šećer, jaja, brašno, turpija
28.12.2004., utorak
Pismo majci
|
Pisao sam trideset pisama, bacio ih dvadeset i osam, poslao sam jedno. Tek dadeset deveto pismo majci je bilo podobno za slanje, ne i za čitanje. Neću ga citirati ovdje i nadam se da mi ga neće čitati na glas kada jednom dođem kući.Pazi: ipak mislim da ću doći i to, kuda mislim doći, ja to zovem "kućom". Jutros sam vjerojatno greškom doručkovao gulaš od bunike. Svako je započeto pismo majci imalo smisla, i stoga je moralo biti bačeno. Morao sam joj poslati nešto utješno, prazno, suvislo, a ipak šuplje. Možda se smiri i ostavi me na miru ako povjeruje da je sve u redu i da mi je odvjetnik ozbiljan čovjek koji će me brzo izvaditi iz te nezgode u koju sam, božjom voljom i s dobrim razlogom, ubačen da se prekalim i očvrsnem. Popunjavanje bijelina obavljeno opisom nove sobe i novih ljudi u sobi. Lagao sam, jer o njima nisam znao ništa. Izmišljao sam cimere i pisao o njima i njihovim obiteljima. Neka se žena malo zabavi. |