šećer, jaja, brašno, turpija
26.03.2005., subota
Prolazni, dok se ne prekuca sirovina
|
Nije mi do pisanja činjenica. Ne moram, ne želim. U njima sam cijele dane, natjerujem se s njima po kutcima vijuga. Nekada se sjate kao Hitchcockove ptice, nekada ih natjerujem mentalnim metlama. Ne moram dakle, i sada ih imati u glavi. Pisat ću sada malo o snovima androida. Nalik je čovjeku, ali iznutra je programirani mehanizam. Kada zaspe, ne sanja električne ovce, molim javiti onome tko se to u naslovu pita. Ne pamtim mu ime, o adresi da i ne govorim. Iako sam pročitao i Zadužbinu i Carstvo i Zadužbinu i carsto i još neke povezane. Svejedno, neznam tko se to pitao. Javiti, molim. Android sanja običan naš svijet, pouzdano znam. Nisam zaključio, samo se sjećam. |