POKRET ŠTIT U IME SVIJESTI

petak, 03.08.2007.

AKCIJU OLUJA 95 SLAVE RATNI PROFITERI

Informator br. 101

HRVATSKI GENERALI SU U ZATVORIMA, NEKIMA SE SUDI,
A ODREĐENA IZDAJNIČKA KLIKA NA VLASTI TRAŽI DA SE SLAVI
VOJNO – REDARSTVENA AKCIJA „OLUJA 95“

LAŽ O POBJEDI

Zapamtite, svi vi pošteni ljudi, da vas Stipe Mesić i njegova izdajnička družina poziva na zahvalnost u ime „Domovinskog rata“, to je zahvalnost bogatašima i pljačkaškim okupatorima, koji su prisvojili sva hrvatska dobra. To je podmukli zločinački čin i plan domaćih i stranih imperatora, najgora je to izdajnička rabota protiv slobode čovjeka i naroda.

ZAŠTO SE (ONDA) SLAVI ?

Zadatak tih novih „tajkuna“, koji su čopor nezasitnih lešinara da vas iskorištavaju i porobljavaju, ti bogataški razbojnici (koji fino žive), a gdje ste u svemu tome vi? Ti preko-noći bogataši i ugnjetači su porobili i opljačkali hrvatsku zemlju. Sve je u njihovim rukama: industrija, trgovina, resursi, zemlja, izvori,.., itd. To je jedna lažna politika u kojoj vam se stalno govori - da se u Hrvatskoj gradi i stvara.

ZAVJERA PROTIV NARODA

U čemu je, međutim, pravi cilj ove lažne promjene? Radi se o zločinačkoj i podmukloj zavjeri, protiv tebe čovječe, protiv tvoje slobode i tvoje budućnosti. Danas se nemilosrdno uništavaju hrvatske šume koje su naše zajedničko dobro. Šume kao naše dobro moramo čuvati, a ne profiterima dati da ih razvlače i rasprodaju na sve strane. Tako je slično i sa svim hrvatskim dobrima i gospodarstvom: morem, otocima, zemljom i energetskim izvorima... Vi dajete lojalnost onima koji su vaši dželati, a ne osloboditelji. Sad se vidi tko su naši neprijatelji.

JESU LI HRVATI PRODALI SVOJE HRVATSTVO?

Hrvatsku je progutala najmračnija inflacija. Nezaposlenost i jeftini rad, kriminalci, su na djelu... Vlast u Hrvatskoj doslovno živi od pljačke naroda i rasprodaje imovine... Mesić na čelu „države“ ima samo jedan cilj: Aferama zavađati građane, i komadanje Hrvatske države. No, Franjo Tuđman (bivši predsjednik RH) je znao o tome, da će o budućnosti Hrvatske na kraju odlučiti Međunarodna zajednica (MZ). Jer Hrvatska je prodana zemlja. Zašto se onda trebalo ratovati i zašto je onda trebao rat?


U Bjelovaru, 03. kolovoza 2007.

VOĐA POKRETA „ŠTIT“
Branko Stojković

www.stit-bjelovar.hr
brankostojkovic1@yahoo.com

- 11:34 - Komentari (1) - Isprintaj - #

STJEPAN MESIĆ JE RATNI ZLOČINAC

Str. 1
OTVORENO PISMO
(HRVATSKOM NARODU) I. dio

JE LI STIPE MESIĆ „RATNI ZLOČINAC“?

1. Koji je kriv za rat na prostorima Jugoslavije, tj. kriv za, pogibija mnogih ljudi i materijalna razaranja po Republikama SFRJ. I to za vrijeme (svoga) mandata kao predsjednik Predsjedništva SFRJ-a od 15. svibnja 1991. do 5. prosinca 1991. godine.

2. Postavljamo pitanje – Da li je Stipe Mesić odgovoran, i kriv, kao predsjednik Jugoslavije, i kao vrhovni komandant Jugoslavenske narodne armije (JNA). Koja je razarala i rušila grad Vukovar, te 18. studenog 1991. godine ga oslobodila od Hrvata, uz velike žrtve. A na Ovčari je tada poubijano 300 ranjenika i zarobljenika.

3. U to vrijeme u palači Federacije u Novom Beogradu sjedio je Stipe Mesić, dok kronologija „krvavih zbivanja“ se je dešavala u državi Jugoslaviji koju je on predstavljao. To pitanje će biti kamen spoticanja za sve vrijeme – za svakog Hrvata, i drugog čovjeka.

4. Mesić je mirno sjedio u Beogradskom parlamentu sa srpskim i jugoslavenskim vođama, gledao je kako Hrvatska gori u plamenu. Pitamo se: da li je tada Stipe Mesić bio „Hrvatski atentator“? Danas je narod umoran od laži (i lažnih političara) i novinarskih poruka. Mi tražimo istinu!

5. Ustavni predsjednik SFRJ Stipe Mesić je 30. lipnja 1991. donio odluku, kao vrhovni komandant JNA sa ministrom obrane Veljkom Kadijevićem da se obustave sve vojne i ratne operacije u Sloveniji i drugim mjestima Jugoslavije. Znači li to – da je ipak Mesić bio gospodar rata? Dok danas on govori: da je bio (tada) nemoćan, i da je agresor srpsko-četnička JNA za sve kriva. (Sve mnoge Mesićeve zapovjedi kronološki su zabilježene – da nemože biti upitno - da je on bio minorna osoba, koja se nije pitala o glavnim odlukama.)

6. S druge strane Mesić je znao često govoriti – kako dr. Tuđman nije tražio mirna rješenja, nego je agresivno na čelu HDZ-a tražio rat. Zato. I on je kriv za sve što se je „tada“ i „poslije“ događalo. Naravno. Dana 7. lipnja 1991., uslijedio je atentat na dr. Franju Tuđmana, koji je izveo vojni zrakoplov JNA, raketnim napadom na Banske dvore.

7. Zašto je Stipe Mesić igrao duplu igru? Dana 8. listopada 1991. godine donesen je zaključak u hrvatskom Saboru RH, o proglašenju JNA kao agresora i okupatora. Isto, da li je u početku Mesić bio agresor i okupator, koji je poslije prešao na hrvatsku stranu? Dana 27. lipnja 1991., počinje vojna intervencija u Sloveniji i Hrvatskoj, i planira se, po drugim svim prostorima Jugoslavije, vojna diktatura.

8. Bukti velikosrpski hegemonizam i programi nacionalnih Republičkih osamostaljenja, hrvatski Sabor raspisao je referendum za 19. svibanj 1991., isti dan, tada u Sloveniji oklopne jedinice JNA s tenkovima paradiraju ulicama Maribora, i bore se protiv TO.

9. Danas, kad Stipe Mesić se voli hvaliti: „Kako smo rušili Jugoslaviju“. Pitamo: Da li sve žrtve, ubijene i mrtve, pripadaju njemu kao i spaljeni i srušeni gradovi? Jer bio je na čelu JNA. Znamo da je u Haagu svjedočio protiv „zločinačke organizacije“ HDZ-a i „udruženog zločinačkog pothvata“, te optužio dr. Tuđmana za „ratni zločin“, i hrvatske generale - da su kršili (zakonske) međunarodne ratne konvencije, protiv prava i sloboda čovjeka. Iz Haaške optužnice: planirali, pripremali, špijunirali, poticali, proveli, formirali, organizirali, sudjelovali, pljačkali, oštetili, podržavali...

10. Može li Stipe Mesić danas biti glavni političar, a „građanski rat“ u Hrvatskoj ne prestaje, on uvijek tinja i to od završetka drugog svjetskog rata 1945. godine. Mesić je bio komunista i Antifašista, na svim funkcijama pedeset godina, iako je star 73 godine. Sudionik je NOB-a, države Jugoslavije koju je stvarao, pa je rušio. Mislimo, da bi lustracija i revizija Stipe Mesića, bila jako potrebna.

11. Mesić je (sad) šef „Hrvatskog pašaluka“, koji se samo vidi sa Pantovčaka. Evo jedne od „svih Mesićevih laži“: „Ja ću se boriti za svaku stopu i grudu hrvatske zemlje. Zaštitit ću zemlju i granice i teritorij Hrvatske.“ Očito i to je laž. U Istri su Jakovčić i Kajin (IDS) preko drugih veza u Saboru RH, prodali 35.000 četvornih metara zemljišta strancima – jedan metar kvadratni po 5 eura. Danas jedan kvadrat tog istog zemljišta vrijedi do 300 eura. Pitamo: Što još nije prodano strancima, i što još nije njihovo?





Str. 2

12. Od „Velike banovine“ Hrvatske - što je ostalo? Što je ostalo od „Velike Srbije“? Kosovo će postati Republika albanaca. Navodno ovih dana i Srbi rade na tome, gdje planiraju preko međunarodnih zajednica, tražiti svoje izgubljene autonomije, da se priznaju u Hrvatskoj i BiH koje će se zajedno povezati kao neovisne. Izdaja Hrvatske je očita.

13. Činjenica je da sad: Mesić, HDZ-e, SDP-e, i druge nazovimo ih „hrvatske stranke“, uništavaju Hrvatsku. Nikuda je ne vode, nego je vuku nadolje! Mesić i njemu slični uvukli su nas u „kaos“, gdje su oni gospodari svega. Sjetimo se, kada je Stipe Mesić bio glavna faca u Beogradu, 20. srpnja 1991. u Glini i Petrinji vodio je JNA rat protiv hrvatskih redarstvenika i branitelja. Danima su se čule eksplozije, pucnji, terorizam, požari i buktinje...

14. Kad Mesić pljuje po Jugoslaviji, on pljuje sam po sebi. Kad se ruga Srbiji i Srbima, ruga se sebi. Mesić je uvijek rekao: „Osim toga rat nam nije odgovarao“. Zatim brže bolje Mesić putuje u Beograd na razne sastanke i dogovore.

15. Od države Hrvatske kao suverene i nezavisne nije ostalo ništa, kao i stvaranja nacije i nacionalnih interesa. Oni koji se danas s time zaluđuju bolesni su, a u tome im pomaže i Kaptol. Postali smo kolonija, za razne profitere... A Hrvati su postali prva nacija koja je prodala (vlastitu) državu, svoju zemlju, za koju se je borila. Da li to nije zločin, prema svim poštenim građanima, koji ovdje žive i vole svoju Hrvatsku? Mi, i naša djeca, biti ćemo na ovim prostorima sluge i robovi, stranim bogatašima i moćnicima.

16. Čije su to bile priče – teroristi, srbi i JNA djeluju zajedno? Kome je Mesić sedam mjeseci iz Beograda zapovijedao? Za što se je JNA koristila? Njeno oružje: tenkovi, topovi, avioni, minobacači, kazetne bombe, bojni otrovi, špijunske službe KOS-a, itd. Kišama granata JNA je rušila Vukovar, Dubrovnik, i druge hrvatske gradove...

17. U Hrvatskoj Kostajnici tenk JNA 2. srpnja 1991., pregazio je automobil u kojemu su bili četiri hrvatska policajca. Za Mesića to nije ništa? Njega se to kao predsjednika ne tiče? Dana 28. 8. 1990., Sabor RH birao je Stipu Mesića za hrvatskog člana Predsjedništva SFRJ. Iako je 30. svibnja 1991., već tada usvojen prvi nacrt Ustava RH, po kojem Hrvatska se treba razdružiti iz zajednice i saveza Jugoslavije. Zašto se onda Mesića biralo za člana SFRJ-a, koji je poslije postao i legitimni Predsjednik SFRJ, odnosno predsjednik Jugoslavije i njenih naroda. (Vežući se, i pozivajući se na Ustav SFRJ-a donesen 1974. godine.)

18. Predsjedništvo SFRJ-a (za vrijeme Mesićevog mandata) imalo je 8 članova predsjedništva iz svih republika i dvaju autonomnih pokrajina, od kojih se svake godine birao jedan predsjednik SFRJ-a. Mesić je odgulio dobar dio svoga mandata. Dr. Borislav Jović je prije njega „oprao svoje ruke“, jer je dao ostavku, a na njegovu dužnost je došao Stipe Mesić. Pa neće valjda taj Jović – ti štetni Srbi - razarati Hrvatsku?

19. No, dana 27. lipnja 1991., počinje vojna intervencija JNA-a na Sloveniju i Hrvatsku. Uzmimo jedan primjer: Vrhovni komandant JNA Stipe Mesić sjedi u Beogradu, a u Bjelovaru 29. rujna 1991. godine napada se i ruši kasarna JNA, koja gori u plamenu, dok glavno rukovodstvo vojske je poubijano?

20. Stipe Mesić kao predsjednik Jugoslavije, i vrhovni komandant oružnih snaga JNA, pušta da Hrvatskom paradiraju tzv. četnici: „Šešeljevci“, „Martićevci“, „Arkanovci“, i druge sve paravojne vojne formacije, koje pljačkaju, kolju, i ubijaju, sve na što naiđu... Na kraju mislimo i zaključujemo - da je Stipe Mesić jako obmanuo i prevario hrvatski narod i građane, zloupotrebio svoj položaj. On misli da su građani glupi – jer ga za ništa ne pitaju. Ratnu štetu koju je učinio JNA i Mesić kao vrhovni komandant JNA, ostavljamo vama da je Vi izračunate! Sve je moglo biti drugačije! Bez takve strahote.

OSTAVLJAMO VAMA GLAVNO PITANJE - DA I SAMI PROSUDITE: DA LI
JE STIPE MESIĆ – ISTO TAKO IZDAO HRVATSKU - I NJENE INTERESE?

U Bjelovaru, 24. svibanj 2007.
VOĐA POKRETA „ŠTIT“
Branko Stojković

www.stit-bjelovar.hr
e-mail: brankostojkovic1@yahoo.com
Telefon: 095/814-82-90, 091/797-65-56
BJELOVAR / CROATIA





Str. 3

OTVORENO PISMO
(HRVATSKOM NARODU) II. dio


DA LI „MNOGA KRV“ LEŽI NA PREDSJEDNIKU MESIĆU?


21. Svi sukobi i gužve koje su se zbile, tj. nastale u Jugoslaviji, većinom desile su se zbog Mesićevih gluposti, jer tada je on funkcionirao kao Predsjednik SFRJ-a, i glavna glava. Stipe Mesić je prikrivao u javnosti svu težinu krize u SFRJ-u. Isto tako, to on čini i danas na čelu Republike Hrvatske, kao njen predsjednik i vrhovni zapovjednik oružanih snaga HV-a.

22. Od 15. svibnja pa do 5. prosinca 1991. godine Stipe Mesić je bio Predsjednik predsjedništva SFRJ, on je ujedno bio i vrhovni komandant JNA. Pitamo: Tko je današnji predsjednik RH? Dana 7. srpnja 1991., nestalo je malo hrvatsko selo Ćelije nadomak Vukovara, odatle je zbrisano 200-tinjak stanovnika od strane srpskih i JNA jedinica.

23. Stravični prizori su se dešavali, no Mesić je to sve mirno gledao i pio kavu u glavnom Titovom kabinetu SFRJ-a u Srbiji. Nakon mnogih šokantnih snimki i scena na TV-e ekranu, građani su mogli vidjeti kako Jugoslavenska narodna armija gazi s tenkovima sve pred sobom.

24. Uzmimo naprimjer – ako je Jadranka Kosor (HDZ) za predsjedničke izbore potrošila oko 60 milijuna kuna, odakle novac i Mesiću za svoju izbornu kampanju, koji se kandidirao za predsjednika? Posjetimo da je Mesić 1996. i 1997. godine bio potpuni anonimus u politici, koji nije imao ni jednu funkciju, čak ni onu – predsjednika mjesne zajednice.

25. Mesić se je vratio u politiku zahvaljujući tome što se građani ne sjećaju i što ih je prevario. On je kao „svjedok pokajnik“ svjedočio u Haaškom sudu protiv hrvatskih generala, zatim ponovo je postao poznat u javnosti. Nitko ga nije nikada pitao o devastiranju Hrvatske i svih drugih Jugoslavenskih Republika. Pitamo: Je li Mesić „ratni zločinac“?

26. Da li Mesić je tada bio „glavni terorista“? Srozavanje ovoga društva je nastavljeno, lukavim metodama, političkim finim i perfidnim ubojstvima građana – bez posla i bez izvora za život. Mesiću su sastanci i putovanja, danas važniji od građana koje predstavlja. Treba ispraviti nepravdu prema Hrvatima. Ili su i dalje možda Mesićeve laži jače od cijele nacije?

27. Sada bi bilo važnije da imamo „bezgrešnog“ predsjednika države, koji bi se bavio rješenjima državnih problema – nego Mesić se i dalje bavi nevažnim stvarima. U međunarodnom odjeku, kada se sazna ovo o Mesiću i njegovim aferama, ovisit će nadalje posljedice za ovaj narod.

28. Što je (danas) nacionalni interes za Hrvatsku? Mesić tvrdi da je u Haag poslao 666 Tuđmanovih transkripata i 8000 stranica dokumenata. Mesić nas u vijestima dnevnika 26. svibnja 2007., uvjerava da je Hrvatska sljedeća kao 28 članica Evropske unije. To sve izgleda kako će ubrzo „oni“ riješiti“ opću krizu u ovoj (izbrisanoj) državi. No tako će biti i lakše prodati ostatak tvrtki strancima.

29. Mislimo da Mesiću i njemu sličnima trebamo oduzeti vlast. Ovaj zahtjev mi smatramo opravdanim. Sjetimo se – dok je JNA motrila i držala Hrvate na oku, dana 21. svibnja 1991., teroristi su nedaleko Josipdola minirali dalekovode, zbog čega je bio prekinut željeznički promet na relacija Zagreb – Split.






Str. 4

30. Da bi se sve ovo sakrilo, i sva Mesićeva odgovornost, u glavnim medijima svakodnevno se provlače nevažne „blic teme“. Izmišljaju se lažne „muti-vode“, po onoj staroj poslovici – zavadi - pa vladaj. Tako dana 25. svibnja 2007. godine u svim glavnim medijima, cijeli dan prikazivala se je vijest, i to naveliko, kako se proslavlja Titov rođendan u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, i kako njegovi sljedbenici mašu sa partizanskom petokrakom.

31. Stvaranja novih duhovnih i materijalnih vrijednosti – nema. Nema ni rješavanja hrvatske krize. Prešućuju se čak i činjenice o ratnim zbivanjima, o srušenim i popaljenim selima. Te detalje ne zanima baš ni jedan medij. Tako to doista sve dobro ilustrira koliko vrijedi ovdje život, sloboda građana, i ljudska prava. Vlatko Pavletić (HDZ) ističe, ili se tješi, i brani – da su zapadnu i istočnu Slavoniji opljačkali „barbari“, a ne vojska.

32. Izgleda da su za sve krivi nepoznati „barbari“? A ne vojna avijacija JNA koja je uništavala npr. televizijske odašiljače 2. srpnja 1991., u Sloveniji, gdje ja danas, poslije Milana Kučana, predsjednik Janez Drnovšek. Od tog bezakonja i kaosa sad neki dobro žive. Nemoguće je da se odričemo svog mora, kopna i teritorije, prodaju hoteli, banke, otoci,...itd. Za što nam trebaju predstavnici inozemnih poslova? I što oni predstavljaju?

33. Mesić kaže: „Riječ je o mutnim poslovima generala Vladimira Zagorca, koji je kupio kuću na Pantovčaku, te odakle njemu 17 milijuna njemačkih maraka vrijedni dragulji i zlato. Isto tako odakle Iviću Pašaliću 40 milijuna eura i drugih bogatstava“? To sve izgleda da se je ovdje vodio rat oko novca. I to je njihova međusobna borba.

34. Mesić otvara „Pandorinu kutiju“, ali tu njega nema, niti ima ikoga da iskreno progovori o njemu, i da ga upita – što je sve on radio? Smiješno je kada dr. Ivo Sanader (HDZ) je govorio u svojoj predizbornoj poruci, i kada je najavio, i obećao, obračun s kriminalom. Izjavio je da HDZ-e ima antikriminalni program protiv korupcije. Zanimljivo je, da je premijer hrvatske vlade dugo tvrdio kako u Hrvatskoj gotovo korupcije nema, i kako je to sigurna zemlja.

35. Predsjednik RH Stipe Mesić već je tradicionalno uz Blagdan sv. Vinka „zaštitnik vina“ u kutjevačkom vinogradu, gdje je posjetio vinograd poznatog vinara Ivana Enjingija u Venju, u kojem je pred novinarskim kamerama, na obroncima Krndije, vinogradskim škarama rezao vinovu lozu. Predsjednika države baš briga što narod nema od čega živjeti. Mesić i vlada dr. Ive Sanadera ponižavaju građane. Mesić je proveo ugodno poslijepodne na ručku s vinarom, i kao njegov gost, dao se oduška uz tamburaški sastav „Garavuša“ je i zapjevao...

36. Mesić nije samo predsjednik, on je gospodar i „života i smrti“, on je pomilovao „ratne zločince“ i Rome koji su pušteni iz zatvora. Hrvatskoj bi sasvim sigurno trebali prijevremeni izbori. Svi oni koji, dakle, se protive s različitim motivima ne žele da Hrvatska se vrati u stanje realnosti. Umjesto jasne poruke javnosti, svjedoci smo očitog zamagljivanja stanja i kako bi - mi sve zaboravili.

U Bjelovaru, 27. svibanj 2007.

VOĐA POKRETA „ŠTIT“
Branko Stojković

www.stit-bjelovar.hr
e-mail: brankostojkovic1@yahoo.com
Telefon: 095/814-82-90, 091/797-65-56
BJELOVAR / CROATIA



Str. 5

OTVORENO PISMO
(HRVATSKOM NARODU) III. dio

MESIĆEVA PREDSJEDNIČKA AFERA „VRHOVNI KOMADANT“ ?


37. Pitamo: Kada će se pokrenuti istraga o svim događanjima koja su se desila u ratu, a bila su pod ingerencijom Stipe Mesića od 15. svibnja do 5. prosinca 1991., kada je on rukovodio kao vrhovni komandant JNA, koja je u ratu rušila i pustošila Hrvatsku. Postupajući kao Jugoslavenski predsjednik, provodeći potpuno krivu politiku, kojom je naštetio mnogim građanima i narodima u (bivšoj) Jugoslaviji.

38. Mesić laže da je išao u Beograd s nadom da će se, izbjeći širenje mržnje i ratovanja. Treba staviti pod „povećalo“ Tuđmanov fašizam u Hrvata i Mesićevu potporu od 1989., pa do 1994. godine, kada je Mesić bio glavna osoba u članstvu HDZ-a.

39. Ratni zločin nikada ne zastarijeva. Kada će biti moguće podignuti optužnicu protiv predsjednika RH Stipe Mesića? Ni danas Mesić ne govori istinu, zato treba ga umiroviti, te istražiti i suditi... On je bio na predstolju „krvi“ i to 207 dana, gdje je bio izvršitelj i oficijelne srbijanske politike. Zna se da JNA nije bila na strani naroda, koji ju je plaćao, već je JNA bila na strani politike.

40. Mesić je na vlasti i u Beogradu i u Zagrebu. Tako nakon pada kasarne JNA 29. rujna 1991., u Bjelovaru, odakle su nestale velike količine oružja i opreme. Navodno to oružje je u „švercu“ prodano za razne teroriste, po svim stranama svijeta.

41. Bili smo svi žrtve Mesićevog „geta“, i danas smo opet žrtve. Zašto su im potrebni toliki socijalni problemi i slučajevi? Pa naravno da „oni“ s nama lakše upravljaju. To je hrvatska politika „ustaško-četnički“ sidrom uz posredovanje (bivših) komunista i antifašista, i šepajućeg svećeničkog klera. A o novinarima tim štetočinama da se i ne govori, sami lakrdijaši i grobari naroda.

42. Nitko za ništa ne odgovara. Šest milijuna dolara potrošeno je za brod na suhom. Da bi taj novi minolovac zaplovio, potrebno je bilo još oko 2,5 milijuna dolara. Iako je u njegovu gradnju potrošeno toliko novaca ratni brod HRM nije još zaplovio našim plavim Jadranom. Započeta gradnja je počela još u jesen 1994., kada jer MORH s Brodarskom industrijom potpisao ugovor o gradnji broda. Samo nekoliko godina unazad od gradnje tog broda, JNA i Jugoslavenska ratna mornarica (JRM), su 17. rujna 1991., blokirale sve hrvatske luke i zaustavile pomorski promet na Jadranu. Ratni brodovi s mora su 25. rujna 1991., gađali iz Lore grad Split. Isto tako jedinice JNA i Crne Gore napali su, dan prije 24. rujna 1991., s topovima grad Dubrovnik.

43. Danas predsjednik Mesić i predsjednik Vlade RH dr. Ivo Sanader omogućavaju stranim državljanima sva ispunjenja i zahtjeve o povratu imovine i isplaćivanju naknada na štete. Onima kojima nije vraćena imovina u zamjenu isplaćena im je pristojna naknada. Radi se uglavnom o dobro situiranim strancima, tj. državljanima čak i Srbije. To Hrvatska čini ustupak, kako oni kažu, da bi se lakše ušlo u Evropsku uniju.

44. Naravno to je udar na, stare, bolesne, nezaposlene, nemoćne, i nezaštićene... No, sve tobožnje afere oko Slovensko – hrvatskih granica, samo s time da se odvuče pažnja građana, time se pokušava pokazati kako Mesić i Sanader tobože skrbe o suverenitetu granica Hrvatske. Oni žele dokazati putem medija, kako se vlast i politika bori za Hrvatsku. Dok s druge strane sve rasprodaju.






Str. 6


45. Vratimo se opet malo unazad, u vrijeme kada je Mesić gospodario sa vojnom silom JNA, odnosno bio njen „vrhovni komandant“, i glavni zapovjednik. Dana 11. rujna 1991., JNA je napao Hrvatsku. Predsjednik Jugoslavije Stipe Mesić naredio je jedinicama JNA da se u 48 sati povuku u kasarne. Ponovo snage JNA napadaju Hrvatsku, 18. rujna 1991., i srpski teroristi nastavljaju napad u svim dijelovima ratnih zona u Hrvatskoj. Usprkos primirju i potpisanim sporazumima o nenapadanju.

46. Unatoč svim zločinima – likvidacijama, barikadama, miniranjima kuća, ubojstvima, oružnim napadima, kolonama izbjeglica i prognanika, otmice osoba,..itd. Vrhovna politika Jugoslavije na čijem je čelu Stipe Mesić, ne čini ništa i ne poduzima određene mjere da uvede red, već pristrano se stavlja na stranu agresora.

47. Mora se spomenuti i ovaj podatak da je od 24. kolovoza 1990., pa do 19. listopada 1990. godine u Beogradu u predsjedništvu SFRJ-a kao član sjedio i zastupao Socijalističku Republiku Hrvatsku, odnosno mijenjao Stipu Mesića, u tom periodu prvi predsjednik Hrvatske dr. Franjo Tuđman. Većinom, to hrvatski narod i nezna.

48. Dr. Franjo Tuđman je optužio Ameriku kad je shvatio da ga je iskoristila i otrovala. Nakon „Tuđmanove Hrvatske“ ubrzo nastaje „smrt njegove tvorevine“ za koju su se branitelji na ratištima borili. Raste kriza u državi koja u praksi više ne postoji, skriva se inflacija, veliki inozemni dugovi, pretjerana birokracija – buja ko kvasac, gospodarstvo potpuno je nestalo... Nesposobnost politike, i izdaja, sve više stvara različita krizna stanja. Nezadovoljstvo raste.

49. Nije još jasno, što je to cijelo vrijeme radilo Vijeće UN-a i kako je osiguravalo građanima mir i njihova prava zagarantirana međunarodnom poveljom? Netreba puno tu dokazivati da je to bio „zločinački čin“ protiv sigurnosti stanovništva. Državna tajnica SAD-a Madeleine Albright - kaže da je dobro razumila Balkansku situaciju. Predsjednik Bill Clinton – kaže da je navijao za Hrvatsku. Dr. Peter Galbright – kaže da je navijao za Srbiju... Eto, i to je bila odgovorna svjetska politika? Koja je dolijevala masno ulje na vatru.

50. Ovo je danas dobra KAZNENA PRIJAVA protiv Stipe Mesića, koji je, prije izjavio za medije, u svibnju 2001., da u Splitu je pokušan državni udar, te s ciljem da se njega svrgne sa vlasti. Optužio je (tada) da se je „šarena skupina“ udružila, kako bi izazvala i naudila legitimnom državnom aparatu Hrvatske, i da se radi o smišljenom scenariju, iza kojega stoje točno određene političke snage. Mesić kaže između ostalog – da je dosta proliveno novinarske tinte na tu temu. Kad Mesić brine o tinti - nikada ne kaže - koliko je njegova vladavina nad Jugoslavijom prolila krvi. U vojarni incident koji se dogodio, nije ni zrnce prašine prema tome, za ono za što je Mesić kriv.

U Bjelovaru, 28. svibanj 2007.

VOĐA POKRETA „ŠTIT“
Branko Stojković

www.stit-bjelovar.hr
e-mail: brankostojkovic1@yahoo.com
Telefon: 095/814-82-90, 091/797-65-56
BJELOVAR / CROATIA









Str. 7

OTVORENO PISMO
(HRVATSKOM NARODU) IV. dio

STIPE MESIĆ JE ZA NARODE JUGOSLAVIJE BIO PRAVA „POŠAST“,
DOK JE UŠAO U PALAČU FEDERACIJE


51. Dana 7. studenog 1991., započeo je summit NATO-a na dnevnom redu je Jugoslavija. A drugog dana 8. studenog 1991., Ekonomska zajednica (EZ) proglasila je nametanje sankcija Jugoslaviji, s obzirom da je to dogovoreno na konferenciji u Haagu, gdje treba se zaustaviti vojska JNA. Do kraja prosinca 1991. godine JNA mora povući sve svoje ratne trupe iz Hrvatske, tada i Mesić odilazi s mjesta Predsjednika SFRJ i vrhovnog komandanta JNA, slom se dešava zbog kršenja Mirovne konferencije te dolaska Vijeća sigurnosti UN-a i NATO-a. Tako je započeto povlačenje JNA u kasarne.

52. Činjenica je, da je JNA provodila militantnu diktaturu. A Mesićev „zločin“ protiv naroda i čovječnosti je dosegnuo svoj „krvavi“ vrhunac. Da nije bilo međunarodnih institucija Mesić bi na čelu JNA, i dalje još rušio i pustošio sa jugoslavenskim generalima (Veljko Kadijević, Blagoje Adžić, Andrija Rašeta...). Nesporno je, da Stipe Mesić je zapovijedao vojnom diktaturom – da li je to bila Ustavna odluka SFRJ-a, čiji je tada član bio i Vladimir Šeks.

53. Zar nitko danas nije svjestan da vidi (ono) što je Stipe Mesić činio? To je zanimljivo – da JNA napada topovima Dubrovnik s kopna i mora, a na brodu „Slavija“ vozi se Predsjednik SFRJ Stipe Mesić i dr. Franjo Gregurić, predsjednik Ratne vlade za nacionalno jedinstvo i hrvatski premijer. Njih dvojica posjećuju Dubrovnik, a JNA obustavlja tada svoju paljbu. To sve liči na neki cirkus. Pitamo: Protiv koga je JNA provodila oružane napade? I zbog čega sad nitko ne želi vidjeti – što je radio Stipe Mesić?

54. Mirovne snage UN-a i njihovi predstavnici počeli su stizati 25. prosinca 1991., na prostore Jugoslavije, i počeli se razmještati. U hrvatskim medijima se prikazuje kako su hrvatski borci otjerali sa nekih ratišta JNA, ali prave razloge građani neznaju - da se je JNA morala povući u kasarne. Još samo prije nešto više od mjesec dana, točnije 22. listopada 1991., Jugoslavenska narodna armija (JNA), je razrušila sa srpskim paravojnim formacijama selo Đeletovce u blizini Vinkovaca. To selo je imalo oko 150 kuća i oko 500 stanovnika.

55. Američki predsjednik Georgije Bush i ruski predsjednik Mihael Gorbačov, raspravljaju na sammitu u Madridu 29. listopada 1991., o Jugoslavenskoj krizi. Lord Carington, predsjedatelj Mirovne konferencije za Jugoslaviju, traži da se uvede red. Svi narodi u Jugoslaviji nalazili su se pod prijetnjom JNA koja je terorizirala i rušila po svim gradovima i selima... JNA je razarala; Vukovar, Dubrovnik, Zadar, Šibenik, Osijek, Lipik,.. itd. Za to je sve kriv Stipe Mesić.

56. Sramotno je, kako Stipe Mesić i dr. Ivo Sanader za Dan oružnih snaga 27. svibnja 2007., obilaze Dubrovnik, i prisjećaju se 31. listopada 1991. godine, kada je bio ratno razaran od snaga JNA. Kažemo: nije nama činio takva zla Slobodan Milošević, kakva je činio Stipe Mesić, a danas je on predsjednik Republike Hrvatske, i to sa dva mandata. Pitamo se: Da li je stvarno hrvatski narod poludio? Da se ničega ne sjeća?








Str. 8


57. Sve do danas, promiče se lažna propaganda, i prikriva se pravo stanje u Hrvatskoj. Uzmimo naprimjer slučaj Vukovar, gdje se stalno piše u medijima i objavljuje, tj. veliča – kako je to grad pobjednik i kako nikada nije pao. Da je to grad heroja, te stvara se mitsko mjesto o toj legendi... Tu se na takav način skriva sva odgovornost i pravo obličje - vrhovne političke stvarnosti. Ta je svijest (sada) nevidljiva. Danas su ratnici „hrvatski branitelji“ postali prvi socijalni problem ovog društva. A ima ih 500.000 registriranih, koji su se navodno borili za Hrvatsku.

