh, ja sam ptica
ja sam lutak iskrivljenog lica
dodirni me ucini me stvarnim
dodirni me
izvan razuma lezi moja sjena
ali vjera nije izgubljena
ja sam osmijeh, ja sam ptica
ja sam lutak iskrivljenog lica
dodirni me

27.08.2004., petak

u iščekivanju sexa i grada

bit će ovo moj prvi post na blogu. nekako mi se spava, u glavi mi se vrti onaj prizor kad si u tomu i jerryu, mislim tom stavlja čačkalice da mu pridržavaju kapke jer je već totalno grogi....i ja bi mogla probati. leđa su mi u komi, sve koščice krckaju....zbilja bi trebala nesta poceti raditi, al jebiga moja lijenost je jaca od toga! cujem zvukove s telke....zvukove koji mi fale, ali nemam se volje sada deprimirati. dosta mi je i samih burnih snova, svako jutro se budim umorna, vise bi se isplatilo da uopce ne idem leci, moje spavanje u zadnje vrijeme i ne predstavlja neki odmor. glava mi je puna raznih gluposti i onda kao da me sva sranja koja drzim u sebi bombardiraju u kasnim satima, kao neki val, sve odjednom, a rezultat svega, te velike zbrke je to da onda imam filing da ne osjecam nista, da sam prazna. sve me to zbunjuje i umara, ali jebiga. svaki period zivota valjda nosi svoja sranja sa sobom. ipak, vesela sam vec dugo, i mislim da se ne pretvaram. dobar je to osjecaj. noc prijatelji!