Primjetio sam u zadnje vrijeme da se mnogi ljudi među kojima se krećem nerviraju oko nebitnih stvari, ili imaju jako malo strpljenja sa nekim osobama i u nekim situacijama...
Ali najčudnije mi je to što mi to smeta; iako se ja u zadnje vrijeme nemogu svrstati među "sretne" osobe; valjda podsvesno želim biti okružen "sretnim" osobama, u nadi da ću i ja postati takav...
(Pod "sretnim" osobama smatram one koje se ne nerviraju oko "nebitnih" stvari)
Mislim da bih trebao definirati te "nebitne stvari", ali imam osjećaj da to ne bi bilo pametno jer se definicije "nebitnih stvari" vjerojatno vrlo razlikuju od osobe do osobe...
Ja bi vjerojatno želio da se ljudi više raduju samom životu, da ponekad pogledaju stvari iz drugog kuta, da se ne ukopavaju u svoje negativne emocije, da nađu nešto što ih veseli, nešto što budi lijepe osjećaje u njima...
P.S.
Oni koji traže slike od četvrtka, naći će ih ovdje...
Oni koji su me tražili slike na cd-u će ih i dobiti u tom obliku...