58. Uskoro će biti, kako je prošlo, šesnaest godina od rušenja Vukovara, gdje je živjelo 44.639 stanovnika, a danas u tom gradu jedva živi par tisuća stanovnika. Mnogi se nisu vratili u Vukovar, koji dobrim dijelom još uvijek nije obnovljen. U agresiji na Vukovar ubijeno je 1700 hrvatskih branitelja i civila. Ratna šteta nije nikad procijenjena. Nestalih branitelja i civila vodi se još njih 456 osoba. Do sada je ekshumirano 938 žrtava. Još nije utvrđeno koliko je kuća i objekata u agresiji srušeno. Jedino se zna da je uništeno oko 70-tak spomenika kulture.

59. Operativni zapovjednik oružnih snaga JNA i napada na Vukovar bio je Veselin Šljivančanin, s njime su bili kapetan Miroslav Radić i Mile Mrkšić, svi skupa oni su vodili 50.000 dobro naoružanih vojnika. Ogromni novac je sakupljen za obnovu Vukovara, ali taj grad još nije obnovljen. Najviše se tu naslikavaju političari, i to prije izbora. Oni dolaze samo na godišnjicu paliti svijeće.

60. Vojni vrh JNA i Mesić, kao Predsjednik SFRJ, uvodili su najteže vojne sankcije „prijeki sud“ , razaranja po Jugoslaviji, a na takve odluke JNA u velikom dijelu utjecao je i sugerirao Slobodan Milošević, kao glavna osoba u srpskom parlamentu. U kolovozu 1991., sve više dolazi do sukoba između srpskih pobunjenika i hrvatskih redarstvenika i ZNG-a. Tako je 19. prosinca 1991., na dijelu hrvatskog teritorija – koji je bio pod nadzorom Srba i JNA, proglašena Republika Srpska Krajina (RSK). U tome svemu pripomogao im je najviše Stipe Mesić, koji je provodio potpuno krivu politiku, nama na štetu. Naravno, da nije bilo to tako, ne bi poslije bila potrebna akcija oslobođenja Krajine.

61. Je li Mesićevo šefovanje u Beogradu više stajalo Srbiju ili Hrvatsku? Očito je kako je predsjednik Stipe Mesić u vojnoj diktaturi i raspletu krize, učinio veliku „geopolitičku katastrofu“, zbog čega je poginulo puno ljudi. A „krvave pogreške“, platili smo svi zajedno, u milijunima dolara za nastale štete! Je li zakon za sve isti? Stipe Mesić bi trebao odgovarati, što se je poigrao milijunima ljudskih života. On danas nosi oko glave vijenac od lovorike. Te razmišlja, kako da promijeni i Hrvatski Ustav, pa da po novoj odredbi, postane po treći puta predsjednik Republike Hrvatske.


U Bjelovaru, 29. svibanj 2007.

VOĐA POKRETA „ŠTIT“
Branko Stojković

www.stit-bjelovar.hr
e-mail: brankostojkovic1@yahoo.com
Telefon: 095/814-82-90, 091/797-65-56
BJELOVAR / CROATIA


Str. 9

OTVORENO PISMO
(HRVATSKOM NARODU) V. dio

MESIĆEVI TENKOVI JNA GAZILI SU
I HRVATSKI NAROD – A O TOME SE ŠUTI ?

62. To je veliki problem pred kojime ova zemlja stoji. Stipe Mesić, predsjednik SFRJ i vrhovni komandant JNA upravljao je tuđim životima, i bio gospodar „krvavog rata“, koji danas slobodno nazivamo „Mesićeva klaonica“. U Beogradu još uvijek postoji službena dokumentacija, koja nije uništena, ona izravno svjedoči o Mesićevim ratnim zločinima.

63. Iako je Jugoslavija sve manje postojala, u gospodarskom i drugom obliku, nestajala je zbog moratorija. Četiri „AS-a“ Milošević, Tuđman, Mesić i Kadijević, htjeli su Jugoslaviju u početku spasiti. Ta YU Agenda, Jugoslavensko predsjedništvo, bilo je uvjereno, tj. vjerovalo je, da će JNA formirati kao vojna sila „novu Jugoslaviju“, i da će ona biti proglašena braniteljem naroda SFRJ-a. Vrh JNA je započeo vojnu diktaturu putem autoriteta i oružja.

64. Danas s Mesića treba skinuti tu oznaku tajnosti, i to u periodu od 15. svibnja 1991., pa do 8. prosinca 1991., kada službeno Stipi Mesiću, jugoslavenskom predsjedniku prestaje obavljanje dužnosti. Tog istog dana hrvatska Vlada i predstavnik JNA general Andrija Rašeta potpisuje povlačenje JNA iz Hrvatske u prisutnosti Ekonomske zajednice (EZ).

65. Ako se je Mesić već stavio kao glavni sudac svim jugoslavenskim narodima, zašto onda to realno i nije bio? Nego kao glavni čovjek iz kabineta Federacije, sa Bulevara Lenjina donosi sulude odluke, da tenkovi napadaju Vukovar i druge dijelove diljem Hrvatske. Nekada smo bili Mesićeve žrtve, a danas nam je on šef.

66. Pitamo: Kakav je to karakter rata bio? Koji je iza sebe ostavio mnoge ogromne probleme. Stipe Mesić i sam mora priznati, da je jako griješio, i da je počinio „veliki zločin“, te danas je i jedan od glavnih kandidata da sjedne na optuženičku klupu za „ratne zločine“, na području bivše Jugoslavije.

67. Nemože se poreći tvrdnja da JNA nije počinila „ratne zločine“, te državu Jugoslaviju uvela u „zemlju pokolja“, a to potvrđuju i snimljene scene „balkanske mrtvačnice“. Glavni čovjek toga, danas vodi ovu državu Republiku Hrvatsku, lukavo i smišljeno zavladao je Pantovčakom, Banskim dvorima i najvišim nivoima institucija RH.

68. Krvožedni Mesić je uništio i upropastio milijune ljudi, i mlade generacije, koje će morati otplaćivati ratnu štetu, odnosno dug JNA. Kako to naplatiti od Stipe Mesića? Šefu, megalomanskog neviđenog masakra i pretpostavljenom ondašnjem pomahnitalom majoru Veselinu Šljivančaninu.

69. Je li Mesićev „ratni zločin“ bio pod zaštitom SAD-a ili SSSR-a? Sasvim sigurno u tom ratu radilo se je o genocidu i etničkom čišćenju stanovništva RH od strane tzv. „Jugoslavenske narodne armije“, na čijem čelu je bio Mesić. Dokle će hrvatski narod trpjeti takvog čovjeka na čelu države?









Str. 10


70. Za pad Vukovara krivi su Mesić i Tuđman. No, učinjen je zločin nad zločinom. Mesić je znao reći: Tito je ratni zločinac! Mesić je isto pod simbolom „crvene petokrake“ počinio kao vrhovni komandant JNA ratne zločine, i ogromna rušenja privatne i državne imovine, itd.

71. Sve žrtve Stipe Mesića, mogu protiv njega podići kaznenu prijavu u Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu. Istraga o tome što se događalo, o paljevini na tisuće hrvatskih kuća i ubojstava civila, uopće nije vođena. Iako su prizori stravični i pokazuju nečiju odgovornost.

72. Krajnja okupacija JNA započinje 29. listopada 1991., kada se počinje provoditi naredba o evakuaciji 26 sela zapadnog dijela općine Požega, koju je dan prije toga donio Krizni štab. Vojnom ratnom tehnikom napadnuta su sela i mještani. Na kraju ta rušenja i paljenja kuća pripisalo se Hrvatskoj vojsci.

73. Poslije zločinačkog poduhvata JNA, evoluirala je „mafija“, koja se je uvukla u sve pore vlasti, gotovo u sve visoke funkcije, u odcjepljenim Republikama, pa i pokrajinama. Danas, kada se ritualno uništavaju narodi, od strane „krvavih i nečistih ruku“, valja napomenuti da se tu ne smije ostati ravnodušnim.

74. Mesić je po struci pravnik, i očito je mogao znati, da krši sve kompletne zakone ponajprije o ljudskim pravima i građanskim slobodama, a onda zakone o zaštiti imovine, prirode, kulture i mora ... itd.

75. Ove glavne stvari, ostale su u sjeni skrivene godinama. Hrvatski narod ne smije ostati taoc, naravno, i nositi hipoteku tuđeg zločina. Nanesena je velika šteta hrvatskoj zemlji, jer predsjednik Hrvatske je pod navodnicima ratni zločinac, koji ima dva mandata na najvišem vrhu hrvatske vlasti.

76. Stipe Mesić je bio pretpostavljeni ministru obrane Veljku Kadijeviću, koji je s druge strane iznosio i razrađivao svoj plan JNA za nasilno rušenje vlasti u Hrvatskoj i Sloveniji. Mesić je tu točno sudjelovao u „krivičnom djelu veleizdaje“ Hrvatske.

77. Istinu o Mesiću, javnost mora saznati. I o ministru obrane Kadijeviću, koji je često putovao na sastanke u Rusiju i od maršala Jazovima, tražio njegovu potporu u izvođenju državnog udara. To će otvoriti pravi put da JNA provede svoj naum.

78. U Beogradu je on već simpatični „Stipe“ jer hrvatski Sabor je razriješio dr. Stipu Šuvaru kao člana SFRJ, a na njegovo mjesto izabrao je Stjepana Mesića – koji je u Srbiji prekršten u (simpatičnog) „Stipu“ Mesića. Tako počinje karijera Mesića u Federaciji, on će biti taj koji se neće ustručavati i libiti da zapovijeda - ako treba – da se i puca po ljudima tj. po narodima.

U Bjelovaru, 30. svibanj 2007.

VOĐA POKRETA „ŠTIT“
Branko Stojković

www.stit-bjelovar.hr
e-mail: brankostojkovic1@yahoo.com
Telefon: 095/814-82-90, 091/797-65-56
BJELOVAR / CROATIA








Str. 11

OTVORENO PISMO
(HRVATSKOM NARODU) VI. dio

VOJNI UDAR JNA PROTIV HRVATSKE - IZVRŠIO JE
PREDSJEDNIK SFRJ-a STIPE MESIĆ !

79. Uvijek kada nastupi period od 15. svibnja, pa do 8. prosinca, neka se Hrvati sjete 1991. godine, i Stipe Mesića kada je on u tom vremenu bio Predsjednik SFRJ-a i Vrhovni komandant oružanih snaga JNA. No, tu se krije njegova uloga, kada je Jugoslavenska narodna vojska (JNA), rušila i palila po Hrvatskoj, i kada je iza sebe ostavila mnoge masovne grobnice. Neka se Hrvati sjete što su proživljavali. Okrutni Vrhovni komandant nije štedio - ni gradove, ni ljude.. Oni koji su nekim čudom preživjeli i ostali zdravi, sigurno se pitaju kako su preživjeli teror Jugoslavenske vojske.


80. Sada je to pravi skandal u ovoj zemlji, i veliki problem, jer na čelu države imamo čovjeka koji je bio glavni akter ratnih zločina nad Hrvatima. Što treba poduzeti da se odgovorne strukture u Hrvatskoj suoče i zapitaju te počnu istraživati sva nezapamćena zla. Kada se istina utvrdi, cijeli svijet će se čuditi i zgražati, kako Mesić je radio zlo Hrvatskoj, a danas je njezin predsjednik. Jugoslavija je nestala, ali Mesićeve zablude su ostale, čak ih i mi nosimo – jer nas predstavlja.

81. Stipe Mesić je znao, dok je sjedio u Beogradu o srpsko-crnogorskoj zavjeri protiv Hrvatske, i poticanja i huškanja Srba u Hrvatskoj na pobunu. Federalni predsjednik je očigledno ispunjavao sve njihove naloge. On je bio i glavni „generator“ između Beograda i Zagreba, kojeg je podržao i James Beker, njega, i Antu Markovića, kao najznačajnije čimbenike Jugoslavenske politike.

82. Mesić i Marković i generali JNA imali su temeljne podatke o broju i rasporedu srpskog i drugog stanovništva u Hrvatskoj, do početka planiranog i izvršenog rata, odnosno uvođenja Mesićeve vojne diktature. Od ukupnog broja stanovništva u Hrvatskoj bili su Srbi 531.502, (poslije popisa stanovništva), i na održanom referendumu, izjasnili su se kao Jugosloveni 379.057 građana. Te statistike, dobro će doći za pojavu pobunjeničkih lidera, gdje trebaju najviše i najžešće djelovati. Ante Marković, kao predsjednik Vlade SFRJ, on je osnovao Pokret za Jugoslaviju. Srpski vođa Jovan Rašković je osnovo Srpsku demokratsku stranku. Itd.

83. Iako je Predsjedništvo SFRJ-a doneslo odluku 15. ožujka 1991., o utvrđivanju izvanrednog stanja u Jugoslaviji, i razoružavanju nelegalnih paravojnih formacija, dva mjeseca kasnije – izabran je Stipe Mesić za novog Predsjednika SFRJ i Vrhovnog komandanta JNA. Upravo Mesić ostavlja prostor , kao glavni šef, za djelovanje pobunjenih Srba i Crnogoraca...

84. Mislimo da će Hrvatima sada biti do kraja jasno – tko je predsjednik Hrvatske, i tko je uzročnik glavne krize i bezakonja na štetu Hrvatske. Da pojasnimo: Kada je Beograd i JNA započeo voditi rat protiv Hrvatske, Mesić je sjeo na najvišu funkciju i dužnost na čelo militantne sile. Mesić je trebao Hrvatima otežati osamostaljenje, ili bolje rečeno pravo na odcjepljenje Republike Hrvatske.

85. Predsjednik SFRJ-a Stipe Mesić imao je sve ovlasti nad svim izvršnim tijelima u Jugoslaviji. Imao je potporu članova predsjedništva; Slovenije, BiH-a, Makedonije, i potporu prijatelja Ante Markovića, premijera SFRJ-a, koji mu je pomagao. Nije džabe Marković dobio nadimak „krvavi Ante“. Bio je to Mesićev „zločinački podhvat“ protiv Hrvatske. Dubrovnik je trebao biti žrtvovan, isto kao i Vukovar. Treba se danas upitati: Što je bio cilj vojnih operacija?





Str. 12


86. Činjenica je, da je Mesićeva uprava, donijela građanima vrlo teške posljedice. Mesić je Jugoslaviju pokušao održati oružnom silom. Kako to danas zvuči; „Mesić neprijatelj“, i „Mesić domoljub“? Mesić je bio projugoslavenski orijentiran, a s druge strane bio je tobožnji Hrvat – Ustaša. Mentalitet tog diktatora se ne mijenja. Dobro je on gledao u Srbiji, kako se mobiliziraju Srbi i Crnogorci protiv Hrvatske, i što oružje JNA kada se upotrebi – što će ostati od naroda.

87. Mesić je pripadao jednoj propaloj i imaginiranoj politici. Zbog toga je dosta ljudi poginulo, ostalo invalidi, ili se razboljelo,..., i nastale velike materijalne štete. Plan je napravljen prije i osmišljen. Ovo je sad opasnost s čime se Hrvatska suočava. Moramo naglasiti da je Stipe Mesić bio ravnodušan i spokojan kada JNA razara Vukovar, Dubrovnik, i druge gradove.

88. Velika je veleizdaja prema Hrvatima. Mesić laže da je tražio političko rješenje. Njegov projekt bio je „zločinački poguban“ i pogrešan za mnoge narode, ne samo Hrvate, nego sve u (bivšoj) Jugoslaviji. Na vrhu piramide, moći upravljanja (Predsjednik, CKJ, JNA,), bio je Stipe Mesić. Mesić je znao za tu laž – da će iz Dubrovnika „hrvatski pobunjenici“ napasti specijalnim raketama Crnu Goru, i glavni grad Titograd. To je bio samo razlog, da JNA sa 30.000 vojnika napadne Dubrovnik, i da ga razara. Dubrovnik je branilo oko 1200 hrvatskih dobrovoljaca, a ne kako je oficir JNA Milan Zec rekao, da u Dubrovniku ima hrvatskih vojnika između 7000 i 8000.

89. Grad Dubrovnik je najjače započet da se ga ruši 1. listopada 1991. godine u 11:05 sati. Nitko danas nezna i ne odgovara zbog čega je bila pokrenuta takva masovna operacija protiv Dubrovnika? U kojoj su sudjelovali avioni, jugoslavenska ratna mornarica, tenkovi, topovi, rakete, itd. Danas je nužno poticati politička istraživanja, i rasvjetljavanja neistine, kako bi krivci zauvijek bili kažnjeni. Medije ovaj problem mora zanimati, oni su ti, koji javnosti daju svjetlo razuma.

90. Javni sud se mora pokrenuti i dati se na to odgovor: Je li Stipe Mesić “ratni zločinac“? Nema nitko pravo štititi ratne zločine, i prešućivati ih. Pitamo: Kada ćemo dobiti povjerenstvo za istraživanje i hvatanje političkih zločinaca? Još danas Stipe Mesić na čelu Hrvatske je pod zaštitom ratnog zločina?! Masovna groblja su ostala iza njega, on je prevario hrvatski narod, on je prevario i Carlu de Ponte, on je prevario cijeli svijet? Ta stara Jugo-ljuštura, i „novi“ predsjednik (s dva mandata) u Hrvatskoj. Ovo je stoljeće hrvatske zablude i promašenog carstva. I na kraju pitanje: Zar je toliki ratni zločin zagonetka? Ima li koga da to zanima?


U Bjelovaru, 01. lipanj 2007.

VOĐA POKRETA „ŠTIT“
Branko Stojković

www.stit-bjelovar.hr
e-mail: brankostojkovic1@yahoo.com
Telefon: 095/814-82-90, 091/797-65-56
BJELOVAR / CROATIA










Str. 13

OTVORENO PISMO
(HRVATSKOM NARODU) VII. dio


TVORNICA ZLOČINA BILA JE U GENERAL-ŠTABU U BEOGRADU,
A NJOME SU ZAPOVJEDALI MESIĆ I KADIJEVIĆ


91. Za vrijeme svoje vlasti, na čelu SFRJ-a Stipe Mesić nikada nije rekao – ne ubijajte, ne palite, ne rušite,.., no izgleda, da mu to (baš) nije bila neka briga u srcu. Trebalo je tih ratnih godina potrošiti ogromne količine i rezerve oružja iz vojnog skladišta JNA. Tada, nitko pak među nama, hrvatskim građanima nije znao otkud Mesiću i generalima JNA to pravo na primjenjivanju sile, i pravo na ubijanje naroda.

92. U Jugoslaviji se već početkom 1989. godine vidjelo da u Hrvatskoj srpsko stanovništvo (pobunjeno od njihovih vođa) pristaje uz politiku Slobodana Miloševića i JNA u Beogradu. Baš čudno da u vrhu vlasti SFRJ-a su Hrvati – Stipe Mesić, član i Predsjednik SFRJ-a i Vrhovni komandant JNA, Veljko Kadijević, general JNA i ministar obrane Jugoslavije, i Ante Marković, premijer vlade SFRJ-a (Saveznog izvršnog vijeća.)

93. Ti Hrvati, pod navodnicima, bili su glavni uvoznici terora i straha iz Srbije. Mesić je tada znao govoriti i naglašavati u medijima – nisam ja u Beogradu advokat Hrvatske! Iza tih riječi se kriju neke važne stvari od sudbonosnog značenja za Hrvatsku. Ono što će hrvati propatiti zbog takve izdajničke politike vidiće se tek poslije.

94. Hrvatska je daleko mogla proći bezbolnije u procesu svoga osamostaljivanja. Zbog takvih (poturice) Hrvata, mnogi su Hrvati poginuli bespotrebno, te je kraj toga učinjena golema materijalna šteta. Pitamo: Kako je sve mijenjao svoju biografiju današnji predsjednik Republike Hrvatske Mesić i svoje ime od; Stevan, Stevo, Stjepan, Stipe,.., i koji je u Beogradu – kako kaže pričao o ljubavi i suradnji, među narodima i ljudima, i mirnom rješenju krize. Dok je on to govorio, gorio je Vukovar, Dubrovnik, i drugi hrvatski gradovi, koje je rušila i palila Jugo-vojska JNA.

95. Poslije 1928. godine, i ubojstva Radića u Beogradskoj skupštini, hrvatske političke snage zaklele su se i poručile: „Nikad više u Beograd!“ Ovaj mali izlet u prošlost samo je jedna od ilustracija kako je Stipe Mesić i drugi „Hrvati“ su stavili se u službu agresora. Dana 17. svibnja 2007., je preminuo Ante Marković. Za Veljkom Kadijevićem ovih se dana traga, on se nalazi na potjernici MUP-a Republike Hrvatske. Raspisana je i međunarodna tjeralica za Kadijevićem, a sumnja se da je pobjegao u SAD ili Rusiju. A Stipe Mesić je još uvijek predsjednik RH, i to sa dva mandata.

96. Zbog Mesićeve prikrivene dvostruke politike, mnogi su građani platili svojom glavom. Zato njegovu krivnju treba utvrditi sad, a ne kad Mesić umre. Trebalo bi što prije oformiti ekspertnu grupu koja bi istražila i razmotrila sve zločine Stipe Mesića, koji su učinjeni na svim prostorima Jugoslavije. I danas hrvatski narod plaća to svoje uvjerenje po kazamentima Beograda i prikrivene bivše UDB-e. Mesić kao predsjednik SFRJ-a i Vrhovni komandant JNA, odgovoran je za sve ratne zločine protiv čovječnosti.

97. Stipe Mesić je danas taj ratni zločinac pod demokratskom zaštitom naroda i odbjeglog generala JNA Veljka Kadijevića. Hrvati još uvijek žive pod sjenkom Stipe Mesića, kojega je ustoličila UDBA, KOS i druge obavještajne jugoslavenske službe. U Prištini na Kosovu je 1. lipnja 1991., pokopano 97 žrtava žrtava srbijanskog i vojnog terora. Ako je Mesić znao da Amerika traži stvaranje novih država na prostorima Jugoslavije, zašto je onda išao krvariti ruke s JNA te pokušao spašavanje Jugoslavije.?




Str. 14


98. Na taj način Stipe Mesić je sebe kriminalizirao, tj. postao je tvorac zla i rata među narodima. Mislimo da se rat protiv Hrvatske mogao izbjeći. Ali bilo je to vrijeme kada JNA (kao pete sila u Evropi) vjeruje da može i mora očuvati teritorijalnu cjelovitost Jugoslavije, pa i po cijenu žestokih vojnih udara. Danas Mesić neće priznati da je iz Beograda krvario svoje ruke protiv Hrvatske. Nastoji se tako prikriti vojne upade na teritorije civilnih građana, i prešutiti masakre i ubojstva nevinih građana. Pitamo: Tko je zbog toga bio izveden pred vojni sud? Sad ispada da se radi o nepogrešivosti Jugoslavenske narodne armije (JNA), odnosno njenog Vrhovnog komandanta Stipe Mesića.

99. Kronika Mesićeve pucnjave po Hrvatskoj lako se danas može ustanoviti. Mesiću nije to bilo dovoljno što narod je izašao goloruk na tenkove, s djecom, i sa starim nemoćnim ljudima... Predsjednik Republike Hrvatske danas laže kad kaže: da uzaludno je naređivao vojsci JNA da se povuče. Poslije napada na Sloveniju 27. lipnja 1991., zašto Mesić nije odstupio i ogradio se od činjenja zločina, nego je i dalje nastavio biti na vlasti i na čelu Jugoslavije. Mesić je puno kriv i za rat i za sve nedaće što su snašle Hrvatsku.

100. Dana 23. svibnja 1991., Radovan Karadžić (SDS – BiH) javno je optužio SAD i predsjednika Georgea Busha za miješanje u unutarnje stvari druge zemlje, te između ostalog je rekao – da mu nije jasno zašto Amerika postavlja Stipu Mesića za predsjednika Predsjedništva SFRJ-a, a nije to bio njegov red u predsjedništvu.

101. Mesić je zapovjedio i odobrio mnoge ratne zločine, a danas je on Anđeoski čisti lik, i nije još svrstan među najteže i najveće zločince. Ili kako će Amerika suditi Mesića kad ga je postavila? Podršku očuvanju Jugoslavije došla je od državnog tajnika SAD-a Jamesa Bakera (18. lipnja 1991.). Na mitingu na Kosovu Vojislav Šešelj je kazao – kako odbacuje Jugoslaviju kao umjetnu tvorevinu, a da Slovenci će se uskoro odcijepiti.

102. Amerika je radila smutnju u cijeloj politici i igrala duplu igru. Ona je podržala stvaranje novih država i demokracije ne samo u Jugoslaviji nego i u SSSR-u. Ambasador SAD-a Warren Zimmermman posjetio je predsjednika SFRJ-a Stipu Mesića u Beogradu, te je istog dana otputovao u Hrvatsku u radni posjet i sastao se sa dr. Franjom Tuđmanom, i predsjednikom Sabora Žarkom Domljanom.

103. Mislimo da je bilo opravdano napisati o masovnim nasiljima i velikim ratnim katastrofama, koje su okrutno i nesumnjivo genocidno uništile mnoge narode na prostorima Jugoslavije. Politički sistem ostavio je iza sebe mnoge nekažnjene ratne zločine, o kojima je većinom vladala šutnja sve ove godine. Mi ovdje namjeravamo prikazati kako su ostale mnoge masovne grobnice, za koje je kriv Stipe Mesić, koji je provodio agresiju i protiv Hrvatske. Kako se je Stipe Mesić mogao vratiti u domovinu Hrvatsku, nakon toga što nije uspio učvrstiti svoju vlast u Beogradu i vrhu JNA, i nikome danas on ne podnesti svoje račune? Veliki ratni zločin se je desio pa šta?

U Bjelovaru, 6. lipanj 2007.

VOĐA POKRETA „ŠTIT“
Branko Stojković

www.stit-bjelovar.hr
e-mail: brankostojkovic1@yahoo.com
Telefon: 095/814-82-90, 091/797-65-56
BJELOVAR / CROATIA






Str. 15

OTVORENO PISMO
(HRVATSKOM NARODU) VIII. dio


BITI ĆE TO VELIKA SRAMOTA ZA HRVATSKU
KAD SE OTKRIJE TKO JE U STVARI NJEN PREDSJEDNIK ?

104. Dok je JNA razarala kuće, mostove, prometnice, i utjecala na ekonomske i gospodarske odnose u Hrvatskoj, vršile su se pljačke društvene radničke imovine u poduzećima. Stipe Mesić je u Beogradu 29. svibnja 1991., razgovarao sa predstavnicima EZ-e i tom prilikom je rekao: „Potpuno samo otvoreni Europi, jer smo za zajednicu kakvu uspostavlja Europa.

105. No, to je i pitanje kako je trebala izgledati Mesićeva „nova“ Jugoslavija. Koju je Mesić branio i po cijenu krvi, i ratnih zločina. Danas su većinom glavni Mesićevi generali JNA u Haagu. Za Veljkom Kadijevićem se još uvijek traga. Oni su optuženi za ratne zločine. Ne smije se zaboraviti da je Stipe Mesić bio Vrhovni komandant JNA, koji je zapovijedao.

106. Evo još jedne od Mesićevih laži – najprije to kažemo da je narod povjerovao lukavom Mesiću, koji je stalno isticao da je bivši politički zatvorenik Jugoslavenskog totalitarnog sistema. U to je povjerovala i emigracija, kako je on žrtva i disident. Mesić kaže – da je bio robijaš u Staroj Gradiški u Socijalističkoj Jugoslaviji. Pitamo: Kako je onda postao predsjednik SFRJ-a i vrhovni komandant JNA 15. svibnja 1991. godine. Koja je to onda bila Jugoslavija?

107. To je dokaz da je Stipe Mesić prevarant kojeg je instalirala UDB-a i KOS, da bi ponovo prevarili narod. Taj prevarant uz pomoć tih bivših špijuna dobro se kreće po političkoj sceni. Nova igra na „šahovskoj ploči“, dala mu je vlast i moć, da bude predsjednik Republike Hrvatske. Eto mi hrvatski građani imali smo sve istaknute vođe, lidere, političare, državnike,..., ratne zločince; (Tito, Pavelić, Tuđman, Manolić, Mesić), itd. A Hrvatsku u biti nismo nikad imali.

108. Hrvati danas nemaju domovinu – ona je prodana stranim imperijskim silama. Jer ti vođe zarazili su narod sa potpuno pogrešnom politikom, koja je dovela do uništenja Hrvate. Kada bi kojim slučajem netko u Republici Hrvatskoj, analizirao karakter njenih građana, no vidjelo bi se da tu masovno pribivaju ljudi ispranog mozga, ravnodušni i pasivni... Njihov je duh ubijen. Reformirani komunisti potkupili su i Rimo-katoličku Crkvu. Iz proračuna svake godine uplaćuje na njen žiro-račun 250 milijuna Kuna. Dok s druge strane dijeli novac političkim strankama, koja glumi oporbu. To je u biti njihovo glasačko tijelo na Izborima.

109. Mito i korupcija, i „Cigićeva“ politika uništila je sve. Masovno su obitelji propale, i nemaju budućnost. Mi kažemo da Osama Bin Laden je „mačji kašalj“ prema Stipi Mesiću, koji je počinitelj masovnih zločina na prostorima bivše Jugoslavije. Tu izlaze i mnoga pitanja: Što je radilo vijeće sigurnosti UN-a i što su radile sve službe u zaštiti ljudskih prava?

110. Hrvatska vlada nacionalnog jedinstava - koje je bio predsjednik dr. Franjo Gregurić, nikada nije osudila ili prozvala Stipu Mesića, za razaranje i agresiju po Hrvatskoj. Vlada nacionalnog spasa sastala se je 24. 9. 1991., ni u jednoj točki svoje sjednice nije uvrstila to pitanje. Što JNA avionima i tenkovima razara hrvatske gradove? To je najveći povijesni događaj nakon II. Svjetskog rata.

111. Danas je Hrvatska postala zemlja nominacije, gdje su šefovi krvnici i ubojice koji vode glavnu riječ. Ti ratni zločini postaju zagonetke – koje nemaju kazne. To je nevjerojatno koliko su hrvatski građani lakovjerni i ništa ne vide. Da se malo našalimo – zato predlažemo IN MEMORIJAL „Čuvar Jugoslavije“ (15. svibanj – 8. prosinac 1991.) Stipe Mesić.

Str. 16


112. Ovo pismo tj. tekst nosi jednu veliku poruku o političkim zbivanjima u Hrvatskoj, i na prostorima bivše Jugoslavije. Čitaoci ovih redaka, trebali bi imati na umu svu odgovornost Stipe Mesića, tog krivokletnika, prema budućim generacijama i velikim političkim idejama. Ovo je promašeno Carstvo stoljeća hrvatske zablude. Republika Hrvatska, danas je već dužna inozemnim gospodarima 76 milijardi dolara – to je službena brojka.

113. Stvarnost nas (sada) uči da ovo društvo ima svoje zakonitosti – koje su pravda ili nepravda. Ali ovo drugo nas ne vodi nikuda. Amerika je izazvala građanski rat u Jugoslaviji, a Mesić je samo njihov sluga i izvršilac. Taj zakleti „Antifašista“. Mi danas želimo upozoriti na mnoge probleme i posljedice političkih zabluda i izdaja.

114. Mesićeva “država na lancu“, je glavni sad problem, i opasnost za ovaj narod. On i dalje sve vješto vara. Sjetimo se, kad je Mesić bio predsjednik Sabora RH, i kad je Manolić bio, predsjednik Županijskog doma RH, oni su uputili zajedničko pismo (4. svibnja 1994.) kongresu SAD-a. Požalili su se da u Hrvatskoj nije moguće ostvariti demokraciju. U ovom trenu upitajmo se, što su do sad Mesić i Manolić činili – i oni pričaju o demokraciji. Za vrijeme II. svjetskog rata Manolić je kao glavni šef OZN-e dao je poubijati mnoge hrvate u Bjelovaru i okolici.

115. Oni u tom pismu traže od Washingtona da počne uvoditi mjere, tj. sankcije protiv Hrvatske i Tuđmanovog „zločinačkog sistema“. Isto tako u pismu izvještavaju kongres SAD-a da su istupili iz HDZ-a, i da su osnovali novu stranku – Hrvatske nezavisne demokrate (HND). Između ostalog kažu da je HND druga u državi oporbena stranka po veličini. HDZ-e opisuju kao stranku, koja samo osniva svoje razne Zaklade, diže spomenike Tuđmanu, a ne vidi, da je Tuđman povijesno prljava osoba od krvi, antisemit, rasista, fašista, i genocidna osoba, koja je učinila etnička čišćenja,.., te pljačke naroda u pretvorbi i privatizaciji... Povijesne činjenice ne mogu se promijeniti – Franjo Tuđman je bio bivši general JNA.

116. Mesić je zaboravio svoje „krvave čistke“, i koga je JNA istrebljivala? On je u beogradskoj Skupštini držao zdravicu sa Slobodanom Miloševićem, kucali su se sa čašama i šampanjcem. Narod je proživljavao teške trenutke svoga života, dok su se diktatori gostili. Mesić je postigao svoje ciljeve – on je poslije, postao predsjednik Republike Hrvatske, zemlje koju je pustošio, i njene građane ubijao. Lako je Stipi Mesiću s monopolom govoriti, Hrvatska je i danas pod njegovim terorom, lišena svakog javnog mišljenja te pretvorena u režim u kojem njegova tiranija nikome ne podnosi račun.

117. Mesić je zanijekao svoje vojne akcije JNA, u kojima je provodio, najprije, kao tajnik HDZ-a „huškački rat“, onda je ostvari oružnu agresiju, bombardirao otvorene gradove, i tenkovima rušio naselja i sela. Kuda smo se mi to građani pomakli od tzv. Domovinskog rata, kojega su, oni tako nazvali. Te činjenice govore same o sebi. Hrvatski građani na vama sad leži odgovornost. I krajnje je vrijeme da se svi zapitate – tko Vas vodi?

118. Mi Hrvati, doživjeli smo najtežu nesreću, koja je, najgore pogodila jedan narod. Nikad nije u povijesti takvo što zabilježeno. Našu zemlju predstavlja čovjek koji je u najokorelijem režimu rušio - Hrvatsku, krvavim nasiljima, a zatim je postao njen predsjednik. Ovo je prava sramota i skandal za hrvatski narod.

