Follow the Sun

18.02.2008., ponedjeljak

posve.



sasvim slučajno jede mi se svemir.
gnjecavi,mali, topli svemir.
iz tuđe ruke.

pohlepno, žudno, gladno
guta mi se cijela kolona prokrvljenih planetoida
s prašinama
s vodama
s krovovima
s planinama
i neobrađenim njivama
s tijesnim prolazima
i đubrištima odbačene gluposti
s otvorenim prozorima
i raširenim rukama u slavlju pobjede

...

hlapljivo, nadomak gušenja
gura mi se u želudac jedno sunce
živo , neustrašivo , nepitomo i žarko
sunce mladih, zrelih krakova

hvata mi se zvijezde u nepovrat
usisnom silom neizmjerne potrebe
želje
nesvete, destruktivne, prožimajuće
uzduž i poprijeko
duboko
i nesavladivo

...

sasvim slučajno jede mi se svemir
tuđi svemir iz tuđe ruke
ponuđen bez uzmaka
bez nelagode pred pogledom požude
u čekanju pritiska dovoljno jakog
da razjapi čeljusti
u trenutak
nestajanja
lomnog, drhtavog, nemirnog
i nijemog nakon propinjanja
u trijumf zasićenja

...

sasvim slučajno
šire mi se ruke u izdah rasterećenja
nakon brisanja legije bogova
sumnjivog podrijetla,
brloga zloduha u smradnom orgijanju,
potkrovlja demencije gusto ispisanih zidova:
nastavak, nastavak, nastavak...

i lijega mi se u postelju tuđih ritmova,
bljeskova mirnih i dostojanstvenih,
odmjerenih, zdravih, neuništivih,
radosnih, otmjenih, ljudskih

i zaklapa mi se oči u mekoj,
omamljivoj, pahuljastoj, pijanoj
sigurnosti
sasvim slučajno postignutog sklada

osvajački ponosnog
britkog i neporecivog
a pitomog i maznog
kao uhranjeno, zadovoljno dojenče

i sasvim slučajno
predaje mi se
razlaganju kroz titranje usvojenog
u novi , topli , jedri svemir
moje ruke


i tik-tik-tik-tik-tik...


u nastavak.




- 18:34 - Take this waltz (29) - * - ¤

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License