Paris, J'taime!

subota, 08.01.2011.

Uvijek se volim vratiti u grad diskretnog šarma, grad u kojem ti nikada ne može biti dosadno, grad koji će zadovoljiti čak i one s većim apetitom. Francuska prijestolnica me svaki put ostavi bez daha i koliko god vremena provela u njoj, uvijek ću naći barem jednu stvar ili mjesto koje još nisam posjetila.

(Moulin Rouge na Pigalu)

U ovom postu se neću previše osvrtati na povijest grada i povijesne činjenice zato jer mi se čini da je to sizifov posao. O Parizu je napisano mnogo knjiga, stoga ću opisati samo najzanimljivija mjesta koja sam imala prilike posjetiti ovaj put.
U Pariz sam stigla nekoliko dana prije proslave Nove godine. Putovala sam autobusom, a to nije bila najpametnija ideja. Do odredišta nam je trebalo više od 20 sati. Kad sam se smjestila krenula sam u obilazak grada.
Pariz je velik grad. Arhitektura grada datira još od davnih vremena. Šetati Parizom, čak i po najužem centru, predstavlja pravi pješački poduhvat. Štoviše, prošetati samo jednim muzejem ili dvorcem je posao od više sati. Danas Pariz ima dva miljuna stanovnika u užem centru, a računajući predgrađa čak desetak. Centar ima oblik puževe kućice, a sastavljen je od dvadesetak okruga s autonomnim oblicima vlasti.
Svi zaljubljenici u umjetnost u Parizu stvarno dođu na svoje. Široka paleta znamenitosti i različitih muzeja izvukla je i zadnje atome snage, ali nisam posustala. Pariz me ponovno fascinirao grandioznošću.

(Pogled na Eiffelov toranj sa Trocadero-a)

Eiffelov toranj, jedan od najprepoznatljivih simbola Pariza, posjetili smo prvi dan. Kolona turista u podnožju tornja duga je nekoliko stotina metara i čeka se dva sata kako bi se popelo na vrh. Toranj je sagrađen 1889. godine povodom svjetske izložbe koja se te godine održavala u Parizu.Visok je 300 m, što je otprilike 75 katova. Uključujući antenu visine 20.75 m, građevina je visoka 320.75 m. Toranj je zamijenio Washingtonski spomenik, koji je do 1932. bio najviša građevina na svijetu, a Eiffelov toranj je danas najviši u gradu. Drugi po visini u Parizu je Tour Montparnasse.

(Place de la Concorde)

Nakon Eiffelovog tornja metro nas je doveo do Champs-Élysées (Elizejske poljane). Prošetali smo se tom velikom avenijom koja je ujedno i shopping meka za sve shoppingoholičare. U podnožju avenije Elizejskih poljana, točno nasuprot Slavoluka pobjede nalazi se Place de la Concorde. Nekadašnji trg Luja XV, na kojem su se održavala javna pogubljenja danas krasi Egipatski obelisk – najstariji spomenik u Parizu, a umjesto zloglasnih giljotina turisti mogu uživati i provozati se na Grande Roue-u.

(Ja na Grande Roue-u)

Dan smo priveli kraju upravo na Place de la Concorde-u. Vratili smo se u hotel kako detaljno isplanirali sljedeći dan. .
Na Silvestrovo smo se ponovno vratili na Champs-Élysées. Na zapadnom kraju avenije nalazi se L' Arc de Triomphe (Slavoluk pobjede). Spomenik je podignut 1806. godine u čast borcima za Francusku, posebno onim iz Napoleonskih ratova. Ispod Slavoluka nalazi se Spomenik neznanom vojniku iz Prvog svjetskog rata.

(L'arc de Triomphe)

Ako želite upoznati najstariji dio Pariza, mjesto gdje je francuska prijestolnica osnovana, uputite se prema Île de la Cité. To je otočić u samom srcu grada, tik uz rijeku Seinu. Velebna građevina koja krasi otok je crkva Notre Dame - istinsko gotičko remek-djelo. Koliki značaj ova katedrala ima za grad dokazuje i Point zéro, glavna polazišna točka s koje se mjere udaljenosti prema svim ostalim francuskim destinacijama. Nalazi se na trgu ispred crkve.

(Notre Dame)

Nedaleko Notre Dame prostiru se ulice Latinske četvrti, poznate i kao sjedište College de Sorbonne, prestižnog sveučilišta. Prekrasni pogled iz Latinske četvrti dohvatit će Montmartre, u prošlosti dom brojnih vinograda, mlinova, ali i velikana poput Moneta, Renoira i Picassa. Danas je to najživopisnija četvrt , dom umjetnika. Poseban šarm daje joj grandiozna bijela bazilika Sacré-Coeur. Prelaskom na desnu obalu Seine, došla sam do centra Georges Pompidou, zgrade koja je svojom suvremenošću predstavljala pravi arhitektonski boom svog vremena. Nešto dalje je i Palais Royal, palača u kojoj se danas nalazi Državno ustavno vijeće. S druge strane ulice je Louvre, jedan od najpoznatijih svjetskih muzaja. Procjenjuje se da ga godišnje posjeti više od 8 milijuna ljudi, a u njemu se može pogledati i vjerojatno najkontroveznija i najzanimljivija slika današnjice, Mona Lisa. U muzej se ulazi kroz jednu od staklenih piramida, koje su i same postale zaštitnim znakom Louvrea. Postav ovog čuvenog muzeja toliko je bogat pa je veliki dio umjetnina prebačen u susjedni Musee d'Orsay.

(Le Louvre)

Navečer smo krenuli na vožnju brodom po Seini. Svjetla Pariza vidjela su se u vodu zamućene rijeke koja je mirno i tiho oslikavala prekrasni doživljaj.

(Ulaz na Bateaux Mouches)

(Obala Seine)

Zadnji dan proveli smo u Versaillesu, udaljenom 20 km od Pariza. Ovu rezidenciju francuskih kraljeva godišnje posjeti preko 9 milijuna turista. U povijesti je imao funkciju političkog i kulturnog sjedišta Europe. Započeo ga je graditi Louis XIII. 1624. godine. Dvorac je prepun predivnih slika, mramora i murala, a najimpresivnji dio je svakako Dvorana ogledala. Od 1833. Versailles je muzej, a od 1979. je na UNESCOvom popisu svjetske kulturne baštine.

(Ulaz u Versailles)

(Dvorana ogledala u Versaillesu)

(Soba kraljice Marie Antoinette)

Ponovno ću se vratiti u Pariz....