U Bjelovaru, 07. lipanj 2007.
VOĐA POKRETA „ŠTIT“
Branko Stojković

www.stit-bjelovar.hr
e-mail: brankostojkovic1@yahoo.com
Telefon: 095/814-82-90, 091/797-65-56
BJELOVAR / CROATIA





Str. 17

OTVORENO PISMO
(HRVATSKOM NARODU) IX. dio

MESIĆU BI TREBALO SUDITI ZA RATNE ZLOČINE
KOJE JE POČINIO PROTIV HRVATSKE !

119. Činjenica je da su 12. lipnja 1991., u Splitu, u villi „Dalmacija“, razgovarali predsjednik RH Franjo Tuđman i predsjednik Srbije Slobodan Milošević, i dok su oni pregovarali, JNA je rušila hrvatske gradove. Nepobitna je istina da su se Tuđman i Milošević već sastajali u nekoliko navrata, u Karađorđevu, i u Ženevi 17. 07. 1993., gdje su potpisali zajednički sporazum između Hrvatske i Srbije.

120. Poslije na Haaškom sudu Stipe Mesić je izjavio kako je Tuđman sa Miloševićem u tih 49. puta koliko su se sastali – dijelili Bosnu i Hercegovinu. Stipe Mesić kaže: Da sigurno Tuđman i Milošević kada su se sastajali nisu samo zajedno pili kavu. No to se nigdje ne govori, tj. spominje kako je Stipe Mesić kao Vrhovni komandant JNA rušio i pustošio Hrvatsku i druge republike koje su bile u sastavu Jugoslavije.

121. Evo i dokaza – s kojima potkrepljujemo tu istinu. Dana 25. svibnja 1990., Hrvatska je postala suverena i samostalna država. Ustavom RH skinula je Socijalistička obilježja. S tim datumom zaviorila se i nova hrvatska zastava. Usvojen je taj dan u Saboru amandman da se izradi, odnosno doradi novi republički Ustav. Hrvatska se je rastala ideološki s Jugoslavijom i njenim simbolima. Ona je svečano proglašena.

122. No, dana 19. svibnja 1991., na održanom referendumu građana u Hrvatskoj, većina njih se je odlučila za samostalnu i suverenu državu Hrvatsku. A dana 8. listopada 1991., u zaključku Sabora RH, s tim datumom nastupa rezolucija koja definitivno stupa na snagu – da RH više ne priznaje niti jedan akt bivše SFRJ. Isto tako dana 30. svibnja 1990. – 30. svibnja 1991. godine Hrvatska slavi Dan hrvatske državnosti, odnosno jednu godinu svoga postojanja kao neovisna. Na području Republike Hrvatske važe samo njeni zakoni koje je donesao Sabor RH. Pitamo: Što je tada i poslije u Beogradu radio Stipe Mesić? Mesić kao Predsjednik SFRJ-a i Vrhovni komandant JNA – čiji je on to bio čovjek? Kada Ustav SFRJ-a više u Hrvatskoj nije vrijedio. Koga je Stipe Mesić u Beogradu predstavljao?

123. Predsjedništvo i predsjednik SFRJ-a Stipe Mesić nastavljaju i dalje raditi i funkcionirati kao savezni organ, i uspostavljati tobože red „vojnim pučem“ po republikama. Sloveniju i Hrvatsku JNA želi vratiti nazad. Savezna tijela ne mogu više zakonski djelovati na teritoriju Republike Hrvatske, ali zato može djelovati vojnom silom JNA. Mesić je dao granatirati i napadati hrvatske gradove kao što su: Vukovar, Dubrovnik, Split, Osijek,..., napad iz Beograda su vodili Mesić i generali JNA, protiv Hrvatske. Poznate su činjenice da je Hrvatska 28. svibnja 1991., izvršila smotru ZNG-a na stadionu NK „Zagreb“, i tom prilikom je predsjednik Tuđman proglasio utemeljenje hrvatske vojske. S kojom to vojskom Mesić dalje upravlja?












Str. 18

124. Baš nas zanima tko danas Mesića poziva na odgovornost? Hrvatski demokratski narod ispada da je lud. Ovo je pravi užas. Koliko hrvatski političari uopće ovo znaju? Zašto to hrvatski novinari ne istražuju? Što rade sve državne službe? Dogodio se je veliki zločin – Kadijević je pobjegao, a njegov šef Mesić je u Zagrebu. Eto, poslije počinjenih zločina protiv Hrvatske, on je još Hrvatski predsjednik s dva mandata. Mesić voli suverenu i samostalnu Hrvatsku.

125. Nakon poraza JNA, Mesić je postao hrvatski rodoljub, taj razgolićeni kruho-dušobrižnik. Tko Mesića drži na vlasti u Hrvatskoj – a počinio je zločine? Prolio je more krvi. Mi hrvatski građani sramimo se što imamo takvog predsjednika. Trebamo li, izgleda izvršiti demesićevizaciju? Ima li u tom golemom zločinu – volje i argumenata i dokaza da se poglavar sudski procesuira? Ovo je dnevnik o „velikom krvniku“ Mesiću, koji Hrvatsku je pustošio, a sada je predstavlja. To je poražavajući čin za sve Hrvate. Predsjednik RH nema više ni mrvicu morala, a ipak je na vrhu države. Smijat će nam se cijeli svijet, kad ljudi to sve shvate.

126. U tom vremenu kada je Mesić bio na čelu Jugoslavene vlasti – što je sve razrušeno, zapaljeno i koliko je poubijano ljudi. I kolika je cjelokupna materijalna šteta nanesena Hrvatskoj? Moramo konstatirati da u sjedištu vojne moći u Beogradu, Mesić je nametnuo svoju volju Hrvatskoj. Nitko nikad nije popisao svu štetu što je nanesla JNA i Mesić Hrvatskoj.

127. Stipe Mesić u ime legitimiteta SFRJ-a kormilario je ratnim zločinima po bivšoj Jugoslaviji. Od 19. kolovoza 1991. JNA je raketirana i bombardirala Osijek, a 13. kolovoza 1991. JNA je otvorila minobacačku vatru na Beli Manastir, Županju, i druge Hrvatske gradove. Danas se tu nama laže – prebacuje se odgovornost na Srbijanskog vođu Slobodana Miloševića, koji je i pokazao da ga Hrvatska ne zanima. Dok su 4. i 5. kolovoza 1995. godine vojno-redarstvene snage Hrvatske akcijom „Oluja“ oslobađale svoju teritoriju SAO - Krajinu Knin. Pobunjenim Srbima Milošević nije poslao nikakvu pomoć.

128. Stipe Mesić sa najbjednijim metodama sramote i pretvaranja – poslije je postao predsjednik RH. Nečuveni su postupci Stipe Mesića koji je krivac za rat u Hrvatskoj. Danas su neki generali JNA u Haagu, a njihov Vrhovni komandant je slobodan. U JNA je desetljećima toliko ulagano u modernu opremu i naoružanje koje je na kraju upotrebljeno i protiv Hrvatske.

129. To nije bio način mirnog rješavanja krize. Srpsko-crnogorska vlast bila je potpomognuta od Vrhovnog komandanta Mesića, koji je potpisao dokumente za mobilizaciju, tj. dignuti su rezervisti u Srbiji i Crnoj Gori, jedinice užičkog i titogradskog korpusa JNA, da idu rušiti Hrvatsku. „Crnogorska vojska“ i dobrovoljci, dirigirani od general pukovnika Jevrema Cokića, člana štaba Vrhovne komande, i Veljka Kadijevića provodili su plan i akciju. Znači, postoje datumi odnosno cijela kronologija događanja, otkada je Mesić bio na vlasti u Federalnom kabinetu Jugoslavije.

U Bjelovaru, 10. lipanj 2007.
VOĐA POKRETA „ŠTIT“
Branko Stojković

www.stit-bjelovar.hr
e-mail: brankostojkovic1@yahoo.com
Telefon: 095/814-82-90, 091/797-65-56
BJELOVAR / CROATIA





Str. 19
OTVORENO PISMO
(HRVATSKOM NARODU) X. dio

DR. JANEZ DRNOVŠEK TELEFONOM JE ZVAO
MESIĆA U BEOGRAD I GOVORIO MU:
„ČOVJEČE, TO ŠTO RADITE JE RAZBOJSTVO I KRVOPROLIĆE!“

130. Prvi čovjek Vrhovne komande JNA Stipe Mesić na sjednici Vrhovnog državnog vijeća 26. lipnja 1991., donosi odluku da se iz zagrebačke 5. vojne oblasti JNA po generalu Konradu Kolšeku upute tenkovske jedinice u pobunjenu Sloveniju, te da se uz primjenu sile i drugih metoda uvede red. I da se slomi svaki otpor, po svaku cijenu. Armija JNA je počela vojnim pučem okupaciju Slovenije, (27.lipnja 1991.godine). Dr. Janez Drnovšek je tražio od Mesića da zaustave on i Veljko Kadijević vojnu agresiju na Sloveniju.

131. Nakon samo nekoliko dana JNA je u Sloveniji poražena. A Mesićev kult smrti, tj. rat prebačen je u Hrvatsku. No, bio je to najgori „đelatski“ čin. Stradanja su na sve strane počela. Zavladao je tipičan kaos. Sad gledajući unatrag, savršeno je jasno kakav je plan bio skovan u Beogradu. U Jugoslavenskoj političkoj prijestolnici moći. Danas se lako mogu identificirati te osobe, ili bolje rečeno - njihova djela zavjere. O tome treba govoriti i raspravljati. Isto tako i osuditi počinjene zločine protiv čovjeka. Mesićeva uloga u destabilizaciji Hrvatske 1991. godine je bila velika. Stipe Mesić danas ima vlast nad Hrvatskom.

132. U lipnju 1991. godine desio se je u Hrvatskoj najveći ratni zločin i to od strane JNA. Tada je Stipe Mesić bio na vrhu vlasti SFRJ-a i Jugoslavenske narodne armije (JNA). Pitamo se: Koliko nas je tada Mesić „tiranski“ tlačio, za vrijeme zamračenja kuća i ulica, koliko nam je priredio zračnih uzbuna i silazaka u podrume, bunkere, i druga skloništa. JNA je izvršavala svoju borbenu zapovijest. Sad treba poredati sve kronološke događaje, koji počinju od Mesićevog mandata u Beogradu, i rušenja Hrvatske, i drugih Republika u sastavu Jugoslavije, do Mesićevog silaska s vlasti u Federaciji.

133. Mesić i generalski klub JNA, toliko su napravili štete, da i sami nemogu spoznati ni trunku općeg dobra, oni su postali anti-ljudi, odnosno zločinci. Narod je na kraju od straha, postao taoc zločinaca i njihovih ideja. Dana 9. veljače 2000. godine, Stipe Mesić je izabran, na predsjedničkim izborima za predsjednika Republike Hrvatske. To je bio najveći poraz u povijesti za hrvatski narod, koji toga nije ni sada svjestan. Još te 1991. godine on je vršio agresiju na Hrvatsku. Gdje je bio zaustavljen industrijski razvitak i gospodarski rast proizvodnje. Iz svega ovoga iznijetog, jasno je, koliko je unaprijed bila isplanirana zavjera protiv Hrvatske.

134. U ovome je (bio) sadržaj politike Stjepana Mesića, u namjernom uništavanju Hrvatske, u namjernom izgladnjivanju građana, do istrebljivanja i smrti. Za vrijeme Jugoslavije Stipe Mesić je bio gospodar Života i smrti. Pod njegovom vlašću odvijao se je najteži zločin i genocid, protiv svih vrsta i uzrasta ljudi: djece, žena, starih i mladih,...,itd. Koji nisu poginuli, mogli su poginuti, i platiti svojom glavom. Izgleda, da i toga su malo ljudi sad svjesni. Unatoč svim tim zločinima, i danas kuće i druga materijalna dobra stoje razrušena, i malo se toga obnavlja. O tome u medijima bitne informacije ne postoje. Ovo u Hrvatskoj nije dobilo medijsku pozornost. Tu vijest ne prenosi ni jedan hrvatski radio, niti jedna hrvatska televizijska postaja.

135. Sad je nužno poticati ovo istraživanje, rat to više ne ometa, jer završio je do 1996. godine, te sada, s obzirom se vidi cjelokupna istina, i objektivne činjenice. Medijski krajolik je toliko „šaren“, nikada nije bilo toliko televizijskih programa, a među ljudima je zavladala dosada. Političari vješto koriste novinare za smutnju, u kojoj nema odgovornosti, što se tiče njih. Razotkrivanje nepravde i neistine nikoga ne zanima, građani su toliko umorni od lažnih informacija. A nama sve to daje toliku snagu da o tome govorimo, pišemo, i svjedočimo. Da i drugi progledaju, i vide veliku zabludu na koju su sad slijepi.



Str. 20

136. Malima ljudima se za sitnice sudi, i za svašta ih se proganja, po sudovima, a velike zločince se pušta da slobodno šeću ulicama – čak su oni u modi. Kao da se „oni“ takmiče, tko će pobiti i odvući u smrt na zemlji što više ljudi, i na taj način biti - još veći frajer. Sve to nažalost Hrvatsku vodi u propast kriminala, gdje je još krvavija njena budućnost. Po čijem logosu ovdje se živi? Po čijem nalogu se sve ovo radi? Ispada da je narod bolestan. Vlada prava lakrdija u ime amnezije, ili u ime strašnog Stipe Mesića? Pod Jugoslavenskom zastavom JNA je ušla u srušeni Vukovar.

137. Da li će vas sutra vaša djeca i potomci proklinjati, zato što ste šutjeli, ili zato što niste ništa poduzeli, ili zato što niste niste čuli glas istine... Čak kada je Mesić sjedio u svom kabinetu kao član Federacije 25. siječnja 1991., nije ništa poduzeo - da se pobuni protiv naloga JNA, kojega je SFRJ izdao, da se ima uhititi Martin Špegelj (tadašnji) ministar obrane Republike Hrvatske. Špegelj je bio i Mesićev stranački kolega iz HDZ-a. Ujedno vrh SFRJ-a izdaje nalog - da se ima nasilno razoružati paravojne HDZ-ove postrojbe, i druge vojne formacije u Hrvatskoj. I nalog da se smijeni hrvatsko vodstvo. Vojska JNA bila je podignuta na borbenu gotovost. Govorili su: „Dosta nam je Tuđmanovog fašizma!“

138. Zar možemo sad dozvoliti da pod vodstvom Stipe Mesića, bude upitna naša budućnost, da ostane u Hrvatskoj takvo ropstvo, neimaština, i necjenjenost čovjeka i njegovog rada. Čudno je – i zato pitamo: Zašto su Hrvati prihvatili Mesićev ratni zločin i izdaju uperenu protiv Hrvatske? Sve tajne i obavještajne službe u Hrvatskoj su krive – što Mesić provodi totalno krivu politiku, s kojom je umrtvio sve vrijednosti u narodu. Takvog predsjednika nigdje nema, niti je moguć, osim jedino u Hrvatskoj. Gotovo sigurno se skriva njegova prošlost, i to je zato, što su novinari podmićeni, tj korumpirani.

139. Nijedan politički slobodan narod, nikad i nigdje nije izabrao za svog predsjednika, čovjeka, svog vlastitog „đelata“, krvnika, koji im je počinio veliko zlo. Koji je donosio Vrhovne odluke i s JNA napadao Hrvatsku. A na kraju opet Hrvatsku kao sudbinu drži u svojim rukama. Stipe Mesić je opasnost, da nas cijeli svijet zbog toga osudi i popljuje. I prekori takvu državu i narod. Mesić je treći predsjednik Republike Hrvatske. Prije njega bio je na vrlo kratko vrijeme (kao Tuđmanov zamjenika) dr. Vlatko Pavletić, predsjednik Sabora RH.

140. Jugoslavija je bila Mesićeva „obećana zemlja“, ona je njemu bila otac i majka. Valjda, zbog te prijašnje vjere naroda u JNA, isti mu je, izgleda oprostio grijehe – za takav kraj. Ovaj tekst posvećujemo istini, po kriteriju od kojeg jedino možemo krenuti kao oslonac, za daljnji život u Hrvatskoj. Trebamo skinuti jahača apokalipse Stipu Mesića. To bi bilo normalno što prije učiniti. Trebamo razvlastiti ne samo Mesića, nego i sve političare, ratne profitere i zločince, koji dobro žive od ovoga potlačenog naroda. Treba ugasiti medije koji ih vole. Što je država i zakon ako su moćnici iznad toga? Stipe Mesić je 1991. godine rušio Hrvatsku, a danas kao njen predsjednik je i ne gradi. Dok je on sjedio u Beogradu, gorila je hrvatska morska obala, namjerno su paljene tisuće i tisuće hektara šuma. Mi jedini i dalje prikazujemo sad redoslijed svih događaja – i čudimo se da je Stipe Mesić za vrijeme izbora imao meteorski uspon, i to prevarom lakovjernog hrvatskog naroda.

U Bjelovaru, 14. lipanj 2007.
VOĐA POKRETA „ŠTIT“
Branko Stojković

www.stit-bjelovar.hr
e-mail: brankostojkovic1@yahoo.com
Telefon: 095/814-82-90, 091/797-65-56
BJELOVAR / CROATIA





Str. 21
OTVORENO PISMO
(HRVATSKOM NARODU) XI. dio

OD VELIKOG KRVNIKA, RATNOG ZLOČINCA, HUŠKAČA I
IZDAJNIKA,.., DO PREDSJEDNIKA REPUBLIKE HRVATSKE ?!

141. Predsjednik RH Stipe Mesić je izjavio da Crna Gora nikada nije ratovala protiv Hrvatske. No, i to je još jedna od „brdo“ Mesićevih bolesnih laži. Kad je JNA razarala Dubrovnik i pljačkala Konavle, zarobljene Hrvate mučili su Srbi i Crnogorci. Mnogi su (poslije) dali svoja šokantna svjedočenja o ratnom pustošenju crnogorskih milicajaca i rezervista. I dalje cijeli hrvatski narod sluša Mesićeve laži i gleda kako Mesić se sastaje sa premijerom Crne Gore Milom Đukanovićem. Šef Vlade Crne Gore Đukanović je potpisao dokument o MUP-ovoj mobilizaciji, koji je izglasan na Skupštini Crne Gore. Predsjednik Republike Crne Gore Momir Bulatović tu odluku i naredbu je definitivno potpisao dana 1. listopada 1991. godine. Dakle, nema dvojbe da Crna Gora nije bila u ratu protiv Hrvatske. Po Ustavu Momir Bulatović, je u to vrijeme kao predsjednik Republike bio ujedno i komandant Teritorijalne obrane, tako da je slanje oružnih snaga Crne Gore išlo preko njega.

142. Znači postoje sačuvani dokumenti na osnovu kojih bi se mogla odrediti krivica za počinjenje ratnih zločina, gdje Crna Gora u suradnji sa Saveznim tijelima SFRJ-a održava tijesnu suradnju. Sve bi to trebao biti dokaz za suđenje crnogorskim rezervistima, policajcima, aktivnim oficirima JNA i sadašnjim i bivšim političarima. Naravno, uz srpske rezerviste i sve neprijatelje protiv Hrvatske poslao je, odluku je donesao Vrhovni komandant Stipe Mesić i Predsjednik SFRJ-a, koji je sa Slobodanom Miloševićem bio u potpunoj suradnji. Jesu li danas hrvatski građani zreli da se suoče sa tom strašnom istinom? Ili nikog ne interesira i ne tiče se zašto je to tako bilo? Što glavni krivac Stipe Mesić prešao je iz kaotične prošlosti i došao u bezbrižnu sadašnjost. Stipe Mesić je živio u svečanim okolnostima projugoslavenski i srpski orijentiran, dok je JNA rušila i palila po Hrvatskoj. U Beogradu, tj. u Srbiji i Crnoj Gori Mesić je bio priznat i imao podršku te 1991. godine.

143. Čak poslije u skrivenom identitetu Stipe Mesić je tobože svjedočio u Haagu protiv Slobodana Miloševića, bivšeg predsjednika Srbije. Nije bilo dovoljno osnove da mi povjerujemo u istinitost tog događaja. Mesić je sklon lažima i prevarama, osim toga pripremio je (tada) opet obmanu i scenarij – kako bi ko zna po koji put opet prevario Hrvate. Prelomila se i neka fotografija u javnosti i televizijska snimka sa Haaškog svjedočenja, a to je bio trik, kako je netko, otkrio identitet tajnog i zaštićenog svjedoka. Mesiću je to upalilo, jer uspio je sve medije u Hrvatskoj dignuti u svoju korist, odnosno, uspio je sebe staviti u centar pažnje. A o tome su Hrvati danima raspravljali. Tako da se je Mesić zahvaljujući svojoj „ umjetnoj stvorenoj aferi“ i domišljatosti dobro reklamirao u javnosti. Sasvim je sigurno da je to sve bilo u režiji lukavog i prefriganog Stipe Mesića. Da bi on poslije došao na vlast u Hrvatskoj. Ispada sada, da je Mesić „Mag“ i mađioničar, koji vješto vara cijeli hrvatski narod i to „pranje mozga“ traje godinama.

144. Iz arhiva se mogu izvući sve Mesićeve izjave, i one se mogu analizirati. S kime se je susretao i pregovarao. A evo i izjave njegovog prijatelja Đukanovića iz listopada 1991., gdje Mile Đukanović kaže: „Nametnuti rat ćemo dobiti, baš kao što smo takve protivnike kao što su Hrvati, pobjeđivali tokom čitave naše historije.“ Dovoljno je jasno da se tu govori, ili bolje rečeno radi o ratu, koji sad Mesić niječe. Dakle, vidljivo je da Stipe Mesić sam sebe amnestira i abolira od ratnih zločina, za koje je on glavni krivac. Mesićevo izvinjenje u Srbiji i Crnoj Gori glasi: „A ja sa Hrvatske strane mogu reći da se ispričavam svima onima kojima su građani Hrvatske u bilo koje vrijeme i bilo kad nanijeli bol ili štetu, zloupotrebljavajući ili radeći protiv zakona i zloupotrebljavajući svoju poziciju. To je nezapamćeno kroz stoljeće da se nekome tako skida, tj. briše hipoteka „velikih ratnih zločina.“ Mesić pred slijepim narodom sam sebi „odrešava“ grijehe, i skida odgovornost.




Str. 22


145. Mi želimo osvijetliti našu mračnu zbilju, i skinuti nabačeni „Mesićev zločinački plašt“ preko cijele Hrvatske. Želimo maknuti „krvnički plašt“ Balkanskog velikog zločinca Mesića. Koji je najodgovorniji za tragediju koja se je dogodila na prostorima bivše Jugoslavije. Sad znamo kakvi su oni kao Mesić, koji se ispričavaju Srbiji i Crnoj Gori i to u ime cijelog hrvatskog naroda. Pitamo: Kome je upućena ta isprika? Zar onima koji su nasilno ubijali i proganjali Hrvate? Ili Mesić sam sebi se ispričava? No, treba još omekšati Hrvate i uvelike umanjiti zločin nada njima. Tako opraštajući, oprašta se Mesiću. On je sad ta ruka pomirbe između Hrvata, Srba i Crnogoraca?! Dubrovnik, Vukovar, Srebrenica, Mostar, Sarajevo,.., sve se zaboravlja. Ovako glumiti državnika, koji je priredio mnoga krvava ratišta, smrt, materijalnu štetu, i svu jezu i maltretiranja ovom narodu, je bolesno. Pomirenje i zdrav odnos između Hrvata i Srba i Crnogoraca sada sudi „krvnik i dželat“ Mesić. Dakako to paše svim njegovim zločinima, koji će ostati skriveni, odnosno zaboravljeni. Od hrvatske izdaje, prevare glasača, genocida nad Hrvatima, pljačke,.. itd. Nakon svega Mesić je uzeo sebi pravo da uputi izvinjenje u ime cijele nacije (svih Hrvata) za svu tragediju što je narod Srpski i Crnogorski proživio.

146. Mesić je sam ubijedio jedan cijeli Hrvatski narod, kako je on „melem“ za njega. Taj inaugurirani predsjednik Jugoslavije, koji je Hrvatskoj nanesao veliku štetu. Stotine članaka u raznim novinama, časopisima i u knjigama dosad su objavljeni o raspadu Socijalističke Federalne Republike Jugoslavije, a gotovo nitko nije tražio odgovornost Stipe Mesića. I drugih vođa kojima je bio nadređen Mesić. Hrvatskom vlada laž. To nas je navelo da tražimo istinu. Mesić je odlučivao o vlastitoj sudbini mnogih ljudi. On je stvarao jednu krizu za drugom, i tako upravljao i održavao se na vlasti. Doista, postoje tri Hrvatske. Dvije su lažne i imaginarne. Jedna je Hrvatska Mesićevog najvećeg krvavog zločina. Druga je podmićena Klero-Rimokatolička crkva. Treća Hrvatska je neokaljana, i toj pripadamo mi istinoljubivi građani. Koji se nemožemo pomiriti s tim, da nam je na čelu države zločinac u hrvatskom izdanju.

147. Što ima gore u ime Stipe Mesića – da to je (takva) Hrvatska? Uništena je većina naroda i u njemu vlada muk. To prokletstvo mi ne želimo gledati, i miriti se s time po bilo koju cijenu. Mesić je dao granatirati Vukovar i Dubrovnik, i druge hrvatske gradove, a sad je predsjednik Hrvatske? Za svaki izgubljeni život i nastalu štetu on mora odgovarati – to je važno naglasiti. Mesić je sjedio tamo gdje je rat potpaljivan. Bio je miljenik Beogradske vrhovne politike. Hrvatska je iz te tragedije trebala izvući pouku, a ona ne vidi tko je njen predsjednik? U svom izgovoru Stipe Mesić kaže: „vojska se odmetnula“. Dana 2. srpnja 1991., upućeno je pismo - telefax u kabinet SFRJ-a Stipi Mesiću, od strane dr. Janeza Pučnika, gdje traži, odnosno optužuje Mesića za zločine - jer ratni avioni JNA su nad Slovenijom započeli dejstvo. Mesić unatoč tome svemu ne daje ostavku niti se makiva sa tog položaja. I novinari su krivi što kopaju po mulju i još više mute, da se nevide Mesićevi zločini. Nitko od novinara nije se udostojao i posvetio ovoj temi. Danas se Mesića vozi u blindiranom vozilu da mu ne bi tko naštetio. Tom bivšem UDB-ašu, antifašisti, partizanu, boljševiku, bivšem hadezeovcu, i tko zna čemu? On vjerno čuva de facto u svojoj arhivi sve te počasti.


U Bjelovaru, 22. lipanj 2007.
VOĐA POKRETA „ŠTIT“
Branko Stojković

www.stit-bjelovar.hr
e-mail: brankostojkovic1@yahoo.com
Telefon: 095/814-82-90, 091/797-65-56
BJELOVAR / CROATIA







Str. 23
OTVORENO PISMO
(HRVATSKOM NARODU) XII. dio

MESIĆ I JNA SU RADILI ZLOČINE NAD HRVATIMA
POD SIMBOLOM CRVENE PETOKRAKE

148. Hrvatski građani izgleda pokušavaju da zaborave strahote kroz koje su prošli za vrijeme njegove vladavine. I dok napaćeni građani ćutke zacjeljuju rane, pred njihovim očima na TV-e ekranima svakodnevno se i dalje kesi hrvatski dželat Stipe Mesić, koji je 1991. godine krenuo u ostvarivanje svoje paklene zamisli. Da preuzme svu vlast u svoje ruke u Jugoslaviji. Sad se prvi put u cijelosti otkriva potpuna zavjera najveća u povijesti protiv Hrvata. Mesić je imao plan upotrijebiti armiju za svoj račun.

149. Ljude koje je opsjeo „bolesni duh“ oni će povikati i reći: „Što nas briga za istinu!“ Činjenica je, da bi neki čovjek mogao nešto shvatiti, on mora imati određeno znanje i iskustvo. Upravo je to ključ svjesnosti katastrofe koju su nam priredili tri glavna Hrvata na čelu Jugoslavije Mesić, Marković i Kadijević, koji su nemilosrdno rušili Hrvatsku. Tako još i danas neki ne shvaćaju da je Stipe Mesić najveći ratni zločinac na Balkanu. On je vodio rat 1991. godine protiv Hrvatske, a danas je on njen predsjednik! Ta krvava zvijezda vodilja Hrvata?

150. Da li će Hrvatska nacija doživjeti i tu sramotu, da od bolesnog slijepog puka dođe do izlječenja? U ratno vrijeme, Mesić je učinio mnoge afere, koje su građani otkrili poslije njegovog zasjedanja na vlasti u Hrvatskoj. No, više nije tajna da je JNA pod Mesićem kao glavnim Vrhovnim komandantom rušila hrvatske gradove. Ali je izgleda tajna – zašto Stipe Mesić nije osuđen i zašto ne silazi sa vlasti? Scenarij razvoja događanja, tj. oko istrage vjerojatno će potrajati u Hrvatskoj. Moramo biti svjesni da ništa što on i danas čini putuje u Rusiju i njene državnice. Tamo će boraviti od 5. do 7. srpnja 2007., kako kaže – na radnom sastanku.

151. Danas je Hrvatska duhovno i moralno propala, bez gospodarske proizvodnje, a gotovo od 1989. godine ostalo je bez posla oko milijun ljudi. Mesić nam prije tjedan dana na Energetskom summitu u Zagrebu obećava kako naša regija će riješiti energetske probleme. Možete li zamisliti jednu od najvećih hrvatskih zabluda. Hrvatska bogata energentima – riješit će energetske probleme? Mesić je stari lajavac kojeg je UDB-a odgojila, da hrvatski narod vuče za nos. Treba se zapitati zašto Vladimir Putin dolazi kod Mesića? Zašto na summitu su se našli Borislav Tadić, predsjednik Srbije i Filip Vujanović, predsjednik Crne Gore i Albanski predsjednik.

152. Zaključak summita je da veliki Tenderi će graditi podzemna skladišta po Slavoniji... Najgore je u Hrvatskoj što su ljudi izgubili svijest o sebi. Mediji bacaju građane u halucinacije. Nezrela, umobolna i nezdrava nasije ne pita za istinu – Mesić sa strancima trguje, na očigled, kao na placu, prodaje svoje vlasništvo i stoku. Ova količina činjenica svakom normalnom i svjesnom čovjeku oduzima dah. Ovaj tekst se pokreće u ime ljudske patnje i nepravde. Mesić je Hrvatskoj nanesao 1991. godine mnoge strahovite nesreće. Kao Vrhovni komandant general štaba JNA vojske Jugoslavije i predsjednik predsjedništva FRJ-a.

153. U javnim nastupima predsjednik je sve nervozniji zbog ovakvih prozivanja. Vidno je uplašen, kad njegova afera „Ubij Hrvate“ je izašla sad na vidjelo dana. Po zapovjednoj odgovornosti – Mesić je kriz za ratne zločine. Mesićev poziv na rat bio je „udri po Hrvatima“. Jugoslavenska narodna armija (JNA) bila je treća vojna sila u Europi. JNA je u Hrvatsku dovlačila sve veće snage i sve razorniju ratnu tehniku. Korištena je i sva borbena tehnika. Čak na Hrvatske gradove je bacana „zaražena i radioaktivna“ paučina iz aviona.





Str. 24


154. Ubice JNA vjerno su služili Mesiću i on njima. Na rubnim granicama Slavonije i Vojvodine i sjeverne Bosne koncentrirale su se mehanizacije JNA na desetke tisuća vojnika. U Srbiji i nekim drugim republikama, kao i u Crnoj Gori intenzivno su se mobilizirali rezervisti, koji su pod simbolom crvene petokrake razarali Hrvatsku. Mnogi su obukli uniformu JNA, te u jedinicama sudjelovali u agresiji. Iz Tenje JNA je tukla vojnim minobacačima po Osijeku. Dana 09. srpnja 1991., Mesić je u Beogradu ručao. Martićevi milicionari i Šešeljevi četnici zajedno sa JNA minobacačima su tukli po Dalju.

155. Stipe Mesić je više puta naredio mobilizaciju rezervista i jedinica. Mesićevi tenkovi JNA sa artiljerijskim granatama zasuli su Osijek i okolicu. Taj militantni režim nanesao je najviše štete Hrvatskoj. Danas izaziva veliku zabrinutost to što Hrvatska na čelu ima predsjednika ratnog zločinca. Laž je o Mesićevoj nemoći i jalovosti zapovijedanja. Mesić se nije nikada javno ogradio i distancirao, bilo to od svoje zapovjedne odgovornosti ili bilo kojeg generala Armije u vrhu Jugoslavije. Nametnuto nam je uvjerenje kako je netko drugi kriv. A Stipe Mesić i danas u klasičnom udbaškom stilu i dalje podramljuje Hrvatsku i ponižava njene građane.

156. Suočeni s ovakvom situacijom, moramo naglasiti Vam da je u interesu Hrvatske nacije da što prije ukloni tu sramotu od predsjednika. Osuđujemo Mesićevu upotrebu sile nad Hrvatskom i nad Slovenijom i drugim republikama. JNA je 26. lipnja 1991. godine htjela napasti nuklearku Krško, elektranu u Sloveniji. Nadzirali su je zrakoplovi od 15. svibnja 1991., do 02. 07. 1991. godine. Da se to desilo Hrvatska bi bez električne energije ostala danima i mjesecima u mraku. Zamislite da je Mesić s JNA uspio pobijediti, tj. preuzeti sve u svoje ruke – danas ne bi bio predsjednik Republike Hrvatske i to sa dva mandata.

157. Nitko iz JNA nije se nikad odrekao svog glavnog vođe Mesića. Ali svejedno, Mesić je Hrvatsku stavio pod svoju šapu. S njom se poizgrava. Nasilna promjena tranzicije i globalizacije njemu je dobro došla. Hrvatske rane od Mesića još nisu zacijelile, a on je već druge otvorio. Taj sekretar partije SKJ iz Orahovice, koji je iz svoje zaslužene penzije, aktivirao se u „najpolitičkog čovjeka“, i na kraju postao - rođena (zvijezda) Hrvatski predsjednik. Posao sa Našičkom cementarom, odnosno afera oko njegove kćeri Saše koja je na kraju zataškana.



