Les amis de mes amis sont mes amis
24.06.2005., petak
Van iz grada...
Svaki put kad moram negdje putovat s busom pomislim – kad bi se ljudi barem mogli teleportirati, kako bi to bilo zakooooooon! Predlažem znanstvenicima neka se više pozabave tom problematikom! :) Ili, da imam neki gliserić i samo otplovim do faksa, kad moram... Novost je od ove godine da smo dobili nove autobuse po gradu (jest da još uvijek voze i oni iz prahistorije – trizduja – o kojoj će biti riječi kasnije), i to mercedesove! Sve što je novo je zanimljivo – pa tako su bili i ti autobusi. Meni su kad sam ih prvi put vidjela izgledali ful svemirski (kao da prvi put vidim autobus!), ali kad uđete u njih shvatite, po neznam koji put, da izgled vara – bus ‘ko bus, a vi mislili to će biti neki space shuttle iznutra. I šta im pobogu znače ona “vratašca” naprijed, koja te tresnu svaki put ako nisi skoncentriran dovoljno da na njih paziš? Nonsence! Ali nećemo se previše žaliti, napredak je to, ipak vam se ne protresu svi organi u vožnji, kao što je to slučaj sa trizdujom – raj za putnike (a ima tu pored trizduje i još kandidata – jedinica npr.). Najgore je kad ne možete izbjeći gužvu pa morate stajati u autobusu punom ljudi koji se ne peru, ili tegle neke smrdljive namirnice u torbama koje još više smrde. Onda uleti neka žena s parfemom koji se osjeti do sredine autobusa, i onda se to sve spoji u jedan prekrasan miris, koji se ne može očistiti ni kroz one male prozorčiće iz kojih dopire svježi zrak sa riječkih ulica (naročito upečatljiv miris INA rafinerije). Al to nije sve! Tu su penzioneri. Dobro, neću se žalit, ali nije baš najugodnije kad vas potjeraju s vaše divne stolice, šta ne? I sad sam se sjetila jednog vica. Znate li što je brzina svjetlosti?? – kad penzioner ugleda slobodno mjesto u autobusu! Ma nije bed, ali jadni turisti, kad se odluče iz male “Opatije bajne” uputit se u New York (iliti Rijeku) u shopping i sl. Nakon vožnje trizdujom otkriju sve čari pješačenja!
|
