Leća https://blog.dnevnik.hr/leca

petak, 30.10.2020.

Nemojte biti u zatvoru

Ugodna je jesenska večer. Stojim pokraj uspinjače na gornjem gradu i gledam Zagreb. Iskreno, odmaram se malo od uspona jer mi je pala kondicija. Gledam osvijetljeni grad i uočavam mjesta, brojna, na koja nisam otišao, a sad nije uputno tamo ići. Zbog korone, zbog korone, zbog kotone... U neboderu na Jelačić placu light show; ne privlači me noćni klub, već vidikovac. Restorani i kafići koji su sve prazniji, ali se doimaju privlačno, ima neke topline u njima. Neka plesna dvorana. Teretana. Kino. Koncertna dvorana Lisinski, Hrvatski glazbeni zavod. U daljini negdje Arena se pretvara u bolnicu. Je li vas već uhvatila ta nostalgija za stvarima koje sada ne možete činiti, za mjestima na koja ne možete ići, a htjeli ste, mogli ste, obećavali si, nadali se? Ili ih barem dugo niste posjećivali, odnosno ne s nekim dragim s kim biste rado ... Nostalgija za nekim osobama s kojima dugo niste bili. Ako si i zamjerate, oprostite si! Ovo vrijeme zahtijeva da ne gubite vrijeme! Ne na takve besplodne sitnice. Dosta smo već vremena i kvalitetnog života izgubili u strahu, jadikovanju, uvučenosti u sebe same, čekanju da sve to što prije prođe. Ne više! Sada je nužno okružiti se mikro trenucima u kojima ćemo pronaći velike i male radosti, pronaći mjesta koja su nam dostupna, možda čak uvijek bila, ali ih nismo znali cijeniti. Koncert na otvorenom može biti jednako dobar, ako ne i bolji, od onoga u koncertnoj dvorani ili kazalištu. Ako možete odvezite se automobilom ili biciklom do podnožja neke planine ili brda koje još niste osvojili pa se popnite na nj. Nazovite nekog s kim se dugo niste čuli i bilo vam je žao zbog toga. I ne samo to: kad vas već sve tjera u osamu izolacije, iskoristite to, zaustavite se, pogledajte malo u sebe, priznajte si stvari koje dugo niste, pitajte svoju dušu kako joj je, je li tjeskobna, boji li se. Izvadite štafelaj i naslikajte nešto. Neka se umjetnik u vama razmaše. Smijete zapjevati kad ste sami, godit će vam. Često, što češće. Možete sami i zaplesati. Naučite tekstove nekih nekih pjesama koje ste oduvijek željeli naučiti. Pročitajte knjige iz kućne biblioteke za koje “uvijek ima vremena”. Naučite neku tehniku ručnog rada. Generacija moje majke je izrađivala divne stvari vunom i dvjema pletaćim iglama. Danas bi se to moglo primiti i muškaraca, zašto ne. Odglumite nešto u obitelji - pritom ne mislim da glumite žrtvu ili veličinu ili tako nešto; raznih skečeva i igrokaza može se naći online ili u vašoj kućnoj knjižnici. A možete ih i sami napisati. Pišite pjesme. Ili blog.

Oznake: radosti, nostalgija, Zagreb

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Ovaj moj blog je leća kojom nekad pogledam sebi u dušu, nekad je u teleskopu koji gleda jako, jako daleko u prostoru i vremenu, a nekad opet ide do nanometarskih detalja poput snažnog mikroskopa.

Linkovi