U Bjelovaru, 01. srpanj 2007.

VOĐA POKRETA „ŠTIT“
Branko Stojković

www.stit-bjelovar.hr
e-mail: brankostojkovic1@yahoo.com
Telefon: 095/814-82-90, 091/797-65-56
BJELOVAR / CROATIA














Str. 25

OTVORENO PISMO
(HRVATSKOM NARODU) XIII. Dio

VELIKE OBMANE VRHOVNOG KOMANDANTA JNA STIPE MESIĆA


158. Započele su podmukle operacije i obmane iz Beograda. Vještina obmanjivanja i varci da bi se lakše "bivši drugovi" domogli Hrvatskih bogatstava. Kako bi sebi osigurali uspjeh i blagostanje. Mesić je Hrvatsku 1991. godine pretvarao u najkrvaviju katastrofu, a zatim 2000. godine on je postao Hrvatski predsjednik?

159. Zapanjujuća je istina koja je Hrvatima sakrivena. Putem izdaja, podvala i laži Stipe Mesić se je domogao vlasti. Umjesto da odgovara za ratne zločine Mesić je došao Hrvatima za predsjednika? On je bio pripadnik JNA i najviši čovjek u politici-vojne hijerarhije Jugoslavenskih sila. Ta vremena bijaše tako čudna i tako zamračena. Mesić je radio na obje strane u isto vrijeme. Federalni glavni Vrhovni komandant JNA imao je važne i jake veze na sve strane.

160. Danas Mesić je na vrhu same vlasti u Hrvatskoj, on i dalje pojačava neraspoloženje hrvatskih ljudi. On putuje u Rusiju i Rusi mu dolaze u goste, kao što je ovih dana Vladimir Putin Američki sluga i izdajica svoga ruskog naroda doputovao u Hrvatsku. U tome svemu ga slijedi i Mesić. Summit u Zagrebu u lipnju 2007., o "energetici" je plan pljačkanja Hrvatske.

161. Moramo naučiti i znati raskrinkati metode s kojima se služe Mesić i njegovi zavjerenici. Svakodnevno smo i dalje žrtve osmišljenih njihovih metoda s kojima oni drže narod u pokornosti. Samo ako se Hrvati probude iz hipnotičkog sna, mogu se su-prosta-viti svojim krvnicima, i zaustaviti trulež koji nam izjeda zemlju. Te lažne Hrvati-ne veće su od svih domoljuba.

162. I Vlada Ive Sanadera (HDZ) je dio te zavjere. Neka prvog sudi se Stipu Mesića za veleizdaju, neka ga prije ispitaju sve hrvatske službe - ako ih uopće ima? Mesić je zapovijedao zločinačkom JNA, koja je rušila i ubijala po Hrvatskoj ovaj narod.

163. Jugoslavenska narodna armija na čelu sa Stipom Mesićem je 7 mjeseci provodila najgore nasilje i teror nad Hrvatima. Posljedice još i danas nitko nije sanirao. Tu 1991. godinu Mesićeve ratne invazije na Hrvatsku dobro će se pamtiti. I Miloševićev režim koji je Stipe Mesić potpomagao iz Titovog kabineta SFRJ-a.

164. Stipe Mesić i JNA su pod simbolom crvene petokrake rušili Hrvatsku 1991. godine. Taj čin Mesićevog ratnog zločina nad Hrvatima se prešućuje i povijesno preskače. Zar je Hrvatski narod toliko slijep? Da ne vidi to što je Mesić radio? Nekima je, možda, teško prihvatiti pomisao o postojanju UDB-ine zavjere.

165. Očito je da Hrvati ne vide , a bili su žrtve politike koja ih je uništavala. Nezrelost i neznanje nema cjelokupnu sliku ratnih događanja. Da UDB-a i bivši komunisti ne vladaju Hrvatskom Stipe Mesić bi već odgovarao za ratne zločine što je počinio Hrvatima. Mesić je kandidiran iz redova UDB-e uz pomoć Manolića, Perkovića i drugih Jugoslavenskih špijuna.









Str. 26

166. Mesić je prije nego što je postao predsjednik Hrvatske, imao sve uvjete za tu veliku obmanu. On je tako našao putokaz u budućoj politici. Jer JNA je izgubila rat. Da ga je dobila sigurno bi Mesić i dalje ostao predsjednikom SFRJ-a. Sada je došao (nama) Hrvatima za predsjednika. Mesićeva glavna priča je i dalje Antifašizam, i crvena petokraka - koja je za njega pozitivna stvar.

167. Jedini način da se tome odupremo jest razotkrivanje Mesića i njegovih zavjerenika iz sjene koji mu pomažu da se održava na vlasti. Mesićevo poslanje u laži je poprimilo sidrom trovanja Hrvata. Sjetimo se kako se je glavni komandant odvezao (i tako stalno 7 mjeseci) iz Beograda u Zagreb u Sabor RH, kojime i danas upravlja UDB-a koja radi za Američke Židove. Cilj je Hrvatsku što više uništiti i zbrisati sa geografske karte.



U Bjelovaru, 02. srpanj 2007.

VOĐA POKRETA „ŠTIT“
Branko Stojković

www.stit-bjelovar.hr
e-mail: brankostojkovic1@yahoo.com
Telefon: 095/814-82-90, 091/797-65-56
BJELOVAR / CROATIA





































Str. 27
OTVORENO PISMO
(HRVATSKOM NARODU) XIV. dio

NAJGORI ZADACI STIPE MESIĆA PREDSJEDNIKA SFR JUGOSLAVIJE

168. Crvena petokraka na djelu i Mesićev susret sa istinom je lakoća ponižavanja Hrvatske. Da li nas sistematsko zataškavanje ratnih zločina nad Hrvatima, kad i zapovjedna odgovornost Stipe Mesića Vrhovnog komandanta JNA, uvodi u ignoriranje stvarnih uzroka rata, doista vraća nas u strahote novog (starog) jednoumlja.

169. Zašto su EU i SAD podržali Stipu Mesića? Stoga, izgleda da više nikoga ne čudi što se Haag proglašava nezainteresiranim za slučaj Mesić i JNA, krvavi raspad Jugoslavije, ili što potpuno ignoriše ogromni dokazni materijal o kontinuiranim masovnim zločinima nad Hrvatima.

170. Hrvatski predsjednik Mesić je mračne prošlosti. Nepodnošljiva je lakoća zaborava i prešućivanja, šesnaest godina prikrivalo je slučaj užasnih napada JNA na hrvatske gradove i njene stanovnike. Mi u Hrvatskoj dobro znamo da je iz vojarni JNA naoružavali se srpski pobunjenici u Hrvatskoj i da su dobivali kvalitetno oružje.

171. Kad god pogledamo u nazad, pepeo, mnogih poraza, i sve više Stipe Mesić ima izgovore za svoje neuspjehe i ponašanje. Hrvatski narod danas u velikoj muci zaostaje u razvoju. Srbi i UDB-a podvalili su nam „klona“ Stipu Mesića za predsjednika Hrvatske. Nitko ne traži opoziv mandata predsjednika. Mesić je poturice Hrvat, koji radi za američke židove koji mrze Hrvate.

172. Istinski prikaz iz ovog teksta upućuje na zaključak da je Stipe Mesić obmanuo, tj. prevario jedan cijeli hrvatski narod, i UDB-aškim metodama ga zaveo. Njegove kriterije za hrvatskog predsjednika, da on to postane, nitko nije ocijenio. Postavljanjem Mesića za predsjednika RH bila je osveta Hrvatima za holokaust nad Židovima u drugom svjetskom ratu.

173. Mesić je dobio veliki politički kredit od stranih „prljavih“ igrača, kojima to mora vratiti na sve mile načine. Mesić nam po direktivi nanosi štetu. I ovih dana on je optužio državu Austriju da štiti bankare lopove koji su opljačkali Hrvatsku. Koji je interes predsjednika RH Stipe Mesića da ovako govori u ime hrvatskog naroda? Ovo je tipičan projekt „zavadi pa vladaj“. Hrvatska bi se javnost zaprepastila kad bi znala koliko je Mesić nanesao štete i koliko je upleten u zavjeru protiv Hrvatske.

174. Izostavljena osnovna borba protiv komunizma, nastavlja dekadentnu budućnost ovog naroda. Ova je vrsta ispiranja mozga osobito opasna, jer se danas primjenjuju iste metode i primjeri. Već smo pretvoreni u bezglavo stado ovaca koje više i ne bleje. Tehnika svijanja i kontroliranja uma dolazi od svih korumpiranih medija, koji dobivaju novac iz državnog proračuna kao mito. Čiji je to novac, i tko ga zloupotrebljava da bi se održao na vlasti.

175. Zadaća medija je da vara građane, koji izrađuju razne ankete „za koje političare biste glasali ili stranku da su izbori“? Tako daju fingirane podatke narodu koji iovako ima sve manje svijesti. Rezultat unosa glasova u računalo i objavljivanja je prevara. U ovom tekstu opisuju se tehnika kojom se stvara javno mišljenje, koji koristi Stipi Mesiću da bude toliko dugo na vlasti. Upravo se to dogodilo kad je on kao sluga Amerike dobio nalog da izazove u Jugoslaviji rat. Danas smo sučeljeni s gubitkom slobode jer osnovni temelji za život u Hrvatskoj su uništeni. Mesić i njegovi pristaše donesle su nam rasulo.






Str. 28

176. Većina ljudi odbacuje sve što je istina pa se zavjerenici osjećaju sigurnim iza lavine ismijavanja onih koji ukazuju na još veću nadolazeću krizu u našoj zemlji i u našim osobnim životima. No, uspijemo li u tome da dovoljan broj ljudi spozna istinu, kako bi se oslobodili ovog zla, koje nas je okupiralo. Preko ovih jasnih riječi doći će se do boljeg, jasnijeg i šireg razumijevanja – zavjereničkih sila uperenih protiv ove zemlje.

177. Što je još gore, naša nacija, nakon što je bila izložena golemoj količini zločina, na visoke položaje ustoličila je one ljude koji su nam to sve priredili, nakon čega su došle i sve traume u narodu, kao da sad više nitko ne želi vidjeti istinu. Kad je počeo rat u Hrvatskoj, koji je isplanirao i iskonstruirao naš predsjednik Mesić, ne d bi Hrvatska bila sretna, nego da naočigled bude rob stranim silama. Kako je stajalište ovog naroda – najgore je što golema većina sve ovo ne vidi i ne opaža.

178. Postoji pojačani pritisak na ovu naciju, radi pljačkanja njenih prirodnih bogatstava. Da bi ofenziva postala snažnija i brža, oni će omogućiti ulazak Hrvatske u Europsku uniju da te pljačke budu još jednostavnije. Hrvatska će požuriti za promjenama i doživit će vrhunac 2011. godine biti ćemo svjedoci scene kako se EU raspada u krvi terorizma. Da se to sve priječi novo prolijevanje krvi.

179. Tu izdajničku bandu treba svu istrijebiti, jer oni su ovu zemlju pretvorili u smrad i smeće. Sjedinjene Američke Države su tada počele proces „priznavanja koljača iz Beograda“, zločinačkog režima Stipe Mesića, koji su po vlastitom priznanju kazali da na prostorima bivše Jugoslavije je poginulo oko 200.000 ljudi. Tvorci zločina uistinu su postavljeni budućim naraštajima za autoritete i uzore. Dekadentne hrvatske tajkunske obitelji iz toga bezbožnog partnerstva, izvlače korist, i koriste situaciju koju im je i Mesić dao.



U Bjelovaru, 13. srpanj 2007.

VOĐA POKRETA „ŠTIT“
Branko Stojković

www.stit-bjelovar.hr
e-mail: brankostojkovic1@yahoo.com
Telefon: 095/814-82-90, 091/797-65-56
BJELOVAR / CROATIA




- 11:32 - Komentari (1) - Isprintaj - #

U HRVATSKOJ IMAJU VEĆA PRAVA ČETNICI NEGO HRVATI

"Majku vam j...m četnici, sredit ću ja vas."


Tako je stajalo u optužnom prijedlogu Općinskog državnog odvjetništva iz Bjelovara po Mirjani Vukorepa Ferenčak protiv Branka Stojkovića da je dana 20. ožujka 2003. godine izrekao prijetnju Jovanu Zozoli (Siniši Zozoli, Saši Zozoli, Vuki Zozoli). Te da se okrivljeni proglasi krivim i kazni sa 70 prosječnih dnevnih dohodaka u Republici Hrvatskoj.

Sutkinja Općinskog suda u Bjelovaru Antonija Bagarić u kaznenom predmetu protiv Branka Stojkovića, zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 129. st. 1. KZ-a, proglasila ga je krivim.

Naši heroji potrošenog obraza teret su za društvenu zajednicu

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud i predsjednik vijeća tog suda Božidar Iverac, te Ivanka Šarko i Milovan Subotić kao članovi vijeća, izrekli su mi kaznu zatvora u trajanju 30 (trideset) dana, tako da se izvršenje kazne odgađa na vrijeme 1 (jedne) godine. (Presuda u Bjelovaru, 22. siječnja 2004. godine.)

13. veljače 2006. godine Branku Stojkoviću izašla je uvjetna kazna zatvora. On nakon svega ne želi prešutjeti način na koji mu je nanesena nepravda. Stojković kaže: “Bog sve vidi i sve zna – tako se odvija i percepcija ljudske psihe.” No, tako je i meni taj tvorac života dao da mogu tumačiti i čitati znakove vremena. Branko Stojković otvorio je vrata politike i duhovnog života. On je ušao u novu dimenziju s izgrađenim svojim stavovima, a vrlo je rijetko da je netko mogao oboriti njegove teze. On je donesao “ŠTIT” pravu i čvrstu vjeru, i kaže: »Svatko tko se uzda u “ŠTIT” velik je i plemenit čovjek«.

Kako me je Bagarićka sudila u montiranom procesu i kako sam se ja branio?!

Odmah na početku glavne rasprave Bagarićka je kriknula: “Stojkoviću šutite, zvat ću pravosudnu policiju, koja će vas izvesti van, a u hodniku ispred vrata dočekati ćete presudu”. Bez ijedne moje riječi obrane, Bagarićka je sama unosila u zapisnik što je htjela. Ja sam bio osuđen “express de facto” u 5 minuta. Još se i danas pitam – odakle takva okrutnost, nemilosrdnost i mržnja prema meni, te osveta i bezakonje… Tko istražuje takve sudce koji glume bogove? Bjelovarsko pravosuđe na ovaj način je poraženo. A fikus demokracije je narodno zlo. Na koji način se provodi borba u redovima pravosuđa za istinu?

Sutkinja Štefica Bukvić donesla je presudu u parničkom postupku u kojoj se ja oslobađam od plaćanja traženog iznosa za duševne boli. Županijski sud po predsjednici vijeća Premužić vratio je tu presudu, prvostupanjskom sudu na novo suđenje – gdje je sutkinja Bukvić bez ikakvih novih stavljenih dokaza preinačila presudu u kojoj moram platiti Jovanu Zozoliju 5.000,00 kuna za duševne boli.

Kamo idu bjelovarski Sud i Policija? Kome su oni poklonili svoju vjeru? Jovan Zozoli koji je proveo 10 godina u Srbiji (1991.-2001.) tužio me je za duševne boli da mu moram platiti 200.000,00 Kuna. U tom slučaju svjedočio je neuropsihijatar dr. Radomir Drobac. Tužbu su sačinili za Jovana Zozlija Josip i Ante Jelić odvjetnici iz Bjelovara. Oni su me u procesu “lažno i najteže teretili”. Zanimljivo je to, da je prije suđenja Antonija Bagarić donesla rješenje da sam ja protuzakonito u Policiji bio ispitivan od strane policajaca Dražena Štajduhara i Prvoslava Kulića, i drugim službenika. A poslije Bagarićka je promijenila mišljenje i stavila se na raspolaganje njima. Moram spomenuti – kad je bio dr. Drobac na sudu kao vještak on i Zozoli su mi ponudili da se pomirim sa Zozolijem, što sam ja kategorički odbio. Rekao sam sutkinji Bukvić da bih radije išao u zatvor nego se pomirio sa Zozolijem, jer u tom slučaju, ja bi amnestirao i abolirao grijehe ove “cjelokupne gospode”.

Branko Stojković

www.stit-bjelovar.hr

U Bjelovaru, 14. 12. 2006.



- 11:31 - Komentari (1) - Isprintaj - #

AH TI DIVNI BRANITELJI - NEZNAMO ČEGA

KAZNENA PRIJAVA - RATNI ZLOČIN U BJELOVARU (2)


Nastavak iz drugog dijela K-DO-73/03

Zločin je počinen na slijedeći način: protupravno lišavanje života Srpskog i drugod stanovništva, te nehumano postupanje prema zarobljenicima, okrutno i nečovječno postupanje s civilama jedne i druge strane, teririzam, podržavanje i planiranje smrti i uništevanja tuđie osobne imovine, tj. materijalnih dobara, razbojstvo... Rat protiv čovječnosti odnosi se na progon: politički, vjerski, rasni, nacionalni, i drugim osnovama.

U napadu na bjelovarske vojarne JNA, tj. poslije zauzimanja, je trebalo osigurati kontrolu, a ne dozvoliti da se iz njih krade vojna oprema; oružje, streljivo, vozila, i druga tehnička roba.. Tražimo od Županijskog državnog odvjetništva da preispita te sve akcije: "Bilogora", "Otkos", "Feniks", "Kameleon", itd. Etnička čišćenja: Slavonije i Bilogore...Za zločin u Bjelovaru i široj okolici odgovoran je Krizni štab, kojega je bio Mr. Jure Šimić. Šef SZUP-a Mile Ćuk, koji nije bio posebno zainteresiran za ono što njegovi stranački kolege iz HDZ-a rade. Njegovi prijatelji, kumovi, i rodbina iz Sela Rovišća.

Zna se, da su u operaciji SIS-a u akciji "Kameleon", koja je bila dodjeljena Bjelovaru, gdje je bio glavni stožer. U toj akciji aktivno su sudjelovali pukovnik; Josip Trogrlić i Zdravko Heged. Načelnik SIS-a bio je Trogrlić koji je s te funkije otišao u Zagreb za trečeg čovjka u SIS-u, da bi potom posljije afere po novinama, iz Zagreba Trogrlić je maknut. A zahvaljujući milosti "kume" i suradnice SIS-a Đurđe Adlešić, pod codnim imenom "TOM", Trogrlić je vračen u 105. bjelovarsku brigadu HV-a, za šefa.

Jure Šimić, kao glavni i odgovorni, kao najviši organ vlasti u "Regiji Bjelovara", skupljao je novac za obranu Bosne i Hercegovine, u vrijeme najžešćeg rata u Hrvarskoj. Tako je na uplatnici broj 15. upisano 100 Švicarskih franaka, za "Zajedniu Herceg-Bosna VRAN" uplačeno u Zagrebu, 18.4.1992. godine. Na uplatnici broj 14. uplsćeno je za pomoć obrane BiH-a 6950,00 njemačkih maraka. Na uplatnici broj 27. uplačeno je 625.870,00 hrvatskih dinara. Na priznanici Opće uplatnice, uplačeno je 71.970,00 hrvatskih dinara, od strane (MZ) Mjesne zajednice Prokljuvani, za obranu Bosne i Hercegovine - "Zajednica VRAN". Novac je uplačen na primaoca Croatia banka Zagreb 41 000, Gajeva ulica, na broj računa; 30 101 - 620 - 245, s pozivom na broj; 4 - 100 - 00033 - 0. I tako sve redom uplate, državnih poduzeća i državnih instituija su protuzakonite.

Iz zapisa "stenograma" u predsjedničkim dvorima, 12. rujna 1993. godine, predsjednik RH Dr. Frnjo Tuđman, je izjavio: "Nismo ispali hrvatska vojska, nego teroristi, koji su bili nemilosrdni". Na sjednii VONS-a pedsjednik je okrivio glavnog šefa svih Kriznih stožera u Hrvatskoj, Josipa Manolića, sa zadačom da je bila pogrešna. Spomenut je bio i Mr. Jure Šimić, odnono Bjelovarski kraj, i sve vrste nepodopštvina. Nije bio izostavljen ni kordinator borbe general Petar Stipetić, predsjednik je rekao da je njegov prijedlog totalno kriv.

Sa zapisanog stenografa sa 17. Sijednice SKUPŠTINA OPĆINA u Bjelovaru, 27. veljače 1992. godine, grdonačelnik Prof. Stanislav Pavlić, se je već tada javno ogradio. Te je spomenuo skupine koje ruše i pale sve redom kuće: Markešiće, Trogrliće, Ćukove, Pranjiće, i druge. Da se prestane sa terorizmom i drugim razbojstvima. On kaže: "Više je srušeno ovdje kuća nego na prvoj liniji gdje se vodi rat. Kao izvršni organ dižem svoj glas protiv ove nemile pojave. Treba zaustaviti miniranje kuća građana srpske nacionalnosti. Traba sprijećiti takvo terorističko djelovanje, koje najveću štetu nanosi se upravo hrvatskj državi. To je krivično djelo. Nismo mi divlji zapad, vrijeme linča je pošlost. Nema nitko pravo iznad legalnih institucia uzimati vlast u svoje ruke. Neradi se samo o materijalnoj šteti, nego već o negativnim konotacijama*. Ja sam o tome obavjestio promatrače EZ-a, i oni su bili zainteresirani za "Barutanu".

Gradonačelnik Stanislav Pavlić, isto je poslije umro, što mi sumnjamo u tu prije ranu smrt. On je posilje 27. veljače 1992. godine, tražio da građani usvoje APEL, i suprostave se nedjelima, koja se čine. Policija je imala objektivne podatke, ali nije zaštitila pravo građana, utvrđeno i USTAVOM RH. Sva nedjela su se skrivala, a počinitelji bili nepznati. U listopadu 1992. godine, gradonačelnik je razgovarao sa Okružnim javnim tužiteljem u Bjelovaru, i sve ih o tome izvjestio.

Ponajprije treba imati u vidu da krivična djela ove vrste nose sa sobom i strašne negativne faktore za daljni život ljudi, i stabilnost na ovim prostorima. Za sigurnost svih građana, počinitelji najtežih kažnjivih djela, moraju biti sudski i sankcionirano kažnjeni. Dakle, postojat će mir, samo ako profunkcionira pravna država. Nitko nikome nije imao pravo oduzeti ili ograničiti život, samo ako to nije određeno zakonom. Nitko nije smio nanositi štetu vlasničkom pravu, koje treba biti nepovredivo. Odgovorne osobe nikako nisu smjele isključiti lektimitet pravne države. iz svega ovoga dokazuje se da nisu poštovane institucije države. Određene grupe provodile u prijeki sud. "Linč smaknuća", koja su sramota za naše društvo. Knjige koje su izdate "o ratnim zbivanjima" u Bjelovaru; "Zastanak vječnosti ljubeći oltar domovine" (1991 - 1993), Autora - Željka Pleskalta, za nakladnika Đurđu Adlešić, suradnika Mihaela Malčića, knjiga: "Bjelovar u Domovinskom ratu - Svjedoci vremena", i druge knjige od Martina Špegelja, generla, dobrom večinom je štivo lažno. Želi se skinuti odgovornost, želi se sakriti prava istina, nesposobnosti i aljkavosti, onih ljudi koji su sudbinu grđana trebali urediti na drugi način.

O svemu što se je zbivalo u široj regiji Bjelovarskog kraja, odgovorni su "četrnestorica", u našoj, opisaih u Kaznenoj prijavi. I Tomislav Merčep, zapovjednik policijske postrojbe, u jednom dijelu naše Županije između Garešnice, Daruvara i Pakraca, njegovi ljudi na ribnjacima vršili su likvidacije "prijekim sudom", te nehumano su postupali sa ratnim zarobljenicima i civilima. Merčepovi policajci nemilosrdno su pljačkali, zlostavljali, u improviziranom logoru, te zakapali i bacali u ribnjak leševe. U oslobodilčkoj akciji zapadne i istočne Slavonje "Bljesak" i "Oluja" u Bjelovar je dovedeno oko 1500 vojnika; JNA, Srba, i civila, koji su bili smješteni u improvizirane logore, sportske dvorane, vojarnice, zatvore i dr., zarobljenici su prebijani, na njima se iživljavano, a neki, i nestali...

Na Haaškom spisku je 11 (jedanest) područja, tj. centara za prikupljanje podataka i istrage, o događanjima u ratu. Na Haaškom spisku nalazi se i Bjelovarski kraj, koji je obilježen kao glavno područje stradavanja ljudi, gdje su počinjeni ratni zločini, "čišćenja", itd.

PLJAČKA
I RATIŠTE ZA DOMOVINU 1991 - 1992.
Značajni doprinos Domovinskom ratu dali su ratni profiteri. Zapovjednik bojovnik Mato Šiprak - 55. samostalnog bataljuna Bjelovar, kuda je tavio pokupljeni novac od građana: donacije za obranu Hrvatske? Novac, tehničku robu, vozila, i druge darove...

30. siječanj 1992.

1. Adamović Stjepan, Vrbovac, Zagrebačka 11 *****4.000,00
2. Adamec Ivan, Bjelovar, Prilaz A. Hebranga 3 *****20.000,00
3. AMD "Đuro Šegović", Bjelovar *****10.000,00
4. "Autosport" Bjelovar *****500,00
5. Balenović Pavao, Bjelovar *****500,00
6. Barbarić Željko, Vrbovac, Luka 100 ***** 500,00
7. Beclin Ivo, Vrbovac, Zagrebačka 83. ***** 20.000,00
8. "Beming", Bjelovar ***** 20.687,00
9. Bilić Franjo, Bjelovar, Križevačka cesta 57c ***** 1.000,00
10. Bilić Danica, Klokočevac 30. ***** 1.000,00
11. Biketa Branko, Bjelovar, T. Markovac 1. ***** 2.000,00
12. Blažeković Ivica, Bjelovar, Kate D. ***** 1.000,00
13. Blažeković Mirko, Bjelovar ***** 2.000,00
14. Bogdanović Branko, Vrbovac, Kutenov 12 ***** 1.000,00
15. Bogović Vlado, Bjelovar ***** 1.500,00
16. Butković Ivan, U. Popare Groma 41. ***** 10.000,00
17. Butković Dijana, Bjelovar U. P. Groma 41. ***** 3.900,00
18. Cindrić Stjepan, Gradec ***** 1.000,00
19. Crnković Pero, Bjelovar, M. Sredive ***** 10.000,00
20. Ćurić Ivan, Bjelovar, M. Sredice 32 ***** 1.000,00
21. Ćeruvja Gojko, Bjelovar, Prilaz A. Hebranga 10. ***** 5.000,00
22. Ćulo Ante, Bjelovar, Prilaz 2. Vojvođanske 43a ***** 3.000,00
23. Ćulo Nikola, Bjelovar, Prilaz 2. Vojvođanke 43a ***** 10.000,00
24. Čulo Slavko, Bjelovar, P. Kočića ***** 5.000,00
25. Davidović Ilija, Bjelovar ***** 5.000,00
26. Dlaka Božidar, Bjelovar ***** 1.000,00
27. Dragija Ivan, Vrbovac, Konak 16 ***** 1.000,00
28. Drenovac Milan, Bjelovar, Brezovac ***** 5.000,00
29. Drožđan Dražen, Bjelovar, M. Topljaka 10. ***** 10.000,00
30. Đaković Željko, Bjelovar ***** 500,00
31."Exportdrvo", Bjelovar ***** 2.000,00
32. Farkaš Velimir, Bjelovar, A. Hebranga 41. ***** 300,00
33. "Ferimport" PJ 6, Bjelovar ***** 3.000,00
34. Galir Pero, Bjelovar, Rad. naselje ***** 2.000,00
35. Gegać Franjo, Bjelovar ***** 1.000,00
36. Gazi Marijan, Bjelovar, Supilova 5 ***** 1.000,00
37. Giba Damir, Bjelovar, ***** 1.000,00
38. Grmić Nikola, Bjelovar, ***** 2.000,00
39. Golub Vlado, Banja Luka ***** 5.000,00
40. Hasani Vebi, Bjelovar ***** 1.500,00
41. Hećimović Ankica, Bjelovar *****200,00
42. Heged Stjepan, Vrbovec, Brdo 15 ***** 1.000,00
43. Hršak Ivan, Vrbovac, Livadarska 10 ***** 4.000,00
44.Hosip Ranko, Bjelovar ***** 100,00
45. Hutka Mihael, Bjelovar, Vel. Sredice ***** 5.000,00
46. Ilić Luka, Bjelovar, D. Šimunovića 1 ***** 19.063,00
47. "INA trgovina" Bjelovar ***** 20.000,00
48. "Inter-Šport Fućak" Bjelovar ***** 1.000,00
49. Jukuš Ivan, Vrbovec, Celine 15 ***** 4.000,00
50. Jandroković Željko, Bjelovar, F. Rusana 13 ***** 10.000,00
51. Jurić Ivan, Bjelovar ***** 2.000,00
52. Kanišić Ljerka, Bjelovar ***** 400,00
53. Kilić Dinko, Bjelovar, Križev. cesta 5a ***** 1.000,00
54. Komljenović Vesna, Bjelovar, N. Jurišića 2a ***** 1.000,00
55. Košćević Nenad, Vrbovec, Poljana 9. ***** 500,00
56. Kovač Pavao, Zagreb, N. Markovića 9. ***** 2.000,00
57. Kraljević Vlado, Bjelovar ***** 500,00
58. Krasnić Zef, Bjelovar, I. Mažuranića 6. ***** 3.000,00
59. Krejćić Vjekoslav, Bjelovar, 4.Vojvođanske 29a ***** 2.000,00
60. Krišto Ivan, Bjelovar, V. Sredice 133. ***** 1.000,00
61. Kramarić Ivan, Rovišće 8 ***** 1.000,00
62. Kucan Antun, Bjelovar ***** 1.000,00
63. Kuštrić Rajko, Bjelovar, S. Plavnice ***** 1.500,00
64. Leščić Ivica, Vrbovec, Preseka 31 ***** 2.000,00
65. Lukac Rade, Obrovnica 36. ***** 2.000,00
66. Lučić Željko, Bjelovar ***** 500,00
67. Ljekarna "Coner" Bjelovar ***** 5.000,00
68. Martinčević Miljenko, Vrbovac, Paruževac 32. ***** 1.000,00
69. Matak Josip, Bjelovar ***** 1.000,00
70. Matašin Željko, Bjelovar, P. Biškupa ***** 5.000,00
71. Mesarov Vlado, Bjelovar ***** 1.000,00
72. Mučurlija Dragan, Bjelovar ***** 500,00
73. "NAMA", kat, Bjelovar ***** 8.000,00
74. "NAMA", parfumerija, Bjelovar ***** 500,00
75. Nežić Ivan, Vrbovac, Livadarska 8. ***** 2.000,00
76. Novak Marija, Bjelovar ***** 1.000,00
77. Nuhi Ismaili, Bjelovar, I. Mažuranića 4. ***** 3.000,00
78. Obran Stjepan, Bjelovar, 17.ud.bos.divizije ***** 5.000,00
89. Osmanović Miljenko, Bjelovar ***** 500,00
90. Pacas Miro, Bjelovar, Supilova 3. ***** 2.000,00
91. Pavić Mate, Bjelovar, Križev.cesta 57c ***** 1.000,00
92. Pavić Mile, Bjelovar, B. Kidrića bb ***** 1.000,00
93. Pavić Krešimir, Bjelovar, Kal.odreda ***** 5.000,00
94.Pečenjev Marijan, Bjelovar ***** 1.000,00
95. Petrač Franjo, Bjelovar ***** 1.000,00
96. Pintar Ivan, Bjelovar, Pril. A. Hebranga 11 ***** 7.500.00
97. Piškorić Stjepan, Rovišće ***** 500,00
98. Pleskalt Slavko, Bjelovar, A. Starčevića ***** 5000,00
99. Posavac Pero, Bjelovar, B. Radića 1. ***** 2.000,00
100. "Poljoopskrba" Pr.3, Bjelovar ***** 5.000,00
101. Poljoopskrba" Komercijala, Bjelovar ***** 1.500,00
102. "Poljoopskrba" Pr.2, Bjelovar ***** 5.000,00
103. Presečan Ivo, Bjelovar, A. Hebranga 29 ***** 1.000,00
104. Prelec Tean, Bjelovar, Prokljuvani 70. ***** 3.000,00
105. Prišlin Mirko, Bjelovar, I, Banića ***** 3.000,00
106. Predragović Čedo, Bjelovar ***** 500,00
107.Radnici benziske pumpe (Bukovčan Ana)***** 11.000,00
108. Rajić Ljiljana, Bjelovar ***** 200,00
109. Rastovac Josip, Bjelovar, N. Dimić bb ***** 1.000,00
110. Remenar Dragutin, Bjelovar, Trojstvena 97. ***** 1.000,00
111. Renić Ante, Bjelovar, V. Sredice 180. ***** 500,00
112. Renić Josip, Bjelovar, Novoseljani 246. ***** 3.000,00
113. Renjak Branko, Bjelovar, P. Biškupa 2 ***** 1.000,00
114. R.K. Bjelovarčanka odjl 1 ***** 1.000,00
115. Sabljić Božo, Bjelovar, Prokljuvani bb ***** 2.000,00
116. Sertić Željko, Bjelovar, Šenoina ***** 2.500,00
117. Serdarušić Željko, Bjelovar, Križevačka 44 ***** 2.000,00
118. Sitar Dražen, Bjelovar ***** 500,00
119. Sublić Drago, Bjelovar ***** 1.000,00
120. Šimek Zdravko, Bjelovar, P. Drapšine 25 ***** 1.000,00
121. Škrlec Drago, Vrbovec, Kutenova 12 ***** 2.000,00
122. Šonjić Vladimir, Bjelovar ***** 1.000,00
123. Topalović Nenad, Bjelovar, M. Tita 20 ***** 3.000,00
124. Trajkovski Vlado, Bjelovar, Rusanova 19. ***** 2.000,00
125. Trgov. radnja "DA", Bjelovar ***** 3.000,00
126. Turković Darko, Bjelovar, Đ. Đakovića 4. ***** 4.500,00
127. "Univerzal" Bj. Prodavaonica 17 ***** 1.000,00
128. "Univerzal" Bj. Prodavaonica 19 ***** 2.500,00
129. "Univerzal" Bj. Robna kuća priz. ***** 1.000,00
130. Uhlir Ljerka, Bjelovar, A. Hebranga 37a ***** 5.000,00
131. Varga Stjepan, Vrbovec, Zagrebačka 37a ***** 500,00
132. Večerić Katica, Bjelovar, K. Pejnovića 35. ***** 500,00
133. Vedriš Ivan, Bjelovar, A. Hebranga ***** 500,00
134. Vinković Đurđa, Rovišće ***** 2.000,00
135. Vranjković Katica, Bjelovar ***** 200,00
136. Zagorac Božidar, Bjelovar, Rusana 7. ***** 5.000,00
137. Zagorec Ljubica, Bjelovar ***** 2.000,00
138. Zozoli Božidar, Bjelovar ***** 1.000,00
139. Zozoli Njegoslav, Bjelovar ***** 1.000,00
140. "27. srpanj" Bjelovar ***** 5.000,00
141. "5. maj. prod. auto djel. Bj. ***** 1.500,00
142."5. maj" prod. auto. djel. Bj. ***** 1.500,00

Sve ukupno = 413.550,00 HRD.

Novčana i materujlna sredstva su dali:

1. "Tehnika" Vrbovec ( auto dijelove za vozni park)
2. Dobrica Franjo
3. Poduzeće Zelix (Elektrotehnika) (Bl3o111992,13-14)

Napomena: Nabavljane su za taj novac i kupovane devize...

Jedan od okrivljenih, Zoran Maras često je pričao svojim kolegama, kako je poslje pada kasarni, dobio na čuvanje visokog oficira JNA, da ga čuva za razmjenu. On kaže: "Najradije bih ga ubio, a ja ga moram čuvati!" Zoran Maras kaže, da se nije mogao načuditi, poslije jednog vremena, kada je došao u Zagrebačku vojarnu u goste i obilazak, vidio je osobu koju je čuvao i to na visokoj dužnosti.

Ante Markešić je posebna prića, on je za vrijeme ratnih dana u Rovišću potpuno razbio gostionicu "Vran", i puao po njoj. Šifra "Vran" je bila u rat kodna veza za razgovor putem motorola. I još se u bjelovarskoj vojarni ona koristi.Ante Markešić, sve je rasterao oko sebe, braću, kuma Ćuka, Božidara Bažonta, i druge goste. Rovišćanska hunta u pozadinskom ratištu se je takmičila tko će više pobiti "srbića". Ružna pića o samovolji i "djeljiteljima pravde", nije se odvijala samo u ranim i poratnim godinama, svašta se je radilo i poslije. Ispadalo je da je zločin ozakonjen. Branko Stojković osobno je prigovorio načelniku prometne policije Filipu Laciću, da treba uvesti red u svojoj postaji, među svojim djelatnicima, jer oni su prvi koji krše zakon, a ne sprovode. Pitanje mu je bilo postavljeno: "Zašto Zdenko Radić tri godine vozi se na teškom motoru i to bez registracijske pločice? Na upit Stojkovića načelnik se je naljutio. Rekao je da to nije istina, i da će on takve, tko bio, sam skidati s motora. Stojković mu je onda rekao da njegovi policajci se ne smiju Radiću ispriječiti na put. Jednom kada je Radić napravio saobračajku, došla je prometna policija da to fotografira i izmjeri sa kolicima, Radić im je bacio kolica za mjerenje u livadu, i opsovao ih kao malu djecu.

Dotična skupina protiv koje smo podnesli kaznenu prijavu, pekršila su Međunarodno pravo i konvencije. (Haaška konvencija iz 1907. i od Tribunala u Ninbergu 1945. godine) A to je: 1. Zločin protiv mira - izazivnje rata, stvaranju mržnje, netrpljivosti, rasne i nacionalne..., 2. Ratni zločin - istrebljenja i ubojstva, stvaranje logora, ubijanje ratnih zarobljenika bez suđanja, etnička čišćenja (genocid)...,3. Zločin protiv čovječnosti - likvidacije civila, uništavanje tuđe imovine (paljenje i miniranje kuća), proganjanje, nasilna preseljavanja, deportacije, pljačke, (smrt od gladi, sterilizacija, eutanazija, trovanje itd.)

Novčana i materijalna pomoć stigla je iz Austrijskog gradića Stallhofena. Ta humenitarna pomoć, bila je donirana od gradonačelnika toga grada Adolfa Pineggera, koji je osobno doprijemio pošiljku u Bjelovar, 19. prosinca 1991. godine u vrijednosti 300.000,00 ASH, a astajala se od 11 tona hrane i lijekova. U toj prvoj pošiljci sakupljeno je 266.000,00 šilinga, dok je gradonačelnik poklonio 40.000,00 šilinga. Mještani Austrijskog gradića prikupili su ponovo pomoć, koja je dovezana 20. siječnja1992. godine, u vrijednosti pošiljke 140.000,00 šilinga. Iz Austrije je preko Vere Gregurek došlo i šest konvoja pomoći.

Dajemo vam imena zarobljenika koji su odvedeni iz PU Bjelovarsko-bilogorsk iz podrumskih čelija na likvidaciju:

PRVA GRUPA - STRELJANIH (1-2.10.1991.)

1. Milorad Đordžević "Đoko"iz Bjelovara, Srbin
2. Zvonko Beki, Hrvat
3. Milan Đaković, rođ.01.01.1971. Hrvat
4. Mladen Pević iz Lajkovca, Hrvat
5. Radovan Perić, Srbin

DRUGA GRUPA - STRELJANIH (3.10.1991.)

6. Nedeljko Radonjić, Srbin
7. Ranko Stevanović iz Prokuplja, Srbin
8. Dragan Draganović, Srbin
9. Stevo Tepić, Hrvat
10. Mirko Pelengić iz Skender Vakufa, Hrvat
11. Đordže Čehovski iz Vršca, Srbin

TREĆA GRUPA - STRELJANIH (4-5.10.1991.)

12. Radovan Barberić, Srbin
13. Zdravko Dokman, Hrvat
14. Ivan Hojsak, Hrvat
15. Radovan Gredeljević, Srbin
16. Savo Kovač, Srbin (preživio streljanje)
17. Mirko Ostojić, Hrvat
18. Boško Radonjić, Srbin

Spisak II. darovatelja za rat i obranu Herceg-Bosne

UPLATILI SU: ZA "VRAN - BJELOVAR

Novac, tehničku robu i devize (vozola) darovali su:

1. "Sirela" Bjelovar 1.000.000 Hrd
2. Hrvatske šume - Bjelovar 500.000 Hrd
3. Univerzal Bjelovar 397.550 Hrd
4. DI "Česma" - Bj. 300.000 Hrd
5. Uprava šuma - Bj. 300.000 Hrd
6. Elektrometal Bj. 300.000 Hrd
7. SO Bjelovar 300.000 Hrd
8. Central Bj. 100.000 Hrd
9. Tehnika Bj. 100.000 Hrd
10. Medicincki cen. Bj. 100.000 Hrd
11. Vratna goro 100.000 Hrd
12. Nez.sin. u trg. naf.der.Bj. 100.000 Hrd
13. Hrvat.lječ.zbor Bj. 85.000 Hrd
14. Veter.stan.Bj. 100.000 Hrd
15. Intermont-Holding Bj. 50.000 Hrd
16. MZ A.G.Matoš Bj. 50.000 Hrd
17. TAD Bj. 50.000 Hrd
18. Arting Bj. 20.000 Hrd
19. SDK Bj. 20.000 Hrd
20. Sigurnost Bj. 15.000 Hrd
21. AMD Đ.Šegov. Bj 3.000 Hrd
22. Darko Kodumija 516 Hrd
23. Akoma Bj. 6.000 Hrd
24. Radmila Šipka 2.516 Hrd
25. Tuma Očko Jadranka 1.610 Hrd
26. Žalac dr. Delimir 500 Hrd
27. Ivković Zdravko 2.000 Hrd
28. Šapina Ante 100 DEM
29. Ćurković Ivica 100 DEM
30. Bradavica Ivan 100 DEM
31. Glavinić Nikola 4.100 Hrd
32. Vladić Ante 100 DEM
33. Križan Glibo 100 DEM
34. Rajić Slavko 2.500 Hrd
35. Sabljić Mijo 5.000 Hrd
36. Mikulić Đuro 3.000 Hrd
37. Ljubičić Branko 10.000 Hrd
38. Renić Ivan 300 DEM
39. Hrga Ante 100 DEM
40. Trajkovski Vlado 14.500 Hrd
41. Ljubas Filip 6.000 Hrd
42. Marko Šijić 100 DEM
43. Višić Ivan 100 DEM
44. Dakić Mato 3.000 Hrd
45. Bažant Božidar 1.000 HRD
46. Šarić-Bj. 30.000 Hrd
47. Brzović Stipe 2.000 Hrd
48. Krištek Lea 500 Hrd
49. Vranjković Milan 5.000 Hrd
50. Atanasovski Jordan 50 DEM
51. Krivić Tadija 4.000 100 DEM
52. Šola Pave 4.000 Hrd
53. Sabljić Božo 200 DEM
54. Vladić Ivan 100 DEM
55. Markešić Franjo 100 DEM
56. Ivanović Vlado 400 Hrd
Tirić Dominik 1.000 Hrd
58. Ćurković Marko 200 DEM
59. Mašić Mario 1.500 Hrd
60. Meštrović Milan 1.000 Hrd
61. Ćorić Jakov 500 Hrd
62. Žutina Marija 500 Hrd
63. Šoš Snježana 1.000 Hrd
64. Prka Tomislav 15.000 Hrd
64. Srećko Krešić 1.000 Hrd
65. Cikoja Ivan 100 DEM
66. Marus Vinko 100 DEM
67. Mate Gale 100 DEM
68. Prka Ilija 100 DEM
69. Mamić Filip 100 DEM
70. Šimić Jure 100 DEM
71. Nikić Blago 3.000 Hrd
72. Šijić Filip 100 DEM
73. Martinović Ante 100 DEM
74. Ivančić Anica 100 DEM
75. Ivančić Anica 2.000 Hrd
76. Štajduhar Mladen 100 DEM
77. Krišto Ivan 100 DEM
78. Krišto Luka 100 DEM
79. Beljan Nikola 500 DEM
80. Boščić Ante 50 DEM
81. Boščić Stipe 50 DEM
82. Markešić Luka 100 DEM
83. Prka Ante 100 DEM
Bilić Martin 20.000 Hrd
84. Srnec Ivan 1.000 Hrd
85. Čulo Franjo 200 DEM
86. Franković Slavko 1.000 Hrd
87. Frnković Đuro 1.000 Hrd
88. Ćulo Ante 15.000 Hrd
89. Sučić Pero 10.000 Hrd
90. Vuletić Anđelko 100 DEM
91. Tkalčan Kata 500 Hrd
91. Malogorski Ankica 200 Hrd
92. Vuljac Vlado 500 Hrd
93. Vuletić Nediljka 100 DEM
94. Dvornik Mirko 500 Hrd
95. Tkalec Zdenka 1.000 Hrd
96. Kereži Tomo 1.000 Hrd
97. Ninković Božo 1.000 Hrd
98. Duduković Dujo 500 Hrd
99. Duduković Mićo 1.000 Hrd
100. Ivanić Josip 1.000 Hrd
101. Franković Milan 1.000 Hrd
102. Horvat Marija 1.500 Hrd
103. Maceček Slavko 1.000 Hrd
104. Trgovac Slavko 400 Hrd
105. Trgovac Drago 500 Hrd
106. Topalović Jandro 500 Hrd
107. Radmanić Tihomir 200 Hrd
108. Marđetko Franjo 1.000 Hrd
109. Šabatović Mile 1.000 Hrd
110. Ćurić Nevenka 1.000 Hrd
111. Mihajlović Milenko 500 Hrd
112. Mihajlović Boško 1.000 Hrd
113. Janin Dražen 1.000 Hrd
114. Šimić Tadija 1.000 Hrd
115. Šimić Ruža 1.500 Hrd
116. Čulo Jakov 15.000 Hrd
117. Ćurić Pero 200 DEM
118. Renić Jagoda 1.000 Hrd
119. Handl Stjepan 1.000 Hrd
120. Bilić Vlado 1.000 Hrd
121. Seleš Drago 300 Hrd
122. Rožić Zdravko 500 Hrd
123. Benić Joco 1.000 Hrd
124. Ljegač Luca 1.000 Hrd
125. Šako Ivan 500 Hrd
126. Prepelić Pavo 500 Hrd
127. Bekavac Drago i Mijo 1.000 Hrd
128. Bekavac Gara 1.000 Hrd
129. Bekavac Ivan 1.000 Hrd
130. Bekavac Željko 15.000 Hrd
131. Ćurić Tomislav 100 SCH
132. Staneković Nada 1.500 Hrd
133. Bralić Ivica 1.000 Hrd
134. Bradić Ivo 500 Hrd
135. Cikoja Stipe 100 DEM
136. Ćosić Pero 5.000 Hrd
137. Žganjar Janko 2.000 Hrd
138. Budanec Nikola 5.000 Hrd
139. Hutka Mihael 3.000 Hrd
140. Diklić Davor 1.000 Hrd
141. Ćurković Mira 1.000 Hrd
142. Furlan Stipe 200 Hrd
143. Martan Slavko 500 Hrd
144. Šojko Marko 1.000 Hrd
145. Drmić Drago 1.500 Hrd
146. Drmić Stjepan 100 DEM
147. Drmić Ante 100 DEM
148. Krišto Mile 100 DEM
149. Ivančić Raka 100 DEM
150. Šimunjec Janja 500 Hrd
151. Ćurić Ivan 5.000 Hrd
151. Sićenica Jozo 2.000 Hrd
152. Gavranović Zdenko 2.000 Hrd
153. Murgić Ivan 1.500 Hrd
154. Troha Milan 4.000 Hrd
155. Tomašević Antun 1.000 Hrd
156. Maciček Ivica 1.000 Hrd
157. Šojot Tone 100 DEM
158. Horvat Mirko 500 Hrd
159. Hluda Ivan 200 Hrd
160. Ćurković Slavko 50 DEM
161. Matina Nada 500 Hrd
162. Pavić Ante 100 DEM
163. Pavić Stipe 100 DEM
164. Pavić Mirko 5.000 Hrd
165. Ćosić Ivan 2.000 Hrd
166. Ljubičić 1.500 Hrd
167. Barić Franjo 500 Hrd
168. Bazić Ivo 500 Hrd
169. Hudić Veljko 500 Hrd
170. Ćurić Danica 100 DEM
171. Palata Dubravka 500 Hrd
172. Barić Mirko 1.000 Hrd
173. Muškinja 500 Hrd
174. Dragoner Jozo 500 Hrd
175. Vojvoda Ivan 500 Hrd
176. Margetić Bogdan 500 Hrd
177. Marić Franjo 400 Hrd
178. David Mirjana 500 Hrd
179. Margetić Stevo 300 Hrd
180. Ćosić Stipan 50 DEM
181. Drmić Pavo 100 DEM

Ostali dio biti će uskoro upisan ...

www.stit-bjelovar.hr

- 11:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ŠTO SU SVE BRANITELJI RADILI U IME DRŽAVE

KAZNENA PRIJAVA - RATNI ZLOČIN U BJELOVARU (1)


Hrvatska Udruga građana
za ostvarenje i praćenje
građanskih prava
"Štit" - Bjelovar

REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO
43 000 BJELOVAR
Josipa Jelačića br.1
N/r. predsjednici gđc. BRANKI MERZIĆ

ZAPRIMLJENO; 15. Svibnja 2003.



KAZNENA PRIJAVA

protiv:

1. JURE ŠIMIĆ - predsjednik Izvršnog vijeća Skupština općina
2. JOSIP HAJDINJAK - načelnik Policijske uprave Bjelovar
3. MIROSLAV JEZERČIĆ - zapovjednik Operativne zone Bjelovar
4. MILE ĆUK - načelnik SZUP-a Bjelovar
5. JOSIP TROGRLIĆ - načelnik SIS-a Bjelovar
6. JOZO KELAVA- voditelj zaštite sigurnosti u medecinskom centru Bjelovar
7. ZDRAVKO HEGED- načelnik Vojne policije Bjelovar
8. STJEPAN BUDINSKI- zapovjednik Teritorijalne obrane Bjelovar
9. ANTUN PEČULIJA- sekretar za Obranu Bjelovar
10. MATO ŠIPRAK- zapovjednik 55. samostalnog bataljuna Bjelovar
11.ANTUN TUS- načelnik Glavnog stožara HV-a (general)
12. STJEPAN IVANIĆ - zapovjednik 105. brigade Bjelovar
13. STANKO ŠTIMAC- referent za mobilizaciju Bjelovar
14. STIPE PRANJIĆ- zapovjednik "A" satnije 1o5. brigade Bjelovar



Krivi su:

Što su prikupljali novac po kriznim štabovim, za vrijeme zamračenja,po ulicama i kućama, uzimajući; tehničku robu, građevinski materijal, vozila, novac, itd. Što su prikupljali priloge po poduzećima koja su se našla u propasti, npr. RO "Tehnika" Bjelovar kojoj je žiro-račun bio blokiran , a radnici nisu mjesecima dobivali plaću.Jure Šimić 21. lipnja 1990. godine izabran je za predsjednika Izvršnog vijeća Skupština općina. Dotični je iz novca proračuna izdvajao novčana sredstva za obranu Bosne i Hercegovine, te vidi se sve iz postoječih računa - uplatnica, utajio je sve strane donacije, tj. novčane priloge u visini 2.000.000,00 DEM. Jure Šimić 29. srpnja 1991. godine imenovan je regionalnim predsjednikom svih Kriznih štabova za Bjelovarsko-bilogorsku i Koprivničko-križevačku regiju Odlukom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana broj: 820/3-91. Koristeći svoj položaj i ovlasti uzimao je od državnih poduzeća novac, iako ta poduzeća poslovala su sa teškim gubitcima - i na kraju su prpala, a on je namjestio svoj klan da ih poslije uzmu u bezcjenje: Dane Sučić "Sigurnost, Jakov Čorić "Gala", Blago Nikić "Duhan", Luka Markešić - 7 milijuna kuna dionica u poduzećima; Bjelovarski vra, Gala, Sigurnost, Informativni centar, Ljevaonica, itd.

Jure Šimić je kao predsjednik Komisije za stambena pitanja podjelio svom "lobiju" državne stanove, ne samo na korištenje nego u vlasništvo. Kao osnivač i član HDZ-a koji je obnašao i druge ratne funkcije, raznim kadrovskim križaljkama namještao je svoje zemljake iz BiH-a. Jure Šimić je rođen 02.8.1952. godine u selu Gelečić, općina Tomislav Grad. Diplomirao je na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, te svoje studenske kolege namješto je na razne položaje: Željka Stojkovića- veterinara za dogradonačelnika Bjelovara i generalnog direktora 5. maja, tj. "Cromax-a", Plazonić Božu - veterinara, izbjeglicu iz Srpca BiH, on daje mu stan u ulici Matica Hrvatska br.2 u Bjelovaru iako njegova supruga Mirjana, djevojački Horinek posjeduje solidnu kuću u Velikim Sredicama br. 59 Bjelovar.

Božo Plazonić okretni švercer i njegova ekipa preko mekih granica uvoze meso "buđolu" i "pršut" i druge proizvode, bez obzira što u to doba u Srbiji vlada "slinavka" i "šap"... A ujedno traje afera uvoza zaraženog mesa i s drugih strana. Poduzeće "Cromax" na kraju ostaje opljačkano, iako je u njega ušlo 23.500.00 kuna sanacijskog novca i druge državne robne zalihe. Od ubranog novca kupuju se dionice DI "Česma":Ivan Ljubanović i Zdravko Mamić po toj liniji postaju vodeći ljudi. Agonija kupnje državnih poduzeća po jeftinim cijenama traje, tako i "Univerzal" trgovačko poduzeće kao jak gigant pada u naručje HDZ-ovca Miroslava Kutle. Predsjednik Izvršnog vijeća Jure Šimić je nenamjenski trošio novac i zloupotrebljavao proračunska sredstva Skupština zajednica Općina. Od javnih poduzeća prikuplja "četiri dnevnice" u iznosu 19.000.000,00 ; što sve ukupno se radi oko 200.000.000.00 hr-novaca. Plus u stranoj valuti.

Ivanka Rajković, sekretar inspekcijskih poslova, kao čovjek Jure Šimića neće ni da pogleda što se to dešava i radi u mesnoj industriji "Cromax" kao i drugim poduzećima.. Marijan Kelemen, sekretar za urbanizam i gradnju također čovjek Jure Šimića, mulja s novcem fonda "Dominga" koji je osnovan 15.5.1990. godine za stambena i imovinska pitanja i probleme građana. Novac se lije u fond. Tadašnji predsjednik "Dominga" je Milan Kovač a direktor Velimir Anđelić "Doming" je ukinut 06.5.1992. godine.

Jure Šimić na kriznim štabovima, poduzećima, građanima i stranim donatorima, tj. našim iseljenicima zaradio je goleme svote novaca. Za vrijeme borvka predsjednia države Franje Tuđman u Bjelovaru kada je svečano otvarao preuređenu bjelovarsku poštu HP, Stjepan Peti rođeni bjelovarčnin koji radi u inozemstvu, darovao je od naših iseljenika i ljudi privremeno zaposlenih u Njemačkj 2.000.000,00 DEM. Taj kefer s novcima preuzeo je Tuđmanov sin.

Šimić je i preko drugih špekulativnih transakcija radio malverzacije. Kriv je i krivi su "svi" njegovi suradnici za rušenje i paljenje 1.006 kuća u Bjelovarsko-bilogorskom kraju, za javno pozivanje "na klanje" srpskog pučanstva, za čišćenje Bilogore, za ubijanje starih i nemoćnih osoba, namještanje i kupovanje državnih poduzeća u bescjenje, nezakonito dodjeljivanje stanova od Skupština Općina. Na zločinima ne može se stvarati pravna država, kako je to upravo radio HDZ-e i njihovi pristaše. Naša stvarnost je opljačkana Hrvatska i građani su u stalnom strahu od terorizma. Vojno i policijsko redarstvena akcija "Otkos" čišćenje bilogore u kojoj su stradali mnogi mještani srpskog i drugog življa. Čak je godišnjica "čišćenja" proslavljena početkom studenog-mjeseca 1992. godine koju je organizirala Mjesna zajednica Velika Pisanica 2. studenog 1992. godine obilježena je godišnja akcija "čišćenja terena" od srbočetničkih hordi. Skupu su nazočili mještani i Miroslav Jezerčić, zapovjednik Operativne zone Bjelovar, Stjepan Ivanić, zapovjednik 105. brigade, Josip Vusić saborski zastupnik, Jure Šimić, predsjednik Izvršnog vijeća Skupština općina Bjelovar i šef svih Kriznih stožera, Karlo Srbić, predsjednik Hrvatskih ratnih veterana, te predstavnici olicije, hrvatske vojske, i drugih institucija...Od nzočnih su bili i pedsjednik MZ Velike Pisanice Branko Turković, Dane Sučić, velečasni Juraj Ostarijaš i dr. Djelila su se priznanja za doprinos u oslobađanju "Bilogore" i ostalih dijelova.

Prilikom osvajanja vojarne JNA "Bilogora" ubijeni su zarobkjeni časnici 29. rujna 1991. godine. Pojedinci u posebno izdvojeni, iako su se predali, tj. sa sebe bacili gornje djelove uniforme i ostai u bijelim potkošuljama - ubijeni su. Određene grupe ljudi upadali su u stanove i kuće, te maltretirali obitelji i fizički mučili, zgog toga da su na suprotnoj strani. S druge strane radi se nekordinirana akcija "Kusonje", odnosno pripremaju se "žrtveni janci", sve je to određena gospoda znala. U akciji "Kusonje" 08.9.1991. godine poginulo je 18. hrvatskih vojnika; 1. Nikola Benkus, 2. Željko Besek, 3. Marinko Crnogaj, 4. Miroslav Černak, 5. Marijan Dukić, 6. Stipe Gadža, 7. Petar Grubeša, 8. Stjepan Kolar, 9. Vlado Krivačić, 10. Stjepan Mamić, 11. Ivan Palić, 12. Zlatko Pavlović, 13. Nedeljko Pekić, 14, Mario Posarić, 15. Igor Stipić, 16. Dubravko Štefulinac, 17. Ante Tandara, 18. Tadija Markić, dok 2. su izbjegla; Pranjić Stipe i Pranjić Luka, obadvojica šogori su od generala Mile Ćuka. U akciju je išlo 20 ljudi. Bio je dogovor da djeluju u "četiri grupe" po 5 (pet) ljudi. Svi znaju da je ta akcija bila izdaja.

Napad na "Barutanu" - skladište eksploziva i streljiva JNA nije se smio narediti. To nije uopće bili važna vitalna točka, gdje je bilo oko tridesetak redovnih vojnika JNA, odnosno djece i par oficira. "Četrnestorica" su krivi i za krađu predmeta iz kuća, stoke, vozila, poljoprivredne mehanizacije i drugih stvari... Nasiljem protiv života i tijela, sakaćenje, okrutno postupanje i mučenje itd. Povređuje osobno dostojanstvo osobito uvredljivim ponižavajućim postupcima. Zadužene osobe ne osiguravaju identifikaciju leševa, odnosno moguće vraćanje u zemlju podrijetla i obitelji ili rodbini. U osvajanju vojarni JNA na pet mjesta u gradu nije se smjelo zadržati osobe koje su ostale danima vezani s lisicama za krevet, i fizičko prebijanje. To je bio tipični slučaj u glavnoj vojarni "Bilogora" gdje vojna policija danima je mučila neke osobe. Krivi su što zapovjednik Marijan Tulić je sa organiziranim građanima s oružjem, i dobivenim težim oružjem topovima, haubicama, minobcaćima,..nestručno rukovode, te pogađaju s druge strane glavnu gradsku crkva bjelovarske rimo-katoličke župe, i tu stradavaju tri žene koje su išle na jutarnju misu; Amalija Danjak, Katica Klišan i Ruža Pavlek. Dana 29.9.1991. godine u osvajanju centralne vojarne JNA nestaje glavna blagajna s novcem. Mogući u osumljećenici Kapetani JNA koji u poslje prešli na hrvatsku stranu, a bili u vojarni "Bilogora", Mustafa Rašid i Šaban Dragaj. Četrnest (14) okrivljenih odgovorni su za čitav niz nesreća i problema koji se nisu smjele dogoditi.

Tvrdoglavim načinom razgovora s pregovaračkom stranom - JNA izazvali su žrtve i materijalnu štetu. Mato Šiprak zapovjednik 55. samostalnog bataljuna, preko prijetnji ostvario je dobit, na taj način što je vrbovao građane srpske nacionalnosti da mu povjere kuće na čuvanje, koje je on i gruntovno preveo na sebe. Te kuće on je zalagao pod hipotekarne kredite, samo u ŠKZ "Cekin" Varaždin podigao je 7.000.000,00 kuna. Presudom Županijskog suda u Bjelovaru kao drugostupanjskog u vijeću sastavljenom od sudca Mladena Piškorca kao predsjednika vijeća te Hajrije Novosel i Ivanke Abramović kao članova vijeća, uz sudjelovanje Slađane Naglić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu (K-124/95-56) Ž-498/97-3, protiv optuženog Mate Šipraka, zbog kaznenog djela prevare iz čl. 137. st. 2. KZRH, donesena je PRESUDA - uvjetna osuda na rok 2 (dvije) godine zatvora pod uvjetom u roku 1 godine, te da vrati oštećenicima novac..

Mato Šiprak dobio je 22.3.1993. godine od Janeza Tobijasa zajam u ŠKZ "Cekin" iz Varaždina 200.000,00 DEM, a 23.6.1993. godine, još 100.000,00 DEM i on je temeljom ugovora o kreditu s "Croatiom" - osiguranje 22.10. 1993. godine, dobio zajam 118.608,00 HRD, svoju obvezu prema oštećenicima nije ni djelomićno namirio.

Jure Šimić građane nije izvještavao kako je trošio novac, radi stabilnosti daljnje vlasti i stabilnosti zemlje. Mile Ćuk gradio je po cijeloj Bjelovarsko-bilogorskoj županiji "kapelice" bez građevinarskih dozvola, i to proračunskim novcem za koji Skupština nije donesla odluku. Novac za obranu Hrvatske završio je u privatnim džepovima, ili bolje rečeno iskorišten je za kupnju vlasničkih udjela u hrvatskim društvenim poduzećima. Koliko je poreznog novca Republike Hrvatske prešlo preko ruku Jure Šimića i njegovog HDZ-ovskog "lobija", koji su se obogatili zahvaljujući ratu, i zahvaljujući novcu donatora koji je uplačivan Juri Šimiću, tj. na njihove privatne otvorene žiro-račune. I J. Šimić od toga novca izgradio je sebi elitnu kuću u Zagrebu.

Građani tvrde da dvostruko više novca Predsjednik Izvršnog vijeća je primio nego što i sad postoje spiskovi. Kad je u velikim količinama skupljan novac u kartonskim kutijama, nitko nije utvrdio iznos novca, i tko je sve novac dao. Srpsko življe je pisebno davalo novac, odnosno priloge, što se vidi i iz određenih spiskova Mati Šipraku, samo da ih se ne dira. Šimićevi ljudi aktivno sudjeluju u "grabežu" društvenih poduzeća što danas to je lako uočljivo. Oni su nezakonito stjecali imovinu, te oni nisu radili ono za što su bili zaduženi, da uvede se kontrola, poštuje ratno pravo, međunarodne konvencije i hrvatski zakoni...

Zbog najveće odgovornosti, nemara i aljkavosti, neznanja i bahatosti stradali su ljudi i materijalna dobra. Jure šimić kao predsjednik "svih" Kriznih štabova u ovoj regiji, nije ni pokušao da po zakonu i Ustavu RH, se obračuna sa ubojicama i minerima kuća, pljačkašima, i drugim paravojnim formacijama,..?! Nego je sve to odobravao. U oslobođavanju vojarni, vodili su; Jure Šimić, Stjepan Budinski, general Antun Tus i Petar Stipetić. Iako je Franjo Teđman kao vrhovni zapovjednik svih Oružanih snaga RH, po Ćuku zpovjedio da se prekine napad na bjelovarske vojarne JNA, oni su i dalje nastavili akciju, tj. Ćuku nisu vjerovali da je predsjednik donesao takvu odluku, nego su odbili naredbu. Obitelj jednog od oficira JNA koji je ubijen nakon zauzimanja vojarne "Bilogora", poslala je po svome odvjetniku pismenu prijavu izravno u Den Haag, u kojoj se optužuje i Jure Šimić da je osobno naredio streljanje, ne samo jednog, nego još troje glavnih oficira - zapovjednika vojarne. (Letak sličnog sadržaja kružio je i Bjelovarom 1993. godine.

Svaki mjesec Odbor i zajednica, gdje je bio smješten Krizni štab, za logistiku, trebali su davati izvješće zapažanja, što se na svim područima gdje se nalaze i ostali Krizni štabovi dešava. Krizni štabovi su imali ulogu; logistike, civilne zaštite, čuvanje objekata, čuvanje civilnog stanovništva, i dr. Krizni štab umjesto da je zaštitio ljude on je dozvolio rušenje i palenje kuća, noćni terorizam i druge akcije. U tijeku "Domovinskog rata" civilna zaštita nije odigrala svoju ulogu, niti približno onako kako bi to rebalo biti. Mobilizirani pripadnici bavili su se svim i svačime samo ne s onime za što su bili zaduženi. Sve ostale pomoći nisu evidentirane, od dovoženja šlepera i šlepera kamiona iz inozemstva; lijekova i druge materijalne pomoći. I po kojim kriterijima su Šimićevi ljudi dobivali državne stanove? Do jućer nisu ništa imali a sada voze moderne automobile - Mercedes, BMV, Audi, itd.

Kada je Branko Stojković 06.rujna 2001. godine dao intervjy za tjednik "Nacional" broj; 304, o svim nepodopštinama u ratu, gdje je prozvao odgovorne za: pljačku, ubijanje, paljenje i miniranje kuća, i drugih obejekata, proglašen je nacionalnim izdajicim ravnime Milanu Levaru i drugim nepotrebnim u hrvatskoj. I opet danas čudimo se tko je dopeljao u Bjelovar 5000. tona "zaraženog" koštanog brašna, ta smjesa smještena je u neposrednom centru grada, za koju kako i sama gradonačelnica Đurđa Adlešić nije znala. Cijeli ovaj kadar HDZ-ovaca osnovao je stranku "Hrvatska proljeća" s Goranom Dodikom, i oni danas su svi umješani u kriminalne radnje. Stipe Renić koji je zakupio bjelovarsku "Ivanovčansku ciglanu", za ležainu koštanog brašna svaki mjesec dobiva 40.000,00 kuna, i to već traje 18 mjeseci. Država se tu oštečuje, i čoji je to interes? Njegov brat Josip Renić je predsjednik obrtničke Komore Bjelovar, koji u caffićima se druže; Božo Plazonić, Jure Šimić, Renići, sa ljudima iz bjelovarske policije Dinkom Galom, Draženom Tirićem i dr. Svi su oni prijatelji, od predsjednika najveće vlasti u regiji Skupština Općina - koje je sve namjestio. Oni nisu ništa pametno napravili za građane, a posebno za ugled države. Sva izborna obečanja - ostala su prevara. Jer je isto tako nevidljivo poboljšanje socijalno-ekonomske gospodarske situacije, koristeći političke tenzije i nestabilnost u Hrvatskoj za osobno bogaćenje. Ivan Plesaj zamjenik zapovjednika druge operativne zone, javno je putem medija isticao: "treba očistiti bilogoru". Dok je s druge strane dopušteno emitiranje u radio postaji - Bjelovar, totalno neustavne pozive na krvoproliće. Jure Šimić na gradskoj trebini HDZ-a na bjelovarskom pavlionu, u centralnom parku - slao je srpskom življu poruke: "klali smo i klati ćemo!" On svog negativnog djelovanja mora biti svjestan, odgovoran, osobito kao izvršni organ vlasti. Vrijeme je da se pozovu na odgovornost, ne samo izvršitelji zločina, nego i njihovi prepostavljeni.

Dotični su prekršili Ženevske konvencije o postupanju sa ratnim zarobljenicima od 12. kolovoza 1949. godine, donešene u Ninbergu. Dozvolili su nasilje protiv života i tijela osobito sve vrste ubojstava, sakaćenja, okrutnog postupanja, mućenja, i drugih vidova zlostavljanja. Mrtvi leševi nisu pregledani, nije ustanovljena smrt, nije utvrđena indifikaca, i sve ostalo.. Osobe za koje se sumnja da su činile zločine po ratištima, odnosno ubijali zarobljenike; Nail Brulić zapovjednik u Pakracu, Robert Hajtić, u specijalnoj jedinici policije - glavnog zapovjednika Hamdije Mašinovića, policajac Ante Markešić, Zdenko Forić, i dr.

Za vrijeme "čišćenja" Bilogore, i jednog djela Slavonije, pod zapovjedništvom policajca Ćurić Filipa, Ante Markešić iz Rovišća, pred njegovim je očima ubio ženu, koja ga je molila za milost riječima: "ja sam Slovenka i tu sam se udala". No, on ju nemilosno ubijo. Dok je Nail Brulić zvani "crni narednik", naredio da se zarobljenici ubiju odmah, dok je osoba kojoj je to bilo naređeno - odbio, da ubije zarobljenike iz čistog mira, Nail je rekao: "što, nećeš? Ovaj mu odgovorio: "kako nešto tako možeš tražiti od mene da zarobljene ljude ubijem, i to svezane?! Nail je rekao; "ajde dečki van!"I puk, puk u glavu. Tu je prekršena Ženevska konvencija o zarobljenicima i zaštiti građana osobito u vrijeme rata. Iako "Domovinski rat" hrvata i Srba, Muslimana.., nigdje nije bio službeno objavljen, čudno je zašto je u Saboru RH proglšen kao glavna Dekleracija, kao takva unesena je u temelje Ustava Republike Hrvarske. A nikada, bilo od kojeg agresora ratne štete nisu naplačene...Prilikom osvajanja kasarne "Vojnović", odnosno "Bilogora", ubijeni su zarobljeni časnici: Rajko Kovačević, Miljko Vasić, Milorad Tomić i dr, te radnici u kasarni i rezervisti; Nedeljko Jovetić iz Čađavca kod Bjelovara.

Mora se rasvjetliti slučaj "Aleja" : 13 u kojoj je 56 grobova sa oznakama "NN", aleje 14,15.., na Bjelovarskom groblju "Borik", gdje su s pokopanim četnicima i hrvatski branitelji pod oznakom "NN", koje su poslije skinute, tj. križevi su bačeni. Radi se po provjeni oko stotinjak ljudi. Istraga treba točno ustanoviti koliko je zaravo zarobljenika eliminirano, odnosno ubijeno, jer postoje zarobljenici kojima se izgubio svaki trag. A i s naše strane traži se oko 1500 nestalih branitelja i civila. Našim priopćenjima - Udruge "Štit", još do sada nisu zaštićena grobišta u koja su se pokopali mrtvi, navodno i više ih je stavljano u jednu raku. Oni su tu doveženi pod sumljivim okolnostima. U grupama su ubijani ljudi - prijekim sudom. Zadnja grupa od 7 (sedam) ljudi izvedena je iz policijske čelije i odvedena u šumu "Malo Korenovo", na streljanje. Ubijeni su: 1. Radovan Barberić (Srbin), 2. Zdravko Dokman (Hrvat), 3. Ivan Hojsak (Hrvat), 4. Radovan Gredeljević (Srbin), 5. Mirko Ostojić (Hrvat), 6. Boško Radonjić (Srbin), i teško ranjen, 7. Savo Kovač (Srbin). Okrivljeni se znaju: 1. Luka Markešić, 2. Zdenko Radić, 3. Zoran Maras, 4. Ivan Orlović.

Predlažemo Županijskom državnom odvjetništvu da povede istragu protiv Tihomira Vagnera, dežurnog policijskog zapovjednika koji je bio odgovoran za zarobljenike, a dao je kljućeve okrivljenima. I "četrnestorica" odgovornih protiv kojih podnosimo Kaznenu prijavu - odgovorni su za zločine protiv čovječnosti. Kako se navodi u tekstu; osobna kaznena odgovornost i zapovjedna odgovornost.. Zdravko Heged i Josip Trogrlić krivi su što su u vojnoj akciji "Kameleon" koja je bila dodjeljena stožaru bjelovarskog SIS-a zajedno sa njihovim zamjenikom Josipom Hruškom, bavili se namještavanjem izbornih rezultata, razbijanjem nevladinih udruga, stranaka, pratili i špijunirali novinare i političke dužnosnike, lobirali za određene grupe, kao npr. HDZ-e, uhodili predstavnike Međunarodne zajednice, prikrivali ratne zločine, i bavili se civilnim pitanjim, od pretvorbe i privatizacije poduzeća, itd.

Rovišćnska "hunta" koje je na čelu general Mile Ćuk, pustošila je sve redom. Njegovi načelnici koje je on postavio, su zemljaci i "rođe" iz BIH-a, financijska policijs, SIS, PU MUP-a itd. Neslažemo se sa izjavom u Večernjem listu od 25.3.2000. godine, ravnatelja HIS-a (tajne službe) koji je i ubrzo poslije toga dao ostavku. Da od pregledanih 22 registra sa tisućama stranica dokumentacije o akciji "Kameleon" nije ništa protuzakonito pronađeno. Ukoliko naša ova Kaznena prijava ne nađe mjsto ili bude odbačena, obratit ćemo se Međunarodnim institucijama, odnosno sudu u Den Haagu, kao i drugim institucijama za ljudska prava. U Bjelovaru je ta skupina napravila više štete nego sve elementarne nepogode. Postoji osnovna sumnja, navodi se u tužbi, da je veliki dio sredstava pronevjeren - radi se o uplatama, a uplate su bile za pomoć i obranu Hrvatske. Dovoljno je reči što su oni imali 1990. godine od materijalnih dobara, a što sada imaju, svakome će biti jasno. Držimo ih odgovorne za sve što ih teretimo u ovoj Kaznenoj prijavi.

Bjelovarski SIS kao vojna služba nije se smijela mješati u civilna pitanja. Županijski list "Naše Vrijeme", bile su pristojne novine, one su nestale, jer vršen je pritisak na uredništvo i njihove suradnike od strane Trogrlićevog kuma Mladena Blaževića - Mlađe, današnjeg načelnika SIS-a koji nema nikakvu školu. On je dolazio u Uredništvo i prijetio...Luka Markešić kao zamjenik načelnika policije i poslije načelnik SIS-a, nije smio mješati se u pretvorbu i privatizaciju, te stekao razne brojne dionice. Sigurosno informativna služba (SIS) iz svojih "teških" arhiva sakrila je sve nezakonite radnje.

Zabrinjavaju nas ljudi koji su se u "Domovinskom ratu" obogatili, drže se velikim rodoljubima i "hrvatinama", a Hrvatskoj su nanesli štetu i ne zanima ih demokracija... Oni posjeduju luksuzne automobile, caffiće, ljetnikovce, dionice, ribnjake, i druge gospodarske komplekse. Iako su za sudove i zatvore, oni i dalje gospodare našim krajem, tj zavičajem, i bilogorom. Zakupivši cijele šume za lov na deset dodina: Ivica Todorić i Stevo Hitner, da se šire, jer to je sve njihovo. Treba upitati direktora Hrvatskih šuma Željka Ledinskog, kako je to moguće? Županija Bjelovarsko-bilogorska na sijednici skupstine nije donesla odluku da se šume dadu u koncesiju, nego mnogi vijećnici to nisu ni znali. Isto tako poduzeće "TAD" namješteno je Stevi Hitneru. On je u napadu na vojarnu "Vojnović" vodio svoju paravojnu skupinu, a i sam je bio pijan, pa je provalio u "robnu kuću" na Radićevom trgu, uzevši iz nje boce alkohola i pregršt šteka cigareta. Policajac Stevo Krnjak, rekao mu je; da to ostavi odakle je uzeo...

Vrijeme je da se iskontrolira sav novac koji je dat za obranu. Jure Šimić je napravio protuzakonito djelo, što je prikupljao novac za obranu Bosne i Hercegovine pod nazivom "Zajednica Vran" - Bjelovr. U Mjesnoj zajednici Prokljuvani, odakle je vozač Stjepana Mesića, dužnosnika HDZ-a, Ante Berić, prikupljeno je 71.970,00 HRD-a. Udruga "Štit" dostavlja Državnom odvjetništvu svu dokumentaciju i spiskove koje posjedujemo.

Izvršno viheće Skupštine općina konstatiralo* je 21. lipnja 1990. godine , da bi nešto manje od mjesec dana, Jure Šimić bio izabran za predsjednika, točnije rečeno 18. srpnja 1990. godine. Potom on ide odmah rušiti rukovodstvo drvno-prerađivačke industrije "Česma", te stavlja sve svoje ljude; "jančare", koji dolaze u posjed, lako stečene imovine, i dionica, i svega drugoga. Oni su izvršili pljačku. Poduzećem drma obitelj "Mamić", a oni koji su im to omogućili imaju isto korist.

U dokumntu od 1991. godine u kojem se naređuje uhićenje dvojice tada najodgovornijih ljudi: Stjepna Budinskog i pukovnika Želimira Škareca, isto tko:Josipa Tomšića i Juru Šimića. Što su krivo rukovodili, tj. podvrgli se samovolji, odnosno neposluhu.. Isto tako general Mile Ćuk, bivši zapovjednik 1. gardijskog zbora ispitan je 7. srpnja 2001. godine u Vojnoj policiji u Zagrebu, gdje je posve neočekivano otkriveno tko je organizator ubojstava i noćnih streljanja. On kao glavne krivce optužuje Juru Šimića i Stjepana Budinskog. Budinski i Škarec, 1991. godine u jesen bili su pritoreni u Bjelovarskom okružnom zatvoru.

U akciji čišćenja "Bilogore", točnije u Velokoj Peratovici, gdje se u školi nalazio improvizirani* zatvor u podrumu. U četvrtak na noć 31. listopada 1991. godine, ubijeno je petero ljudi. Možda bi nešto više o tome znao reći Ivan Cindrić iz Pavlovca kod Velikih Zdenaca - koji je sudjelovao u osvajanju tog područja kao vojnik ZNG-e. Krdinirane akcije - večinom pogrešno su se vodile. Zbog toga su nastale nesagledive štete. Božo Plazonić, bivši komercijalni direktor "Cromaxa", i "jaran" od Jure Šimića, danas ima svoju firmu za uvoz mesa, pod nazivom "BOMY-MAX", ti rodoljubi su čak 1980-ih godina nosili "crvene knjižice". Plazonić počeo je kao obični veterinar, a završio je u ovom ratu s debelim bankovnim računima.

U području obrane, uključujući uspostavljanje kriznih štabova, te preuzimanje civilnog nadzora u regiji i državnoj razini, zadaća tih vodećih ljudi, nije bila ni pibližna. Svašta se radilo samo ne ono što je trebalo. Zgrada koja je srušena od strane JNA, pogođena s tenkom nekoliko puta, izgorila je 29. rujna 1991. godine u ulici Matije Gupca br.39 u Bjelovaru, prilikom obnove, odnosno izgradnje, izmjenjen je projekt, i za Šimićeve i Ćukove, ljude napravljeno je 9 (devet) stanova. Za; Matu Sićaju, vozača iz Kutine, sad načelnika plicijske Uprave Bjelovar, Zorana Marasa, specijalca "Omege", Hamdiju Mašinovića, zapovjednika specijalne postrojbe "Omega", Đuru Šadeka, pročelnika Porezne uprave BBŽ,Mirka Kirina, i druge...

Nakon desetljeća "crne" vladavine HDZ-a, bjelovarsko pravosuđe, duboko je korumpirano, ništa ne poduzima da se procesuiraju odgovorni ljudi za; ratne zločine, kriminal, pretvorbu i privatizacihu, nelegalno bogačenje, prevare i druga kažnjiva djela. Ratni zločin nikada ne zastarjeva, pa stoga za njega se mora suditi i odgovarati, jer građani traže da pravda bude zadovoljena. Tražimo da se pristupi uhičenju Jure Šimića i drugih nabrojenih u ovoj kaznenoj prijavi. Šimić je naj-odgovorniji za područje Bjelovarsko-bilogorsku županiju, Koprivničko-križevačku županiju i dijela; Podravine, Slavonije, Moslavine... On kao predsjednik svih Kriznih štabova bio je dužan voditi brigu, a ne iza sebe ostaviti "groblja", razne nepodopštvine. Temeljem Odluke glavnog Kriznog štaba, koji je bio u Bjelovaru, kojega je bio predsjednik, Jure Šimić, oformio je Komisiju za procjenu "ratne štete", a novac, stavio je u džep, i nepravedno ga podjelio.

Josip Kurtak, kao gradonačelnik Bjelovara dopustio je da se u gradske stanove usele Šimićevi ljudi, koji po nijednom kriteriju to nisu imali pravo. Tražimo od državnog Odvjetništva da preispita masakar civilnog stanovništva u Peratovici u srpnju 1992. godine. Tražimo od županijskog Državnog odvjetništva daistraži kako je Mile Ćuk kao načelnik SZUP-a, i kao čovjek Josipa Manolia - Jože (Ravnatelj SZUP-A),odradio posao za njega, što je dobio čin generla, on je iskoristio "Domovinski rat", da pod okriljem kaosa*, bez naloga, njegovi ljudi ulete u kuću primarijusa dr. Rudolfa Miculinića, koji je vodio iskapanje leševa u šumi "Lug" kraj Bjelovara, te su mu zapljenili sve zapisnike, tj. službene zbilješke. Ćukoviljudi otpeljali su s kamionima sve kosti i posmrtne ostatke, i predmete za zagreb. Da potsjetimo da u to vrijeme Josip Manolić obnaša nekoliko visokih državnih dužnosti, on je i Predsjednik svih Kriznih stozara u Republici Hrvatskoj, itd. Ni danas se nezna gdje su kosturi i sve drugo završilo, da li nasmeću, ili u kamatoriju.. No, posmrtni ostaci trebali su ostati u kosturnici u šumi "Lug" kod Bjelovara. To nije ostavljeno zna se iz kojih razloga. Sada da Međunarodna zajednica za istraživanje ratnih zločina dođe istraživati ne bi našla ništa. Postavljamo pitanje; Gdje je film što je SZUP snimao prilikom eshumenacije*, gdje su posmrtni ostaci 280 žrtava, među kojima su bili žene i djeca, muškarci, civili, zarobljeni vojnici: domobrani i ustaše. Ovdje su sakriveni ratni zločini iz 2. svjetskog rata, koje je počinio Josipa Manolić kao glavni zapovjednik OZN-e (Odjeljenje za zaštitu naroda), na bjelovarskim prostorima bez suđenja dao je poubijati ljude. Kada će se početi kažnjavati zločini od 1943-1945. godine što su ih počinili; partizani, socijalisti i komunisti i njihovi pristaše. Ako je to učinjeno u ime Antifašizma, kada se je jedna Država NDH rušila, poubijali ljudi, a obečvano da će se napraviti bolja država, a to nije učinjeno, što je i ovaj poslije rat dokaz. Bjelovar je vezan uz zločine antifašističkih snaga, da bi opet jedni te isti ljudi došli na vlast 1989. godine tobože u stvaranju "nove" hrvatske koja ima dići.

Najveći broj počinitelja ratnih zločina iz redova NOR-a već je umrlo, ali ima onih koji su još živi i trebaju odgovarati. Mile Mršić - Bićo, partizanski koljač - čiji se spomenik i grobnica nalazi na starom groblju u Bjelovaru, ubijao je svoje žrtve nožem ili udarcem malja*, baco ih u jamu...Sramotno je, kako danas, isti ljudi dam vode politiku, njihova djeca i unučad obilaze grolja i spomen obilježja 2. svjetskog rata, a oni su ih poubijali. Dočekali smo i to da Ivica Račan, Zlatko Tomčić, Zdravko Tomac, "Veliki-Komunisti", sada su veliki doljubi, obilaze; Blajburg, Jazovku, i druga mjesta partizanskih zločina, polažu vijence i pale svijeće i drže "lažne" govore.

Josip Manolić je kriv za teška kaznena djela, kao predsjednik UNS-a i šef svih Kriznih štabova za Hrvatsku, on je 1991. i 1992. godine, znao za kriminalna djela, za likvidacije bjelovarskih vojnih zarbljenika i civila. Isto tako bio je umješan u sva nedjela i u ovome ratu. On je imenovan za člana Nazornog odbora "Ilirija banke" u Varaždinu, su njezine dionice pretočili u ŽKZ "Cekin", vlasnika Janeza Tobijasa. U tu aferu umješan je i Radimir Čaćić, Dean Košutić, unuk pedsjednika Tuđmana, i drugi. U toj istoj (banci) "Cekin" Mati Šipraku bili su omogućeni nelegalni krediti, odnosno tu je založio srpske kuće..

Zašto su ukinute komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava 2. svjetskog rata. U Bjelovaru je dosada popisano 2700 žrtava. (Garešnica 400, Čazma, Donji Mosti,...) Partizani ponovo uvode pravni poredak - tavadi pa vladaj. Novo izgrađena obilaznica, koja se sjeće, sa magistrale Bjelovar-Đurđevac, preko livada i šuma, (ulaz) Kupinovac preko Zvijerca-Kokočevca i Predavac (izlaz). Nova obilaznica koju je Mile Ćuk započeo sa teškom mehanizacijom HV-a ravnati, pokrijo je grobove oko 500 hrvata poubijanih 1945. godine. Iz zrušene šume otpeljano je tisuće i tisuće kubika prvoklasnog drveta. Kada je bilo povika da njegova vojska i pajde iz sela Rovišće, nemogu graditi cestu, poslije kada je sve sravnato, dato je da obilaznicu dovrši "Kamen-ingrad" vlasnika Vlade Zeca, koji je iskoristio bjelovarske autoprevoznike i poduzeća. U tu aferu umješana je i gradonačelnica Đurđa Adlešić.

Šutnja ne služi istini, niti pravdi, koja nas može voditi. Cijeli narod je pao u bijedu, da bi opet ponovo bivši komunisti živili - a nikome za ništa ne odgovarali. Manolić je javno iznesao tvrdnju; "da nije bilo pripadnika UDB-e ne bi bilo današnje Hrvatske". Narod bez pamčenja. Gašenjem komunizma u Europi, UDB-a je rekla; "nemogu tek tako ustaše doći i preuzeti hrvatsku, nego treba nametnuti nekoga iz nutra, nekoga tko je bio komunistički general, koji će biti prihvatljiviji i samim komunistima. On će se predstaviti kao veliki domoljub - Hrvatina". Gdje su sada milijuni kuna? Kako su komunisti postali fašisti? Eto i za vrijeme komunizma Josip Manolić uvodio je pravnu državu - streljanjem. Konačni rat u Jugoslaviji prethodio je: Ustav SFRJ-a iz 1974. godine. Vidi se Tuđmanov i Manolićev status u ratu II. svjetskom i Domovinskom, jedan je napunio Čazmanske šume, a drugi Bjelovarske. Pa su ponovo došli na vlast, tj. s vlasti nisu nikuda ni otišli. Kada je Hrvatska krenula u demokraciju, zna se zašto nije donesen Zakon o Lustraciju. Oko Čazme postoji devet masovnih grobnica iz 2. svjetskog rata, u kojima leže dosada otkrivenih 563 žrtve, od studenog 1943. godine. Partizanski koljči i Udba su stvarali "ponovnu" Hrvatsku.

Mile Ćuk, je dao sagraditi autocestu preko grobova hrvata - novu obilaznicu br.2, jer prva koja je rađena i utrošeno je u nju 6. milijuna kuna za 6 kilometara ceste koja sada leži u "šašu". Nakon završetka 2. svjetskog rata, partizani su nemilostdno streljli veliki broj zarobljenika.

Predlažemo Županijskom državnom odvjetništvu da napravi temeljnu istragu i reviziju sve dokumentacije, odnosno rešenja o dodjeli stanova. Za vrijeme ratnih zamračenja Mile Ćuk otpeljao je iz Bjelovara jedan radar za zračno motrenje, koji je instaliran na Zagrebačkoj gori, grugi je ostao tu, kojega je htio otpeljati, ali nije imao ljude tko će "radar" rastaviti i ponovo sastaviti, te transportirati za Zagrab. Radio bjelovar nas je to cijelo vrijeme, zabavljao sa rodoljubnim pjesmama, a objavio je u vijestima (drugi dan) o pucnjavi i hvatanju odbjeglih Srba, kod rijeke Česma. Ćukovih lažnih invalida "Domovinskog rata" u našoj županiji ima oko 400, od kojih, večina njih u reviziji, nije ostala bez "lažne invalidnine", nego im je on još skupa zajedno sa pukovnicom Ivom Pašalić, za vojna stambena pitanja podjelio 50 stanova, novo izgrađenih na Radićevom trgu u Bjelovaru. Mile Ćuk je dao postaviti u parku na Trgu E. Kvaternika, spomenik palim borcima za Hrvatsku, a na njega, dao upisati imena od njih "tristotinjak", 70% (posto) ih je mistifikatora*. Na spomeniku su se našla imena ljudi koji su umrli prije rata, onih koji su poginuli u prometnim nesrečama, ili umrli od alkohola. itd. Naša stvarnost je: pokradena, razrušena i opljačkana regija - Bjelovar. Dok se je na ratištima ginulo, ležalo u ovovima: Šimićevi, Ćukovi, Markešići, Trogrlići, Pranjići, i tako redom - zna se, djelili bogastva sebi, stanove, čonove, funkcije, dionice raznih propalih poduzeća... Ti ratni profiteri i psi rata, upropastili su cijeli narod. Sramotno je da se danas to pokušava sakriti. Mato Šiprak koji u životu nikad nije ništa radio, nema jedan dan radnog staža, onapređiva se u čin bojnika, te daje na raspolaganj 55. samostalni bataljun. On šalje svoje ljude na ratište, u kamionu, ravno u "ćetničko gnjezdo". Kada vojnici s kamiona silaze, odmah ih je poginulo osam. Ili Marijan Tulić koji zapovjeda svojim ljudima, ne samo što pogađaju kapelicu, gdje ginu tri žene, nego pogađaju nekoliko puta bjelovarsku Opću bolnicu.

Pitamo zašto Jure šimić i ostali osumnjičeni, šalju ljude da ratuju u BiH-a, npr. Mr. Božidar Čohar, za vrijeme Domovinskog rata, što je radio u susjednoj zemlji od 1.11.1991. do 13.12.1992. godine. Božidar Čohar rođen je 16.8.1955. godine u Pakracu, a od 1979. godine radi u Medicinskom Centru Bjelovar, gdje i živi. Kao član HOS-a uključio se je u 6 Bataljun HOS-a "Marijan Baotić" u 109. Brigadu HV Vinkovci, te pelazi na dužnost u 4. Bojnu 139. Brigadu HV-a, koja se prebacuje u Bosansku Posavinu. Pod zpovjdništvom generala bojnika dr. Ive Prodana. Božidar Čohar postavljen je u 108. Brigadu HVO-a Brčko, gdje obnaša dužnost načelnika stožara. Organizira zapovjedanje HOS-ovim postrojbama na mjestima sjevero-istočne Bosne, Tuzlanskim HOS-om i 107. Brigadom HVO-a. B. Čohar je unaprijeđen činom pukovnika HOS-a i pričuvnim satnikom HV-a.

Večinom iz Bjelovara su bili osumnjičeni za teška nedjela na Okružnom vojnom sudu u Bjelovaru, za BiH-a, oni su napvili kažnjiva djela; krađa oružja, krađa civilne imovine, auta, strane i domače valute. Vojni sud u Bjelovaru teretio je; Željka Babića, Darka Kutanjec, i tzv. "Čamac", i drugi, za ubojstva u Mostru. Kada su poginuli HOS-ovci i general Kraljević.

Deset sela u našoj županiji još i danas stoje razrušeno i zapaljeno. Sela nisu obnovljena; Ceremušina, Gornja i Doljnja Vreska, Mali i Veliki Bastaji, itd. Trgovca oružem i glavnog švercera Mirka Hajdinjaka iz Velikog Grđevca, međutim navodno su našli ubijenog 1992. godine u selu Vreska u miniranoj kući. Pričalo se je da je suradnik KOS-a i da ima skladište ispod zemlje u "Doljanima". Za vrijeme rata i zamračenja određene grupe ljudi zloupotrebljavali su maskirnu vojnu uniformu - hrvatske vojske. Jedan civil Milenko Milanović zvani "crni Mile" i dvojica sudionika "Domovinskog rata" koji nisu bili više u postrojbama HV-a. Darko Kutanjec i Ante Vranjić, koji su dolazili u sela i mlatili Rome, te utjerivali dugove..

Slijedom ove kaznene prijave postavlja se i pitanje ratne štete, za minirane i porušene kuće. Npr. u Maloj Prespi u svojoj kući je u krevetu ubijen s bombom Nikola Blagojević, kojemu u noći bomba je bačena kroz prozor. Nikada policija nije rasvjetlila slućaj kada je nađen ubijen, tj. bačen u riječicu "Plavnićku" muškarac između 50 i 60 godina starosti. Njega su našle dvije mještanke koje su tuda prolazile. Čovjek je navodno ubijen samo zato što je na sebi imai SNB košulju JNA, on je bio Hrvat, zvao se je Josip. Sve što o njemu se zna: da je bio izbjeglica i viđen u gradu Bjelovaru u "košulji". Taj slućaj se je desio 1997. godine.

Teško je naći u našem gradu firmu koja pozitivno posljuje. Napuštenih prodavaonica i obrtničkih radnji je sve više. Arhitektura i fasade u gradu se osipaju. Iza zapuštenih fasada, u stanovima i kućama građani sve teže žive. I danas Šimićevi ljudi u policiji kroje "pravednicima" budčnost, a to su; Dražen Tirić, Dinko Gale, Kenig Darko, Siniša Babić, Darko Ileković, Đuro Kalinić, Josip Gavranović... Večina od njih jedva ima završenu osnovnu školu, a inspektori su, koji svoj posao ne rade kako treba, nego odrađuju prljave poslove. Da pravda profunkcionira, nikada ne bi više radili u policiji. Cjeli Bjelvoar zna kakve oni sve rade gluposti, pod okriljem državne službe. I danas se zbog toga postavlja pitanje: koliko je policja nemočna da se nosi sa problemima, odnosno da ih rješava. Ti policajci bave se "reketarenjem", osvečivanjem, itd. Oni štite i ljude koji su izvan zakona. Uzmimo naprimjer da inspektor Đuro Kalinić koji je često u policijskoj čeliji obilazio zatvorenike JNA, koji su tu dovedeni. Kaže da im je donosio "cigare", a znaju svi da ih je tukao, a posebno svog nekadašnjeg kolegu Milorada Đorđevića "Đoku", s kojim je radio, prije rata, u poduzeću "Sigurnost" koja se je bavila zaštitom imovine. Njih dvojica bili su portiri.

Pod sumnjivim okolnostima izgorilo je najveće skladište, u kojemu je bili oko 300 000 tona sireva. U mliječnoj industriji "Sirela" Bjelovar, to se je desilo 1992. godine, kako bi se sakrio manjak, odnosno prikazalo kako je to izgorilo, te je naplačeno od osiguranja. Poslije je "Sirelu" nasljedio tajkun* Luka Rajić, njegova tvrtka LURA d.d. Isto tako je izgorila 1997. godine škola bjelovarske Gimnazija. Požar je bio podmetnut, a materijalna šteta je oko 1.650.000,00 kuna. Počinitelji nikada nisu otkriveni. Navodno je to učinio sin od bivšeg načelnika policije. Sve je čudno da; "nitko nije nikada otkriven", a materijalne štete u ogromne.

Još 1997. godine, anonimni saborski zastupnik je otkrio Branku Stojkovićuda bivši župan Tihomir Trnski je namjerno ubijen, odnosno da na njega je izvršen atentat. Koji je poginuo 15.5.1994. godine u avionskoj nesreći. Zastupnik kaže: "Tihomir Trnski je bio pošten čovjek i previše je znao. Činjenica je, da njemu mogu zahvaliti roditelji i rodbina vojnika koji su stradali u selu Kusonje, jer njegovim zalaganjem otkrivena je nakon nekoliko godina, "masovna grobnica" osamnestorice. Zastupnik također kaže; "Ja sam osobno bio u Komisiji koja je obišla Mali Vučjak, tj. šumu koja se nalazi na 1 286 metara nadmorske visine. Vidio sam tamo sve, teren i letilicu. Te rekao je da je laž da bi to mjesto bilo paćeno učestalim maglama i kišom, nego se radi o tome što je Hrvatska vojka za protuzrčnu obranu pogriješila. Te srušila avion CESN-u 172 Rocket.

Tako je stradao i dr. Anđelko Višić i drugi s njime, u pucnjavi između ZNG-a i policije MUP-a, koji se na terenu nisu prepoznali. Za sve to treba odgovarati Jure Šimić šef Kriznog štaba i ljudi koji su ga okruživali. Više žrtava je palo u pretvorbi nego u Domovinskom ratu. Knjiga od Darka Petrića, ekonomiste i analitičara, "Kriminal u pretvorbi", navedena su i poduzeća iz naše regije. Mile Ćuk glavni "gubernator" ovog kraja, i njegovi zemljaci iz Buškog blata i Rame, žive u Općini Rovišće kraj Bjelovara. Ćuk je sebi potpisao dokumente o ranjavanju i invalidnosti. On je kao dokaz o ranjavanju na "Barutani" kraj koje sad prolazi njegova "Famozna obilatnica", i gdje se nalazi spomen groblje, ističe da je 29. rujna 1991. godine, nakon eksplozije, bio odgurnut od radijacije* u leđa, koja ga je odbacila, te je zadobio bolove u leđima. Ljudi koji su napadali na "Barutanu" tvrde da Ćuka uopće nigdje nisu ni vidjei. Da on tamo nije ni bio. Tako objavljivanje imena 18. hrvatskih generala, od strane ministra MORH-a Ivice Pančića, na spisku se nalazi i ime M. Ćuka. Grad Bjelovar u povodu 10. Obljetnice Domovinskog rata 29.9.(1991-2001. godine), gradonačelnica Đ.dlešić dala je napraviti izložbu u gradskom muzeju - Bjelovar, i oštampati plakate na kojima je Trogrlić kao glavno borac u ratu. Na brojnim ratnim fotografijama u muzeju nalazili su sr: Mato Šiprak, J. Trogrlić, J. Šimić, M. Ćuk,... Da posjetimo, Šimićev režim je dozvolio "etničko čišćenje", i druge nezakonite stvari.

Da se ne govori kako je sramotno "lansirano pismo", kako bi se skinula odgovornost - ljudi koji trebaju odgovarati. Pismo je na godišnjici"Barutane" 29.9.1991. - 29.9.2002.godinr pročitao Miro Porobić , viječnik u gradskoj upravi i član HSLS-a. On kaže: "nikakvi generali, nikakve specijalne postrojbe nisu osvajale "Barutanu", to su učinili mali ljudi, nas tridesetak običnih građana, koji u došli radeći iz druge smjene." Porobić je i prije okrivio Ćuka da je prevarant, lažni invalid, i profiter rata. Svi mediji prenesli su taj govor, tj. pročitano pismo na "Barutani". Smatramo da su takve izjave manipuliranje s građanima i hrvatskim vojnicima. To pismo je sramotno i montirano, to je čin kako bi se izbjegla odgovornost, odnosno kako bi se amnestirali* grijehi, i abolirala* svaka daljnje istraživanje. Četrnestorica koju teretimo krivi su po odgovornoj i zapovjednoj odgovornosti, a sve je navedeno u ovoj Kaznenoj prijavi.

Poslije kada je došlo do obračuna u samim redovima HDZ-a, jedni druge su počeli okrivljivati, tko je što ukrao, prava stvar je bila svađa oko "ratnog plijena". Mile Ćuk s druge strane hvali kako je on zaslužan oko osvajanja bjelovarskih vojarni 1991. godine. Čak je i snimio film koji je trebao biti prikazan na Hrvatskoj televiziji u proljeće 1997. godine, dokumentarac o "Bjelovaru u Domovinskom ratu". Šteta što domaća javnost to nije imala vidjeti - najspektakularniju scenu; skok generla Mile Ćuka iz helikoptera u dvorište kasarne JNA u Bjelovaru.

Svaki put Mile Ćuk kada je došao iz Zagreba, napravio je u Bjelovaru neku glupost. Njegova vizit karta je bila: "vi znate tko mene šalje!". Mile Ćuk je do 1989. godine bio anonimni radnik bjelovarskog PPK-a, danas je ukrašen mnogobrojnim odlikovnjima i činovima. Kada se je poslije postavilo pitanje odakle njemu diploma škole s Visokim obrazovanju dip. ing. prometa, i kada se postavilo pitanje "koja je njegova" srednja škola? Rekao je da je išao u bjelovarsku Gimnaziju. Kada se je to poćeo istraživati, u "mah" je izgorjela Gimnazija, ta bjelovrska "elitna" škola. Arhiva u Gimnaziji više nije postojala, kao i sve drugo. Tu je bila prva politička škola za visoke "Komunističke" dužnosnike.

General Mile Ćuk bio je na Skupštini nogometnog kluba NK Bjelovar 15.9.1995. godine izabran za predsjednik, a tri dopredsjednika su; Luka Markešić i Ivan Butković, Drago Sušec..

Sve skupa je poginulo "tridesetak" ljudi na "Barutani", ili točnije rečeno 12 hrvatskih vojnika i 21 vojnik JNA. Eksplodiralo je oko 144 tone eksploziva i streljiva. Tko je naredio napad na "Barutanu"? Te se time ugrozio život građana Bjelovara, jer da je vatra uhvatila i drugi dio skladišta, Bjelovar bi se zrušio od potresa, koji bi izazvala radijacija*. Pročitano Porobićevo pismo smatramo teškom laži. U povodu obilježavanja Dana oslobođenja Bjelovara UHDDR je organizirao sedmi put Mimohod pobjednika koji okuplja udruge proistekle iz Domovinskog rata, predstavnike Hrvatske vojske i Policije, Grada i Županije. Nakon kratkih govora na Trgu Eugena Kvaternika u Bjelovaru odakle je svečana kolona stigla na "Barutanu" koja je udaljena od grada 5 kilometara. Na "Barutani" je prvi put održana i komemoratina sjednica Gradskog vijeća Grada Bjelovara. Govorio je vijećnik Miro Porobić : "Nikakvi generali, nikakve specijalne postrojbe nisu osvojile "Barutanu", učinilo je to tridesetak običnih, malih ljudi!"

S ovom Kaznenom prijavom tražimo istraživanje svih nepravilnosti koje su se dogodile u; GRAĐANSKOM SUKOBU koji je nazvan "DOMOVINSKI RAT". Mile Ćuk tvrdi da je 29.9.1991. godine prilikom eksplozije skladišta "Barutana", od detonacije bio žestoko odbačen, te dobio žestoki udarac u leđa, i ostao oštećene kralježnice. Od čega je postao trajan invalid. Nije ni slučajnost da je Mile Ćuk prekrojio granice međe, tako da je tablu sa oznakom Općina Rovišće pomaknuo prema gradu, odnosno stavio je prije "Barutane". Zna se - da on tamo živi. Tabla je uklonjena naredbom Gradske uprave.

Bjelovarska gradonačelnica Đurđa Adlešić toliko forsira uređivanje "Barutane" kao spomen podrućje, te dovodi na njega u posjet Lynn Montegomeri, suprugu od veleposlanika u Beogradu. Tu s njima se nalaze i "čudni" gospodarstvenici: Zdravko i Višnja Pevec, predstavnik Rotary kluba Bjelovar i dr. Zašto "Barutana"? Zato što je tu poginuo od Trogrlića brat. Mi građani nemožemo prihvatiti tezu za kolektivnu odgovornost - jer doći će dan, kada će se sva ova pitanja pokrenuti. Narod se nemože izejednačivati sa bezumljem. Samo iskreno promišljanje o ratnim zločinima može Hrvatsku izvesti na pravi put. Porobićev pričitani govor na tkz. "spomem području Barutana", je PILATSKO pranje ruku. Za takav čin, za nas građane "Barutana" ne može biti spomen područje. Nema razloga da se sve ono što je predstavljalo zloupotrebu ili kršenje ljudskih prava - ne sankcionira. Također Vrhovni vođa Oružanih snaga dr. Franjo Tuđman snosi odgovornost. Tražimo od Županijskog državnog odvjetništva istragu oko "Bautane" i npotrebnog pogiblja ljudi. Napominjemo da "Barutana" se nije smjela napadati, tj. pucati po njoj, i čak od 7.15 sati pa sve do 10.30 sati. Ne želimo biti opterečeni tuđim zabludama. Bjelovar je trebao nestati. Dr. Franjo Tuđman nas je htio žrtvovati za svoju povijest. Naročito Porobićev govor je obmana javnosti, guranje drađana u pakao, metanje hipoteke na njegova leđa, oslobađanje od osobne odgovornosti pojedinaca, zapovjedne, osobne i moralne... Činjenica da se tu radi protiv interesa građana, iskrivljuje povijest. Politički dezinformira. Narodu se govore laži, koje nisu korisne, samo su korisne za "one" koji ih iznose, ili bolje rečeno plasirju. Ova istraga o Bjelovaru u ratnim danima ne smije se zataškati. Inspektor MUP-a policije Bjelovar koji je radio raščišćavanju "Barutane" - Rajković, dobo je znao slućaj "Barutane", on je pod čudnim okolnostima izvršio samoubojstvo. A pušten je u javnost "vic" o tome kako je poremečeni Milan Tepić časnik JNA-a digao sam "Barutanu" u zrak. Te postao tako Srpski heroj. On ima ženu i dvoje djece, i zašto bi to učinio?

Josip Manolić kao Ravnatelj SZUP-a, a u to vrijeme šef svih Kriznih štabova u Republici Hrvatskoj, odgovoran je, za ovakva događanja i neuspjele akcije. Neuspješni rezultati pogubni su u zaštiti građana. Napadati i pucati po "velikom" skldištu eksploziva i streljiva 29. rujna 1991. godine nije bilo pametno. No, mi se solidiramo sa žrtvama koje su poginule na "Barutani", ali tuđom krivnjom. Odgovornost je odgovornost. Taj problem "Barutana" bi se definitivno riješio, bez problema, da su se prije oslobodile glavne vitalne točke, na "Barutani" bi vojnici JNA poslije izašli van sami i predli se. "Barutanu" nije trebalo dirati, nego je držati na udaljenosti pod kontrolom. Zbog toga što je loša bila organiziranost i neodgovornost to se je desilo. Zašto su sve službe s naše strane postojale: formirani Krizni štabovi, Civilni stožeri, vojska ZNG-a, policija itd. Pitamo: Što se danas na "Barutani" slavi? Tko je god činio ratne zločine mora odgovarati, nema veze tko to bio. Neželimo da se skriva nečija nestručnost i neodgovornost. Ručna bomba koja je pronađena 2002. godine, namjerno je na "Barutani" ostavljena, a o tome gradonačelnica priča, samo da se daje pažnja i razlog trošenja novaca u razminiravanje. (Vidi: Bjelovarac, 19.9. 2002. god. na str.2.) Sve je to povod, projekta, gradnje kapelice, stvaranja konpleksa, jer tu prolazi Ćukova obilaznica... Zato se tu troše ogromne količine novaca, iz gradske blgajne, i daju se koncesije raznim izvođačima radova. Čiji je to koncept* stvaranja mitologije i kome to ide u svrhu? Zašto se nakon 12 godina ide ponovno razminiravati "Barutana" i troši se još 700.000,00 kuna, kad tao više nema ni jedne bombe. Na ime tog spomen područje "Barutana", dolaze funkcioneri službenim vozilima, jedu se ručkovi, polažu se vijenci i pale svijeće..

Na Pakračkom bojištu 1991. - 1993. godine uhićen je Veljko Đakula srpski pobunjenik i zapovjednik paravojnih formacija. Njega su pustili Mile Ćuk i Luka Markešić. Zanimljivo je kako je Ćukova skupina puštala "velike Srpske zvjerke", a ubijala obične "grintavce*"? Tako je bio i slućaj uhićenja Željka Ražnjatovića - Arkana, koji je isto pušten. Veliki se pašavaju a mali ginu. Dana 30.6.1993. godine istražni Okružni sud u Bjelovaru podnio je zahtjev za provođenje istrage protiv Veljka Đakule, objavljena je potjernica zbog ratnih zločina. Danas Veljko Đakula slobodno šeće se po Hrvatskoj, urednik je Srpskog lista "novosti" u zagrebu. On polaže vijenac na spomen groblje Jasenovac 10. svibnja 2003. godine, u isto vrijeme kad polaže i vijenac predsjednik Stjepan Mesiću ime Republike Hrvatske. Glupo je da je Veljko Đakula , Haški svjedok, odnosno pokajenik koji je svjedoćio u procesu protiv Slobodana Miloševića, a kriv je za mnoga okrutna ubojstva i zlodjla što su se dogodila na našim prostorima. On je kriv za mnoga stradavanja civila, hrvatskih vojnika i policajaca.. U selu Batinka Rijeka nedaleko od Bjelovara, poubijani su hrvatski civili, i to mladi ljudi, koji su svezani s čeličnom živom, i potom s metkom u glavu poubijani. Isto tako poubijani su Srpski civili. Župaijsko državno odvjetništvo i u tom smjeru mora krenuti sa istragom. Četrnestorica protiv kojih podnosimo Kaznenu prijavu, kao važne osobe u odlučivanju, krivi su što su dozvolili da se podjele činovi, stanovi, krediti i druge razne privilegije. Nepojmljivo je, da Hrvatski ratni veteran koji je i pričuvni satnik, s činom "pilota", Zdenko Kučera, u životu nikada se nije vozio u avionu, a kamali vidio "borbeni" avion izblizine, hoda sa Karlom Srbićem, po "svima" spomen grobljima i polažu vijence. Gdje su stradali ustaše, partizani, i sad u Domovinskom ratu, itd. Po RJEŠENJU Ministarstva pravosuđa i uprave za izvršne sankcije Zagreb. Klasa: 730-11/97-06/31, URBROJ: 514-07-02/11-97-2 od (izdatog preslika) 06.02.1997. godine, PREDMET Zdenka Kučere iz KZ-ea: Prema podacima koji se vode u kaznenoj evidenciji ove Policijske postaje, Zdenko Kučera, sin Franje i Antobije, rođ. Širučka, rođ. 24.01.1026. god. u Novakuma, općina Dubrava, sa prebivalištem u Bjelovaru, Krste Frankopana 2a kažnjavan je i to: 1. Presudom Kotarskog suda u Bjelovaru broj; K.26/49 od 25.3.1949. godine kažnjen je zbog krivičnog djela NEDOPUTENE TRGOVINE, Nedopuštene špekulacije i Privredne sabotaže, na lišenje slobode u trajanju od 14. mjeseci. Raspolažemo sa podatkom da je kaznu izdržao, dok ne raspolažemo odatkom od kada do kada je istu izdržavao i u kojem tijelu. 2. Presudom Kotarskog suda Bjelovar broj: K-927/56-4 od 14.12.1956. godine kažnjen je zbog kriv. djela čl.197. KZ-a. na kaznu zatvora od 4. mjeseca, uvjetno na 1. godinu. 3. Presudom Kotarskog suda Bjelovar broj: K-893/57 od 30.10.1957. godine kažnjen je zbog krivičnog djela čl. 183 (BLUDNE RADNJE) KZ-a na kaznu zatvora u trajanju od 6. mjeseci. Kaznu izdržao, ali nam nije poznato od dada do kada i u kojem tijelu. 4. Pesudom Kotarskog suda Bjelovar broj; K-216/62 od 15.5.1962. god. kažnjen je zbog kriv. djela iz čl. 170 st.1 KZ-a, na kaznu zatvora u trajanju od 15 dana. Nije nam poznato od kada do kada je istu izdržavao i u kojem tijelu. (Žig i potpis: ZAPOVJEDNIK Stjepan Benčak

Isto tako postoje dokazi Ureda za obranu Bjelovar, nčelnika Ivana Ćurić da je zloupotrebio ovlasti i položaj. Nezakonitim radnjama materijalnog iskorištavanja sredstava HV i drugih organizacija. Prilikom stjecnja materijalne koristi, pritom kao dokaz, dao lažnu dokumentaciju, i postao invalid Domovinskog rata. Novo postavljeni Ravnatelj bjelovarske Gimnazije prof. Darko Balsžin, sa učenicima škole dao je zapaliti oko 1500 knjiga. To djelo osuđujemo i smatramo kao kulturni "knjigocid". Te na bjelovarsko područje došlo je iz inozemstva mnogo šlepera kamiona humanitarne pomoći, od: lijekova, hrane, materjalne i tehničke opreme i dr, sve je to večinom pokradeno. Blago Nikić iz MZ "Trojstveni Markovac" odnesao je iz vlasništva mjesne zajednice dvije automatske puške, koje su se u ratu koistile za sražu na barikadama. Na barikadi u Selu - Klokočevac, gdje barikada nije ni trebala, Tomislav Raknić zvani "Tomo", ubio je 25 godišnjeg dečka iz pištolja. Za to nedjelo nikada nije odgovarao. Isto tako na barikadi Križevačka cesta i Hrgovljani došlo je do međusobnih obračuna, tj pucnjave, i ranjavanja. Ivan Markešić, pukovnik HV-a, u tjeku završetka rata, porazbija je desetke srpskih ugostiteljskih objekata, pa nekih i hrvatskih. A račun za rušenje kuća koje na kraju će morati pltiti hrvatska država, treba poslati Markešićevima, Ćukovima, Trogrlićevima, Pranjićima, i tako redom.

Što se tiče stanova koje je Jura Šimić kao predsjednik Izvršnog vijeća Skupština općina podjelio, svome klanu, iz Zagreba je reagiralo MINISTARSTVO PRAVOSUĐA I UPRAVE Klasa:371-01/92-01/0572, Ur.broj: 514-05-02/8-92-2 (Zagreb,16. rujna 1992. godine. Da komisija treba popisati prazne stanove i napuštene. I o dodjeli stanova da se napavi spisak, i kome se daju na korištenje. Državno Županijsko odvjetništvo treba pžljivo ptegledati rješenja izdata u ono vrijeme, a stanovi su zadržani. Predsjednik za stmbena pitanja bio je Šimić, koji je potpisivo sumnjiva RJEŠENJA.

Dana 17. lipnja 1995. godine, Hrvati iz Melburna (AUSTRALIJA) Ogranak Clifton Hill darovali su za Obnovu pakračke bolnice 8.192 dolara. Danas određeni ljudi, a bili su glavni ljudi i bivšeg Jugoslavenskog sistema sebi daju sva priznanja, obilaze počasna mjesta, spomen grobnice, i sve ostalo. To su bivši - komunisti: Ante Rade, Stjepan Grula, Miroslav Čačija,.. Stipe Pnjić, satnik HV-a 17. lipnja 1995. godine pozdravio je skup u na 50. obljetnii stradanja Hrvata u šumi "Lug" u ime 1. hrvatskog zbora i general - bojnika Mile Ćuka. Šogor od Ćuka, jedan balonja drži tu govore. Dok drugi dan 18. lipnja 1995. godine nedaleko od Bjelovara, u selo Nova Rača dolazi Josip Manolić - Joža, i osniva ogranak svoje stranke HND-a, na osnivačkoj skupštini nazoće; fra. Tomislav Pavao Duka i Stjepan Mesić. Na spomen žrtvama u "Lugu" viđeni su bivši istaknuti komunisti i partizani, njihova djeca i potomci. Okupljeni kod Velikog križa su: Zdenko Kučera, predsjednik izvršnog izbora HRV (Hrvatskih ratnih veterana), te monsinjor Franjo Bosnar, župnik sv. župe Bjelovar. Oni su obilježavali 15.lipanj, dan početka pogubljenja Ustaške i Domobranske vojske, civila, tj. Hrvatskog naroda u okolii Bjlovara 1945. godin.

U aleji 13. na bjelovarskom novom groblju "Borik", sa zakopanim četnicima nalaze se i hrvatski branitelji. Npr. Tadija Markić koji je nestao u selu Kusonje 8.9.1991. godine, na groblju "Borik" je sahranjen. Njegova nevjenčana supruga Nada Jakoliš - Markićiz Bjelovara, tražila je dva puta eksuhmenaciju i to preko Zagreba, nije joj dozvoljeno otkopavanje. Ona zna tačno gdje se nalazi grobište, Tadije, a nemoćna je.

Zdenko Kučera, predsjednik Hrvatskih ratnih veterana (HRV), čovjek je i suradnik UDB-e, nikakav bivši "Ustaša", kako se on propagira. Da je žrtva, i bivši zatvorenik, komunističkog Jugoslavenskog sistema. Đuro Posavac predsjednik Hrvatskog društva političkih zatvorenika, prije nego što je umro, iz spisa registra izdvojio je Rješenje o Zdenku Kučeri, koje nam je osobno predao.

Zorica Posarić, majka poginulog hrvatskog vojnika u Selu Kusonje. Dana 08. rujna 1993. godine je išla sa delegaciom položiti vijenac na spomen kuću u Kusonjima. Tada su poginule tri osobe, a gospođa Zorica Posarić, ostala je teško ranjena, od nagazne "oskočne" mine. Kaže se da je teren dan prije toga bio pregleda. I za taj slučaj odgovorne su osobe koje se navode u ovoj Kaznenoj prijavi.

Dok se kao navodno vodio rat za Hrvatsku, radila se je privatitizacija državnih poduzeća: "Tehnika", "Kopexport", "Intermont", "Tehnogradnja", "Bjelovarske ciglane", "Tvornica Traktora", Bjelovarski vrt", "TAD", "Fenor", "Česma", "Sirovina", "Univerzal", "5. Maj", "Bilogora", itd. Političari su sjekli vrpce, hodali po feštama, domljencima... Svi radnici su izgubili svoja radna mjesta, a birokracija u kancelariji do dan - danas ostala je ista, i nitko nije od njih, izgubio svoje radno mjesto. Oni uredno i dalje idu na posao.

U ratnim događanjima radila se je, tj. rekonstruirala* pruga Bjelovar - Kloštar Podravski. Na tu prugu utrošeno je 11 milijuna DEM. Kroz naš grad prohujali su svi poznati hrvatski političara, a iza sebe nisu ostavili ništa korisno. Jedino ostale su prevare, predizborna obećanja - koja nikada nisu ostvarena. U Bjelovarskoj Haulikovoj ulici br. 19, dana 23.3.1993. godine miniran je osobni automobil. Bačena je bomba na kuću Mirka Kneževića, oficira JNA, koji je prije toga odselio u Beograd. U tom činu sudjelovao je Ante Markešić. On je u Pakracu rekao da će sa automobilom "kombi", otpeljati, odnosno sprovesti zarobljenike u Bjelovar. Od Pakraca do Bjelovara ima 52 kilometra, on se je vratio "za pola sata". Pitali su ga kako se je već vratio? On je rekao: "Sve sam ja to riješio!" Ivan Markešić, pukovnik HV-a, polupao je toliko službenih i osobnih vozila, vozeći se u pijanom stanju. Đuro Ževnar, privatni auto-limar, Rovišćanski susjed, sve je to popravljao u ime državnih računa.

Branko Stojković govori i piše o događajima iz "Domovinskog rata", prema svom viđenju. Te aktualizira "nove" polemike: egzekucije, nestanak, i proganjanja ljudi, rušenju i paljenju kuća, itd. Vlastitim istraživanjima stvara memoarski karakter, i niz nezabilježenih događanja. Danas u bjelovarskom Povjesnom arhivu kojega je ravnatelj Željko Pleskalt, ne postoje zapisani vjerodostojni tragovi, bolje rečeno povijesna zbivanja. Sve se mistificira, zbog toga što ne postoje "vjerni svjedoci vremena".


Nastavak slijedi u: KAZNENA PRIJAVA - RATNI ZLOČIN U BJELOVARU (2)

- 11:27 - Komentari (1) - Isprintaj - #

OBITELJ ZOZOLI SU ČETNICI KOJI SU SE VRATILI U HRVATSKU

Jovan Zozoli ti i tvoja obitelj možete zagovarati četnike u Srbiji a ne u Hrvatskoj


INFORMATOR br. 49

Trebamo li se upitati:
Tko je tko među (srpskim) povratnicima? Nije u redu činjenica što se mnogim srpskim zločincima nije sudilo, nego ih se abolira, a do sada je već otkriveno oko 130 masovnih grobnica sa srpskim zločinima u Hrvatskoj. Beogradskom Uredu (odboru za izbjeglice) javilo se je do sada 17.500 srpskih izbjeglica iz Hrvatske, koji žele se vratiti: oni traže povrat stanova, kuća (te njihovu obnovu), i drugu "oduzetu" imovinu, i sva prava. Voditeljica Ureda Sandra Rašković-Ivić za vrijeme boravka u Zagrebu tvrdi, tj. kaže da to nije konačna brojka, jer akcija je počela u "tom" smjeru.

PITAMO SE: Tko ima zakonsko pravo bez suđenja oslobađati zločince od krivnje i tko ima moralno pravo tražiti od žrtve da bezrezervno oprašta svojem krvniku. B. Stojković o tome je pisao u listu Bjelovarac od 16. kolovoza 2001. godine "Tko će protiv njih dignuti potužnicu?" (Koji su rušili i ratno pustošili Bjelovar 29. rujna 1991. godine.) I tko su danas doista pravi izbjeglice i prognanici?

"Četvorica" srpskih pobunjenika koji su pobjegli 1991. godine, te 10 godina izbivali u Srbiji - vrativši se poslije Izbora 03.siječnja. U petak 30. 11. 2001. godine u 13.15 sati su me NAPALI zbog mog objavljenog novinskog članka o njima dok sam sjedio (u društvu) za stolom u slastičarni "Zagorec" sa svojim malodobnim sinom, koji ide u četvrti razred osnovne škole. "LALE" došli ovdje pa istjeruju PRAVDU, a to su: JOVAN ZOZOLI, SINIŠA ZOZOLI, NJEGOSLAV ZOZOLI i SAŠA ZOZOLI,... Koji nemaju mjesto boravka, odnosno prijavljeni su na razne adrese, ali na njima ne žive: Bačkovica, Garešnica, Bjelovar, Narta.

Činjenica je da taj napad je narušavanje reda i mira, te prijetnje, odnosno, pokušaj fizičkog napada. I to sve s predomišljajem (jer su me oni tražili i raspitivali se kod Mire Novaka - bivšeg direktora štamparije "Prosvjeta" Bjelovar). Te, im je on rekao gdje se ja nalazim. Kako sam kod sebe imao aparat (za tajno) snimanje razgovora, upotrijebio sam ga i prijetnje snimio. Potom sam odmah pozvao Policiju. Došli su dva redarstvenika koja su ih legitimirali. A "oni" su se još iz njih ismijavali, da "ih časte pićem!"

PITANJE: Za koga su onda poginuli hrvatski branitelji u Domovinskom ratu? Žao mi je (mladih) mojih prijatelja, kolega, poznanika - Bjelovarčana, koji stradali su u selu Kusonje i drugdje braneći svoju domovinu - Hrvatsku. I danas takvi povratnici kao npr. Jovan Zozoli koji je u Hrvatskoj imao 3 (tri) kuće, prije nego što je pobjegao, prodao ih je - a novac kod svoje bratije (u Srbiji) rasipnički potrošio. Kad je potrošio sav novac "izgubljeni sin" se vratio. Nakon 10 godina došao je na skrb u Hrvatsku. I sad traži tu neka prava.

Pa i Isus je upitao Judu: "Juda zašto ti ovdje?" (Mt.26,50) Zašto bi i ja bio ravnodušan na ono što su "lale" počinile? A netraba i to isključiti kako su planirali "likvidaciju" Mate Šipraka. O tome svemu letargični* Bjelovar ne bi smio šutjeti. Bjelovarsko-bilogorska županija trebala je odavno prije osnovati povjerenstvo koje bi utvrdilo cijeli ratni i poratni tok događanja, i tko ulazi, ili bolje rečeno vraća se na ove naše prostore. Povjerenstvo je trebalo javnosti predočiti učinjene štete, činjenice - o napravljenim zločinima.

Određene službe nisu odradile svoj posao kako treba - ali još (ako se uhvate posla) nije kasno. Županijska skupština to pitanje: povratak srba, trebala je razmotriti, tj. raspraviti. (Dati svoje mišljenje - uvjete.) Sabor Republike Hrvatske trebao je u donijeti Zakon o oprostu, izmjenu Zakona o državljanstvu i rasposati Referendum na kojem bi se Hrvatski građani izjasnili jesu li za povratak Srba onih koji su otišli ili nisu, i pod kojim uslovima.

Branko Stojković poštuje sve manjine, vjere, nacije i rase, itd. Poštuje poštene Srbe, ali nevoli "srpske ekstreme - četnike" koji nanose štetu hrvatskom narodu, i poštenim drugim Srbima. Nema vaši i naši, svi moraju odgovarati tko je god radio zločine.

Mi međunarodnim institucijama moramo reći: "ko je tko među povratnicima". A ne da još takvi traže ostvarenje svojih prava na mirovinu, i ishode bolničku dokumentaciju (liječe se na živce) a poslije će od Hrvatske za traume tražiti odštetu. A nevole ovo zemlju. Neka se sjete kako su njihovi istomišljenici na nas i naše obitelji 1991. i 1992. godine iz aviona bacali "otrovnu" paučinu.

Branko Stojković

U Bjelovaru, 11. prosinca 2001. godine


- 11:25 - Komentari (1) - Isprintaj - #

DOK SU JEDNI PLJAČKALI DRŽAVU DRUGI SU RATOVALI PROTIV LAŽNOG NEPRIJATELJA

Zašto nema ulice bjelovarskih viteza

Ovim pismom obraćam se dr. Borisu Kodumiji, gradonačelniku grada Bjelovara, Županijskom odboru HDZ-a i general pukovniku Mili Ćuku zapovjedniku , 1. gardijskog zbora. Dana 9. 9. 1997., kada je služena misa ispred nedovršene kapelice Male Gospe u Kusonjama za poginule branitelje Domovinskog rata, koji su stradali 8-9. 9. 1991. godine, tada ste, gospodo, da Vas podsjetim, dali svečanu obvezu roditeljima, kao i ostalim okupljenima, da će u Bjelovaru jedna od ulica nositi naziv » bjelovarski vitezovi «.

Tu obvezu niste održali. Proteklo je sedam godina od njihove pogibije i godinu dana od Vašeg obećaanja, ali se, kao i s ostalim Vašim obećanjima, nije ništa dogodilo. Svojom žrtvom, naši branitelji su zauvijek zadužili nas, a posebice Vas i ne može se dopustiti da njihova žrtva bude predmet političkih manipulacija i predizborne promidžbe.

Jutarnji list; (PISMA) ; 17. 9. 1998.


- 11:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

KAKO SU RADILI TAKO SU ZAVRŠILI

U PRAVNOJ DRŽAVI SE NE BJEŽI U KAPELICE ILI SMO JOŠ U PRAHISTORIJI - STOLJEĆU TAME.

Informator br. 55

Odgovaram: gospođi L. G. iz Zagreba koja je prozvala u Večernjem listu u rub-li-ci REAGIRANJE od 20.09.2002. na str.77 našu udrugu: » Gdje su sad zaštitari ljudskih prava? «

Bolesno griješite iz neznanja !

Na Trgu sv. Marka u Zagrebu nije bilo od vlasti represije i sile protiv F. Lacića, koji je HDZ-ov pijun i provokator, sijač banditizma, a sada sebe prikazuje kao žrtvu, ubire poene, prate ga određeni korumpirani mediji… On poziva na tihi državni udar, sa šačicom bizarnih sljedbenika, koji rabe izraz branitelji. Ne znaju tko ih tu predstavlja. Većina njih su u policijskoj uniformi radili što su htjeli – mislili su da su oni država. Te, zasluženo su maknuti, tj. ostali u prioritetu sistematizacije – neraspoređeni.

Ministar MUP-a Šime Lučin učinio je veliku grešku, što ih nije predao sudu kad ih je otpustio. Sada su oni » čisti « … Sa punim pravom su prije neki dan u dnevnim listovima ( Jutarnji i Večernji) spočitali Š. Lučinu – » da imaju i potvrde da nisu kažnjavani «. Načelnik Bjelovarske PP Filip Lacić želi ponovo biti šerif! Ono što je on činio kao bivši načelnik Bjelovarsko – bilogorske županije, kršio je ljudska prava, stvarao montirane procese, pisao lažne prijave, sad dijeli lekcije o demokraciji… Ekskluzivne intervjue koje F. Lacić daje novinarima su smiješni, ništavni, i programirani za rušenje i ovako dekadentne vlasti. Da bi drugi diletanti došli zato i prenose konferencije, dok se i dalje prave ignoriše.

Čudimo se, da i određeni kler u katoličkoj crkvi pristaje uz takve, npr. U komentaru u "GLASU KONCILA" od 22. 09. 2002. na str. 2 » Ne doprinos demokraciji « i osuđuju primjenjivanje sile protiv prosvjed-ni-ka, i zadavanju udarca demokraciji «. Kler govori o aroganciji vlasti, stigmatizira je, i govore kako su to: odaslane vrlo mračne poruke… Da se vlast ponaša poput robovlasnika. Da nije prihvatljivo nasilno uklanjanje prosvjed-ni-ka, da je ugroženo ljudsko dostojanstvo…Jer vlast je poslala jake snage policije na Trg sv. Marka da to raščisti…

Treba upitati tko je Filip Lacić? Zar se i on nije isto tako ponašao? Kao bivši šef prometne policije ostvario je razne osobne interese. Brisao je iz policijskog terminala one koji su trebali biti kažnjeni; svoje prijatelje i poznanike..itd. Bio je korumpiran, a i javnost zna o njegovom ratnom plijenu…Na malima se iživljavao. Poslovica kaže: dode maca na vrata-nca. Čuvao je leđa svojim policajcima koji su trebali stegovno odgovarati. Konobaricama » Ukrajinkama « sredivao je dokumentaciju, volio je fotelju, mlađe tajnice (Marinu R.) i dr. Zakon za njega nije vrijedio isto. Mi građani ne želimo plaćati takve policajce – barabe, koji zloupotrebljavaju položaj i ovlasti. Lacić je glumio silnika, ali za svakog bika ima štrika. Izgleda za njega su sva ta pitanja bila apstraktna, za njega istina nije ništa značila. Otrcano i bijedno zvuče njegovi vapaji, kad kaže: oni su mene povrijedili i ozlijedili – kako on ne bi kao policajac nikada išao na policajca. ( List "Bjelovarac" 19. 9.2002. str. 3) Sve su to laži! Po pravdi je smijenjen Filip Lacić s mjesta Načelnika Prometne policije, kojega je M. Ćuk postavio.

Pitamo zašto neraspoređeni policajci na Trgu sv. Marka bježe pred drugim policajcima u kapelicu? Zašto ih popovi ne bi uzeli sebi, i zaredili ih za svećenike, odnosno – svetce. To je sve žalosno, a i povijest se ponavlja – što se tiče istine, i religije, kojoj je srebro-lj-ubs-tvo iznad Boga. I sada kler (farizeji) viču: » Isusa razapnite, pustite i dajte nam Barabu*! «

Da li zna Biskupska konferencija s Kaptola što podržava ? Predsjednika udruge neraspoređenih policajaca Filipa Lacića…

Izgleda - » oprosti im Bože (oni) ne znaju što čine «.

Branko Stojković

U Bjelovaru, 22. 09. 2002.

- 11:22 - Komentari (1) - Isprintaj - #

PLJAČKA SE U IME BRANITELJA

UDRI BUDŽET NA VESELJE

LIJEPOM NAŠOM

Skandalozno izvješće Državne revizije o trošenju proračunskog novca Bjelovarsko-bilogorske županije

Više od stotinu stranica izvješća koje je u travnju sastavio Područni ured Državne revizije o načinima trošenja novca iz proračuna. Bjelovarsko-bilogorska županija za prošlu godinu, pravi je pokazatelj lošeg upravljanja i time proizročenog katastrofalnog stanja u Županiji. Već je u revizijskom izvješću za 1997. godinu naglašeno da su izdaci za nabavu automobila bili veći od planiranih, da su sredstva za poticanje razvoja maloga gospodarstva korištena nenamjenski, da je bilo zaduživanja kod banaka, da su izdavani bjanco akcepti nalozi, da nisu provedeni natječaji za izvođenje radova koje je platila Županija, da župan nije izvještavao Županijsko poglavarstvo o korištenju sredstava tekuće pričuve.

RAČUN BEZ RAČUNOVOĐE

Bilo je to vrijeme kada je župan HSS-ovac Željko Ledinski, koji je i danas član Županijske skupštine. Promjenom vlasti u Županiji, kada su opozicijske stranke davale glasove HDZ-u što je rezultiralo svađama u strankama i među strankama, pa čak i izbacivanjima iz stranaka, na mjesto župana zasjeo je HDZ-ovac Marijan Coner, ali način vođenja Županije i pogotovo trošenje novaca iz Županijskog proračuna nije doživio bitne izmjene.

Prikrivalo se za što je sve trošen novac, pogotovo ako je utrošen za bančenje i bakanalije. Za snimanje sjednica Poglavarstva i emitiranje na kablovskom televiziji plaćeno je 60.000,00 Kuna i to kumu lokalnog moćnika, a na osnovu neurednih računa. Usto, kupovale su se umjetničke slike premda nisu donesene odluke da se one ikome poklanjaju.

Planirani proračun (samo Županije, općina i gradova) za prošlu godinu iznosio je 39,4 milijuna Kuna, ali izmjenom donesenom sredinom listopada ta je svota povećana za 22,2 %, dakle na 48,2 milijuna Kuna. No, revizija je utvrdila da se ostvareni prihodi i izvršeni izdaci razlikuju od iskazanih, što se prije svega odnosi na zaduživanje u iznosu 1,7 milijuna Kuna putem kompenzacije, koja ne samo da nije išla preko žiro-računa nego nije ni uvjedena u računovodstvene knjige Županije. Indikativan podatak o stanju u Županiji svakako su proračunski prihodi od samozaposlenih, koji su ostvareni tek u visini od nešto više od polovice planiranih. Naime, samo je u posljednjih 6 mjeseci ugašeno 300 malih tvrtki u Bjelovaru, a na sve strane zjape prazni poslovni prostori za koje nema nikakva interesa. Prevelika porezna davanja naprosto su iništila privatni sektor, pa dok se u Zagrebu pad kupovne moći kompenzira novim doseljenicima, manji gradovi, poput Bjelovara, dvostruko su pogođeni. Tzv. Samozapošljavanje više nije nikom zanimljivo, ni u Bjelovaru, ni u ostalim dijelovima Županije gdje slika nije ništa bolja. No, nije to jedini izvor prihoda koji je u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji zakazao. Prihodi od poreza na nasljedstva za oko 38 % su manji od planiranih, od igara na sreću i zabavnih igara manji su oko 16 %, dok su na isti iznos manji i prihodi od poreza na cestovna motorna vozila. Dakle, više se ne nasljeđuje kao prije (a nasljedstvo je bilo jedan od glavnih izvora za preživljavanje u državi s poreznim sustavom gorim od turskog harača, sve je manje igara na sreću i sve je manje novokupljenih automobila i motora. Razumnom gospodaru i ovo malo bi trebalo biti dovoljno.

Najveći podbačaj u prihodima bio je od zakupa i prodaje poljoprivrednog zemljišta. Na području Bjelovarsko-bilogorske županije nalazi se 32.137 hektara zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske. Na temelju devet natječaja tokom posljednjih pet godine u zakup je dano 6.673 hektara, ali je od zaključivanja ugovora odustalo čak 86 zakupoprimatelja, dok ih je 28 naknadno raskinulo ugovore. U zakupu je ostalo tek oko 4.000 hektara, ali je pristiglo još 30 zahtjeva za raskid ugovora. U gungoli oko zakupa i prodaje zemljišta imala je posla i financijska policija jer preostali zakupoprimatelji nisu baš redovni u plaćanju obveza, kao što svoje obaveze nisu podmirili ni neki kupci.

VEĆINA JE BJELOVARSKIH PODUZEĆA POTPUNO UPROPAŠTENA
Bjelovarčanin Branko Stojković prošlog je petka podnesao kaznenu prijavu zbog zloupotrebe položaja protiv župana Marijana Conera i dožupana Ante Rade i Vjerana Jurkovića. Te uputio faksimil izvješća državne revizije o malverzacijama Županijske uprave Feral Tribunu.

Ipak, najzanimljiviji je podatak da su hrvatski branitelji podnijeli Vladi RH zahtjev za dodjelu oko 2.000 hektara, a ova im je odobrila samo 300 hektara. Pritom su 3,2 milijuna Kuna sredstava namjenskih poticaju razvoja malog gospodarstva oročena kod banke, a postupak dodjele kredita, za koje postoji 80 zahtjeva, navodno je u postupku. Od tih 80 zahtjeva najveći dio podnijeli su upravo branitelji. Među ostalim prihodima Županija je od državnih biljega inkasirala čak 1.644.986 Kuna, te još više od pola milijuna Kuna od upravnih pristojbi. Od lovozakupnine ostvareno je nešto više od 850.000 kuna, od čega je vlasnicima lovišta bez prava lova trebalo raspodjeliti 356.000 kuna, ali se nisu javili. Novac je ostao u županijskoj blagajni, a lovišta bez potrebnih obnova. No, zato je Županija novac utrošila za odstrel lisica (što se zove «unapređenje lovstva») te pomogla Lovački savez, koji vodi poznati bjelovarski general Mile Ćuk, o kojem mediji do sada nisu baš pohvalno pisali. Istodobno, nepodmirene obveze prema Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje posljednjeg su dana 1997. godine iznosile 18.417.056 Kuna, zbog čega je pokrenut i sudski spor u što se umiješala država te je HZZO-u doznačila oko 4,2 milijuna za zdravstveno osiguranje neosiguranih osoba i seljačkih gospodarstava. Preostale obaveze prema Zavodu uopće nisu evidentirane u računovodstvenim knjigama Županije. U Županiji pak tvrde da neznaju određeno za što ih HZZO tereti jer im nikada nije dostavio točan popis osiguranika, te stoga nisu ni trebali platiti. No, Zavodu za javno zdravstvo ipak su kupljena tri vozila za što je utrošeno više od 300.000 Kuna.

U izvješću se spominje i 3,7 milijuna Kuna koje Županija izdvaja za obnovu škole u Vukovaru. Od pravnih osoba za tu je obnovu primljeno više od 1,13 milijuna Kuna, dok se Županija dodatno zadužila kod banke za više od 2,2 milijuna, te dodala još 374 tisuće vlastitih sredstava, da bi sve to uplatila Ministarstvu obnove i razvitka koje će srediti vukovarsku školu. Među kapitalne transfere ubrojeno je 2,187 milijuna Kuna investicija za školstvo, od čega je najveći dio otišao na izgradnju sportske dvorane, iako ih je u Bjelovaru već šest, uglavnom neiskorištenih.

POGLAVARSTVO NA KABELU

Glede pozajmica, Županija je davala i zajmove, jedno što su se odgovorni i ovdje ponašali kao da ih se ne tiče čiji je novac. Umjesto planiranih 4,5 milijuna, uzajmljeno je 30,03 milijuna. Vraćeno je 4,8 milijuna, pa kad se sve oduzme i zbroji , ispada da je Županija drugima isposuđivala 161 % više no što je bilo planirano.

A i trošilo se. Tako revizori bilježe da se «izdaci za gospodarski sajam te pojedini izdaci koji su iskazani unutar izdavačkih izdataka i izdataka reklamiranja, odnose na dotacije i potpore, a izdatak za reprezentaciju je iskazan na izdacima za sudjelovanje na sajmovima». Odnosno, prikrivalo se za što su sve trošeni novci, pogotovo oni kad se bančilo i radilo bakanalije. Postoje i tzv. «ostali nespomenuti izdaci informiranja», na koje je potrošeno više od 350.000 Kuna, a podrazumijevali su tiskanje čestitaka, zbornika, pozivnica, vizit-karti i povelja počasnim građanima. Za snimanje sjednica Poglavarstva i emitiranje na kabelskoj televiziji plaćeno je šezdesetak tisuća kuna, i to kumu lokalnog moćnika, a na osnovi neurednih računa. Bilo je tu ii kupovina slika koje su poklanjane, a evidentirana je i kupovina dviju slika koje Županija ne posjeduje, i ne zna se gdje su. Uostalom, nisu donesene nikakve odluke da se bilo kome poklanjaju slike.

BJELOVAR – Županijsko vodstvo se prema nalazima Revizora ponašalo poput pijanih milijunaša

VIŠE OD STO STRANICA IZVJEŠĆA O NAČINIMA TROŠENJA NOVCA IZ ŽUPANIJSKOG PRORAČUNA PRAVI SU POKAZATELJ LOŠEG UPRAVLJANJA I KATASTROFALNOG STANJA U BJELOVARSKO-BILOGORSKOJ ŽUPANIJI
BJELOVAR IMA TISUĆE NEZAPOSLENIH I MNOŠTVO UPROPAŠTENIH TVRTKI. UNIŠTENA JE MESNA INDUSTRIJA «CROMAX», UNIŠTENA JE TVORNICA TRKTORA, DRVNA INDUSTRIJA «ČESMA» NEDAVNO JE OTPUSTILA JOŠ STOTINJAK RADNIKA, LUKA RAJIĆ SELI POGONE «SIRELE» U ZAGREB, UNIŠTENI SU «ČAZMATRANS», VODOPRIVREDNO PODUZEĆE I TISKARA «PROSVJETA», BAŠ KAO I «TEHNOGRADNJA»

Iako nije bilo ni programa usavršavanja zaposlenika, Županija je jednog svog zaposlenika poslala na doškolovavanje o županijskome trošku. Istina, taj je zaposlenik ujedno i vlasnik privatnog poduzeća koje se bavi projektiranjem i prodajom nekretnina, pa je i tu bilo prebacivanja novca iz Županijskog proračuna. To je nazvano refundiranjem troškova školarine, za što uopće nema zakonskog temelja. Revizija je također pronašla i nekoliko tisuća kuna uplaćenih privatnom poduzeću čiji je vlasnik zaposlen u županijskom uredu, a opravdani su izradom dokumentacije za potrebe Zavoda za prostorno uređenje.

BARJAKA NE MANJKA

Među školama i školarinama zanimljivo je i osnivanje dopunskog studija razredne nastave u Bjelovaru, premda nije donesena i odluka o financiranju tog studija kojom bi se utvrdile financije obaveza Županije, gradova, općina i pojedinaca. No, novoosnovani je fakultet dobio 227.000 Kuna, a tek potom ispostavio «neurednu i nevjerodostojnu dokumentaciju» kojom je ta uplata opravdana u Županijskom uredu.

Iako župan i podžupani po zakonu ne bi smjeli više imati nikakva druga primanja osim plaća, imali su ih, i premda je revizija naložila vraćanje tih primanja, oni to nisu učinili. Naravno, dnevnice u županijskom uredu posebna su priča, pa su se tako za odlaske na službena putovanja u inozemstvo zaposlenicima isplaćivale akontacije u kunama, a onda su zapolenici sami nabavljali devize. Inače, Županija pokriva troškove goriva službenog automobila koji se u vlasništvu županijskog ureda, ali ga koristi trgovačko društvo u većinskom vlasništvu županije pa se od cijele svote koju je Županija potrošila na benzin, čak četvrtina odnosi samo na taj automobil, kojemu je županijski ured plaćao čak i popravke. Istodobno, županijski se ured (protuzakonito) zadužio kod banke za 451.000 Kuna, kako bi kupio automobil koji vozi načlnik financijske policije u Bjelovaru.

Otprilike pola milijuna kuna neplanirano je potrošeno za izradu idejnog projekta magistralnog vodoopskrbnog sustava, što je evidentirano pod krivom stavkom «kako ne bi bilo vidljivo izvršenje izdataka koji nisu planirani proračunom». Inače, kupljene su i cijevi za taj vodovod, koje neiskorištene stoje u središtu Bjelovara, odmah pokraj sablasno mirnih skladišta Kutline Dione.

Dotacije sportskim klubovima nisu planirane proračunom, ali i na njih se trošilo, također bez odluke Poglavarstva. Nije postojala nikakva odluka o donacijama radiostanicama na području županije, ali i ne to je trošen novac. Hrvatskoj televiziji također je transferiran novac, kupovana su računala i poklanjane kaljeve peći Hrvatskoj vojsci, financirana je župna zajednica, a bogato je obnovljen i fundus zastava. Onaj pak novac koji je evidentiran kao potrošen za kupovinu telefonskih centrala, zapravo je potrošen na nabavu mobilnih telefona kojima se više ne zna siguran trag.

Nisu donesene odluke o dotacijama radiostanicama na području Županije, ali i na to je trošen novac. Hrvatskoj televiziji također je transferiran novac, kupovana su računala i poklanjanje kaljeve peći Hrvatskoj vojsci, financirana je župna zajednica, a bogato je obnovljen i fundus zastava. Onaj pak novac koji je evidentiran kao trošak za nabavu telefonskih centrala, zapravo je potrošen na nabavu mobilnih telefona kojima se više ne može ući u trag.

Osim već spomenutih zaduživanja, Županija je davala i jamstva: četirima općinama za 2,6 milijuna kuna kredita, jednom trgovačkom društvu u vlasništvu županije 3,3 milijuna, potom za proljetnu sjetvu, sanaciju jednog podruzeća i jedan inozemni kredit. Ukupna jamstva općine veća su od 9,2 milijuna kuna, a nije ih – ako je suditi po zakonima – trebalo biti.

NEŠTO JE TRULO

Stoga u županiji čija uprava na ovakav način troši proračunska sredstva uopće nije čudno kad se pojedini gradoti i općine nađu u bankrotu, što je već zabilježeno. A kakva je Županija, takav je i njezin centar. Bjelovar ima tissuće nezaposlenih i mnoštvo upropaštenih tvrtki. Uništena je mesna industrija Cromax, uništena je tvornica traktora, drvna industrija Česma nedavno je otpustila još stotinjak radnika, Luka Rajić seli pogon Sirele u Zagreb, uništeni su Čazmatrans, Vodoprivedno poduzeće i tiskara Prosvjeta, baš kao i Tehnogradnja.

Bjelovarčanin Branko Stojković, i sam bivši radnik Tehnike RO, pokazujući nam što je ostalo od nekoć perspektivnog grada i svijetski poznate tvrtke, kaže da bi ovakve vlasti u normalnim državama odavno završole u zatvoru. Trulo, dekadentno i nemoralno – tri su epiteta kojima opisuje sve što se u Bjelovaru događa. Posebno ga pogađa stanje u kojem je njgova bivša tvrtka, čija su postrojenja opljačkana, a ono što je ostalo trune po okolnim livadama. Slično stanje je i u samome središtu: bivša vojarna u raspadajućem je stanju i prepuna ostataka nepodijeljene humanitarne pomoći, zgrada tržnice stoji nezavršena iako su novci od potencijalnih kupaca uzeti prije šest godina, a napuštena je i stambena zgrada Tehnogradnje jer se više nema za koga graditi – tvrtka je ostala bez radnika. Istodobno, na sudu je 500 tužbi bivših Tehnogradnjinih radnika, ali predmete nitko ne dira, jerje i Bjelovar prošao fazu čišćenja sudstva od nepodobnih kadrova.

Kako kažu sami Bjelovarčani, grad vode policija i vojska, a Županija je u potpunom rasulu. Vladimir Despotović Borčić, također Bjelovarčanim, kaže da su grad i Županiju najprije napustili kadrovi, a sada iz nje odlazi i novac, kojega ionako kronično nedostaje. Jedino što radi jesu lanci ljekarna, cvjećarnica, trgovina i kafića koje vode lokalni HDZ-ovci ili čiji su vlasnici povezani s lokalnom mafijom. Jedini pristojan bjelovarski medij Naše vrijeme odavno je ugašen, i nikakva javnost ovdje više ne stanuje.

U takvom odruženju županijska vlast ne mora se bojati odgovornosti za potrošeni novac. Njoj je dovoljno obećati da će ispraviti uočene pogreške, za koje «nije znala» da su pogreške, kako stoji u reackiji na revizijskog izvješće.

FERAL TRIBUNE ; 28. lipnja 1999. str. 42
Novinar: Milivoj Đilas

- 11:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

POLA MILIJUNA BRANITELJA JE UHLJEBLJENO TKO ĆE RADITI ZA NJIH?

Mislim da je Hrvatska napokon shvatila tko je vodi !

KOJA JE POLITIKA ZAPOŠLJAVANJA?

-I ova vlast je nastavila otpuštanje radnika iz poduzeća.
-Nezaposlenost u Hrvatskoj i dalje raste.
-Kako preživjeti kao nezaposlen?
-Crna statistika 400 000 (oni koji se prijavljuju na biro za zapošljavanje).
-1997. godine u MIO nije uplaćivano već onda za 760 000 radnika doprinos.
-Kolika je mjesečna plaća prosječnog čovjeka koji radi?
-Proizvodne struke su - najnezaposlenije.
-Zavode za zapošljavanja treba promijeniti.
-Na radnicima se štedi a na birokraciju se rasipa.
-Ustav RH ignorira nezaposlene.
-Mnogi obrtnici stavili su ključ u bravu (nelikvidnost).
-Predizborne obećane gospodarske zone.
-Nema proizvodnje i otvaranja radnih mjesta.
-Rad je postao sramota. (Panični bijeg od posla.)
-Ljudi rade a ne dobivaju plaću.
-Bijeg u inozemstvo (migracije) odljev mozgova.
-Nikoga nije briga što odlazi mlada » biološka masa «.
-Naši ljudi odlaze kao sluga na sezonske poslove u druge zemlje. (Brati šparoge u Njemačku.)
-Naši ljudi odlaze brati jabuke u Sloveniju.
-Radnici nisu stimulirani.
-Zavod za zapošljavanje briše iz evidencije ljude.
-Danas uvjeti za zapošljavanje nisu nikakvi.
-U Zakon o radu nisu ušle važne odredbe.
-Hrvatsko tržište rada (u nas) ga zapravo nema.
-Kuda je otišao novac iz državnog proračuna za zapošljavanje?
-Imamo najveću stopu nezaposlenosti u Svijetu 32%.
-Zašto školujemo (ne) proizvodne kadrove.
-Radnike su izbacili na cestu a popovima dali plače i mirovine. Gdje su ih oni to mirovine zaradili.


Građani su žrtve bezakonja!

PONIŽENA ZEMLJA:

-Treba ukinuti zavode za zapošljavanja.
-Umjesto novih zgrada za zapošljavanje koje su izgrađene poslije 1990. godine u Hrvatskoj, za 10 milijuna eura moglo se je otvoriti 5000 radnih mjesta i to proizvodnih.
-Spisak evidencijske liste treba objaviti javno na Internetu.
-Svi peru ruke od rastuće nezaposlenosti.
-Tuđman kada je došao na vlast otvorio je 40 % radnih mjesta u državnom sektoru (povećao birokraciju).
-Udruga nezaposlenosti prodaje maglu. (Generalni štrajk je trebala učiniti.)
-Nezaposleni nemaju nikakvu naknadu na birou za nezaposlene.
-Ima onih koji se i više od deset godina prijavljuju a nije im bio ponuđen niti jedan posao.
-Uvozimo radnu snagu iz Bosne i Rumunjske...


Što nam je ova i ona vlast donijela?

DA HRVATSKOM VLADAJU ORGANIZIRANE BANDE

-Promjene: imena poduzeća, ulica. Tajnih službi, banaka itd.
-Javne kuhinje.
-Otvorena skloništa za beskućnike.
-Kladionice i kockarnice.
-Alkohol i drogu.
-Nered i glad.
-Skuplji javni prijevoz i benzin.
-Obećanja s faksa na posao.
-Kriminalnu pretvorbu i privatizaciju.
-200 bogatih obitelji (tajkuna.
-Velike ratne štete.
-Lažne invalidi.
-Uvoz 70 % sirovina.
-Da čistimo tuđa skladišta i uvozimo hranu...
-Porast siromaštva na 80 %
-Hrvatska je poniženo pleme.
-Kriminal u policiji, pravosuđu, vojsci...
-U Europi nezaposlenost opada.
-Životni standard je premali i radne dnevnice.


Hrvatskoj trebaju novi ljudi i nova politika!

HRVATSKA JE NA PRAGU ČISTILIŠTA

-Tražimo smjenu svih ovih koji se samo izmjenjuju.
-Tko treba sjediti u Saboru i zastupati građane ; stranka 1 milijun pijanaca, stranka 1 milijun nezaposlenih, stranka 1 milijun penzionere,... Da li je to naša struktura?
-Zemlja smo pogaženih ljudskih prava.
-Dosta nam je stečaja i sanacija.
-Građane se uvlači u sve veću iluziju.
-U ovom mjesecu studenom najveći je porast nezaposlenosti čak 32 .
-Da li su se branitelji za ovi borili?
-Povratak na staro.
-Društvo smo bez svijesti.
-200 000 obećanih radnih mjesta od HNS-a.
-800 obećanih radnih mjesta (aluminijski programa) HSLS-a u Bjelovaru.
-Zašto Ustavni sud šuti?
-Zašto postoji Hrvatska gospodarska komora?
-Zašto postoji cijeli lanac državnih institucija?
-Zloupotrebe službenih položaja i ovlasti.
-Rat u Hrvatskoj desio se zbog komunističke frakcije.


Uvozimo radnu snagu, iako je u Hrvatskoj oko jedan milijun nezaposlenih ljudi.

PODRAVINA I BILOGORA UZGAJA JUŽNOAFRIČKE PTICE NOJEVE

-Propala nam je industrija: metalurgija, tekstil i koža, građevinarstvo, agrar...
-Kaže se za nekoga znalca da je alfa i omega , a ovdje neradnici dobro žive.
-Bivšim radnicima ukraden je minuli rad.
-Tuđmanova era uništila je Hrvatsku do kraja.
-Na zavodu za zapošljavanje prikrivaju stvarnu brojku. Kažu da je manje nezaposlenih, tj. oni ih brišu protuzakonito iz evidencije. Kažu da neki, od njih negdje rade, a neće njihove knjižice uzeti da ih čuvaju.
-Uvozimo radnu snagu da rade na auto-put-e-vi-ma, brodogradilištima, ciglanama, itd.
-Budu li ljudi dalje bez posla moglo bi uskoro doći do socijalnih nereda u državi.
-Država mora organizirati posao.
-Smanjiti cijene i troškove života.
-Država mora osigurati domaću proizvodnju.
-Na socijalnoj skrbi nalazi se 280 000 (tisuća) teških slučaja.

I ova vlast skriva kriminale, i gazi poštene građane.

OVO JE ZEMLJA REZERVATA I GULOGA

-Gospodarski kriminal je porastao.
-Sve više je nasilja na javnim mjestima.
-Ni HDZ-e, ni SDP-e, kao i druge stranke: nemaju pravo na novi mandat u Saboru.
-Struktura građana sve je lošija.
-U Bjelovaru kada bi pretražili cijeli grad ne bi našli tj. ne bi mogli skupiti jedan miliju eura. To vani u inozemstvu ima jedan najobičniji privatnik kao ušteđevinu. Koliko smo siromašna zemlja?
-Imamo u Hrvatskoj 700. raznih sindikata koji su uhljebljeni na državni proračun, odnosno vlast ih je kupila.
-Raznim trikovima političari varaju građane, uz blagoslov crkvenih dostojanstvenika i državnog legitimiteta...


Ja sam za sebe kažem: Branku Stojkoviću na ovom izborima ne trebaju skupi promidžbeni plakati, Branko Stojković: ima riječ života.

I TO NJIMA SVE NIŠTA NE VRIJEDI

-Hrvatska je spala na koricu kruha, a tu se na izborima stvara luksuz.
-U kakvu ćemo mi EUROPSKU UNIJU, kao zemlja parazita?
-Građani žive na kreditima, i golemim minusima na žiro-računima, bankovnim čekovima i drugim zaduženjima...

- 11:19 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ĆUK, TROGRLIĆ, MARKEŠIĆ I PRANJIĆ SU ZLOČINCI

SVJEDOČANSTVO O RATNIM ZLOČINIMA U BJELOVARU
NACIONAL
06. rujna 2001. Broj: 304


Branko Stojković predsjednik Udruge građana za ostvarenje i praćenje građanskih prava “ŠTIT” pokazuje mjesto na kojem su navodno tajno pokopani ubijeni zarobljenici iz Bjelovarske vojarne.

Napisao: Eduard Šoštarić
Snimio: Bojan Mance

Istraga nad četvoricom Hrvata osumnjičenih za ubojstvo šestorice zarobljenika i teško ranjavanje civila u šumi Česma, nedaleko od Bjelovara, u jesen 1991. Godine, prema dostupnim informacijama vjerojatno će biti i proširena. Javnost sa zanimanjem prati cijeli slučaj jer su u postupku pred Županijskim sudom u Bjelovaru pod istragom ili u svojstvu svjedoka neki od visokih dužnosnika tajnih službi i Hrvatske vojske s bjelovarskog područja Hrvatske vojske.

U povodu toga razgovarali smo s Brankom Stojkovićem, predsjednikom Udruge građana za ostvarenje i praćenje građanskih prava “ŠTIT” iz Bjelovara, koji se već nekoliko godina bez rezultata obraća institucijama grada i države kako bi se doznala potpuna istina o događajima iz 1991. S Brankom Stojkovićem razgovarali smo u njegovu uredu nekoliko dana nakon privođenja bjelovarske četvorke.

NACIONAL: Je li vas iznenadilo nedavno pokretanje istrage protiv vaših sugrađana osumnjičenih za ubojstvo šest zarobljenika i teško ranjavanje civila početkom Domovinskog rata?

Naprotiv, od siječanjskih izbora prošle godine vjerovao sam da će doći vrijeme da pravosudni sustav napokon počne funkcionirati nakon dugogodišnje HDZ-ove blokade i da će na naplatu doći svi oni zločini koje je prikrivala ili počinila skupina Rovišćana na čelu s generalom Milom Ćukom, braćom Markešić i Pranjić te njihovim poslušnicima koji su gospodarili ovim područjem punih devet godina planirajući svoje aktivnosti u bjelovarskim lokalima “Ero” i “Forum”. Hrvatska se država ne može stvarati na zločinima koje nitko ne kažnjava već deset godina i nitko ne može uzeti sebi za pravo da nenaoružanu čovjeku oduzme život, a osobito civilu ili zarobljeniku. Mora se pogledati istini u oči i suočiti se s posljedicama nedjela pojedinaca u Domovinskom ratu kako za to ne bi odgovarali svi hrvatski branitelji i naraštaji koji dolaze.

Rovišćanska garnitura

NACIONAL: Za generala Milu Ćuka i neke obitelji tvrdite da su odgovorni za nastalo stanje. Čime potkrepljujete svoje izjave?

Rovišćanska garnitura zadnjih je deset godina politički, kadrovski i gospodarski vladala bjelovarskim krajem. Informacije o eventualnim ratnim zločinima što su ih počinili pripadnici hrvatskih snaga bile su potpuna nepoznanica za širu javnost. Svatko tlo bi pokrenuo inicijativu da se istraži nestanak desetaka civila i vojnika u Bjelovaru, naišao bi na zid šutnje ili bi ubrzo bio odbačen od sredine i nazivan bolesnikom, luđakom ili izdajicom. Policija, vojne i civilne tajne službe Bjelovara bile su izravno pod nadzorom i utjecajem Rovišćana, osobito braće Markešić, a na njihovim čelnim mjestima rotirali su provjereni i odani ljudi generala Ćuka kao što su Josip Hajdinjak, Mato Sićaja i Luka Markešić, jedan od osumnjičenih u sadašnjoj istrazi. Do rata potpuni anonimci sa završenom osnovnom školom, poznatiji po sudjelovanjima u seoskim tučnjavama, Rovišćani danas imaju elitne stanove, ugostiteljske objekte i skupe automobile, dok su njihovi suradnici posljednjih deset godina bili nagrađivani visokim položajima u vojsci, policiji i čelnim mjestima u županiji i gradskom poglavarstvu.

Miljenici rovišćanske skupine bili su minulih godina mnogi javni djelatnici grada Bjelovara. Tenisko igralište Luke Markešića i njegovi pozivi na susrete odabranima bili su stvar prestiža, a na njemu su viđene osobe koje su i danas na odgovornim funkcijama u pravosuđu i policiji.

NACIONAL: Događaji koji terete osumnjičenike uslijedili su nakon što su hrvatske oružane snage zauzele vojarnu JNA u Bjelovaru. Koliko vi znate o sudbini tadašnjih zarobljenika iz bivše JNA?

Nakon pucnjave i sukoba s pripadnicima JNA hrvatske su snage ušle u vojarnu 29. rujna 1991. i zarobile otprilike 500 vojnika i oficira JNA. Oko 400 mladih vojnika odvedeno je u Sportsku dvoranu, a rezervisti i oficiri u kolini su odvođeni u podrumske prostorije zgrade Policijske uprave bjelovarske, tzv. Betonske kocke gdje su danima bili zlostavljani, mučeni i premlaćivani. Živjeli su bez svjetla i osnovnih sredstava za higijenu. Kad bi se policije prohtjelo, neke su odvodili u šumu Česme gdje bi bili pogubljeni. Dok su neki oficiri bili u pritvoru, pojedini policijski djelatnici odlazili su im u stanove i silovali njihove supruge, o čemu postoje i svjedoci. Bjelovarac Stjepan Simić vlastitim je očima vidio kako Markešićeva ekipa siluje Anu Gašić, suprugu oficira koji je nekoliko dana prije toga nestao.

Zločin nema nacionalnost

NACIONAL: Jesu li počinitelji tih nedjela trenutačno osumnjičene osobe?

Osobe protiv kojih se provodi istraga samo su manji dio skupine koja se zdušno natjecala u zločinima. Osim Luke Markešića u svim događajima sudjelovao je i njegov brat Ante Markešić, tadašnji inspektor policije Damir Dotlić i sadašnji svjedoci u istrazi Tihomir Wagner, umirovljeni policajac, i Đuro Kalinić, policijski inspektor sa završenom osnovnom školom. Vrlo brzo njihov status svjedoka bit će zamijenjem statusom optuženika jer su izravno sudjelovali u nedjelima nad zarobljenicima, a njihovi nalogodavci punih deset godina prikrivaju zločine.

NACIONAL: Koga smatrate odgovornim za neprovođenje istrage i prikrivanje zločina?

- Najodgovorniji za prikrivanje zločina su general Mile Ćuk, Mato Sićaja, bivši načelnik PU Bjelovar, i Josip Trogrlić, bivši načelnik SIS-a Bjelovar, čelni ljudi SZUP-a, SIS-a i PU Bjelovar u zadnjih deset godina koji bi imali mnogo toga reći.

NACIONAL: Budući da se preko nevladinih organizacija traži nekoliko desetaka osoba koje su nestale iz bjelovarske vojarne tih dana, znate li gdje se one nalaze i tko bi mogao nešto više reći o tome?

- Sudbina nestalih vojnika i rezervista do danas je nerazjašnjena zahvaljujući Ćuku, braći Markešić i ostalim sudionicima u zločinu. Oni znaju odgovore na sva vaša pitanja. Vojnici i rezervisti koji se traže sigurno su pogubljeni, a njihova tijela treba tražiti na području šume Česma i na bjelovarskom groblju Borik u aleji 13 za koji se tvrdi da je masovna grobnica ne samo pogubljenih vojnika iz vojarne u Bjelovaru nego i s čitavog područja Bilogore. Obično bi se “pogrebi” odvijali noću uz pomoć grobara i službenih kamiona.

Najupućenije osobe koje bi u ovom trenutku nešto mogle znati o sudbini i identifikaciji tijela jesu Jozo Kelava, bivši voditelj zaštite i sigurnosti u bjelovarskoj bolnici, primarijus dr. Rudolf Miculinić i dr. Varjačić. Pretpostavlja se kako su neka tijela u zadnjih deset godina odvezena prema Zagrebu, o čemu također mora postojati dokumentacija.

Vjerujem da će se uskoro početi istraživati navedeni lokaliteti kako bi se obiteljima nestalih znala reći istina. Na isti način tražim i apeliram da se i hrvatskim obiteljima kojima su nestali sinovi i očevi omogući pristup svim lokacijama u Srbiji za koje se sumnja da su poslužile kao grobnice zarobljenih Hrvata. Zločin nema nacionalnost.

v “Bosanski seljačići”

NACIONAL: Poznajete li osobn oneke od osumnjičenika protiv kojih se trenutačno vodi istražni postupak pred Županijskim sudom?

- Većinu njih upoznao sam 1991., a neke znam otprije. Sjećam se Mile Ćuka i Luke Markešića kad su iz Rovišća u Bjelovar stigli kao “bosanski seljačići”. Luka Markešić i ekipa specijalaca MUP-a bili suglavni nositelji zadataka vezanih za miniranje i rušenje srpskih kuća. Osim njih u miniranju su aktivno bili i Mišo Tušak i Goran Kiš. Osobno mi je Kiš pričao kako su on i Tušak minirali srpske kuće.

Poslije pada vojarne 1991. bilo je puno eksploziva i min. radilo se tako da se dvije mine približe jedna drugoj, a između njih se postavi detonator sa sporo gorećim štapinom. Eksplozijom detonatora aktivirale su se obje mine povezane ljepljivom trakom tako da je rušenje kuća zapravo postalo rutinski posao. Jednog od osumnjičenih, Zorana Marasa, poznavao sam i prije 90-tih dok je radio kao policijc u Čazmi.

U to vrijeme vozio je staroga “fiću”, a danas ima stan u elitnoj zgradi i vozi najnoviji model VW “passata”. Njegova kolegu Zdenka Radića, također osumnjičenog za ratne zločine, sjećam se kad je došao u Bjelovar, nije imao ni bicikl. Sada posjeduje BMW, stan, motocikl “kawasaki” vrijedan nekoliko desetaka tisuća DEM. Braća Luke Markešića posebna su priča. Ante Barkešić bio je nemilosrdan prema zarobljenicima, a u bjelovarskom kraju na glasu je kao osoba asocijalnog ponašanja, zbog toga je iz bjelovarske policije premješten u Križevce, a postije u postojbu HV-a za zračno motrenje i navođenje. Jednom mi je slikovito pokazao kako je postupao sa srpskim zarobljenicima prislanjajući mi pištolj na sljepoočnicu.

Treći brat Ivan Markešić, djelatni pukovnik HV-a, više je vremena posvećivao šanku nego prvoj crti obrane, a u kraju je poznat kao terminator automobila, kojih je slupao barem desetak.

NACIONAL: Nakon provođenja bjelovarske četvorke mnoge udruge iz Domovinskog rata zahtijevale su njihovo oslobađanje optužujući vlast za kriminalizaciju Domovinskog rata. Kakav je vaš stav o tim udrugama?

- Takve udruge brane same sebe, odnosno svoje privilegije iz državnog proračuna. U njima sjede upravo ljudi rovišćanske skupine i postaju najglasniji kad HDZ želi ponovno na vlast. Nikoga od njih nije briga za ostvarivanje prava običnih branitelja nego jednostavno žele biti u funkciji politike HDZ-a koja je potpuno unazadila ovaj kraj. Branitelji koji su najviše vremena proveli na bojištima danas uzdržavaju obitelji radeći u poduzećima i ne miješaju se u politička zbivanja.

v Prijetnja generala Ćuka,

NACIONAL: Budući da ćete nakon ovog intervjua vjerojatno navući bijes onih koje ste izravno prozvali, bojite li se prijetnji i jesu li vam one bile upućivane proteklih godina?

- S prijetnjama živim godinama, a jedna mi se urezala u sjećanje. Bila je to prijetnja smrću koju mi je uputio general Ćuk prilikom proslave Dana grada Bjelovara 29. rujna 1999. Kad sam na poziv gradonačelnika Josipa hegeda bio pozvan na svečanu sjednicu Gradskog vijeća. “Kad bih ja to htio, tebe noćas ne bi bilo”, rekao mi je pred zgradom Doma kulture general Ćuk optužujući me za praćenje njega i njegove obitelji, što je bila još jedna bezočna hadezeovska laž. Taj sam slučaj predao policiji i obavijestio javnost. Bilo je i blokada na cesti, svega se mogu sjetiti. Vjerujem u pravnu državu i smatram da može zaštiti mene i moje petero malodobne djece.

- 11:17 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.