Ti ne znaš da nisi spreman https://blog.dnevnik.hr/laznazena
srijeda, 21.06.2006.
On nije tu
Imam dva sata jedan pored drugoga. Na jednom kazaljke pokazuju naše vrijeme, a na drugom vrijeme kod mog dragog. Čujemo se svaki dan, jučer smo sat i 20 minuta razgovarali na telefon, pričali smo o svemu, ja sam njemu pričala kako stvari stoje otkako je otišao, a on je meni pričao o svojim ljudima tamo i iskreno... na par momenata mi je bilo teško jer si u glavi nikako nisam mogla zamisliti kako izgleda ta ulica, njegovi prijatelji, teško mi je čak zamisliti i njegovu obitelj koju sam vidjela na fotografijama. Njemu je lakše jer točno zna o čemu govorim... Fali mi jako. Od kako je otišao imala sam već 3 spoja... od toga 2 srednje žalosti, a 1 je bio čak ok iako mislim da nije u redu da u tom potpuno drugačijem muškarcu pokušavam konstantno pronalaziti neke osobine Dragoga. Pomislila sam... možda... kada bi ga iznenadila, ali to je predalek put i bojim se... bojim se da on tamo nije onaj muškarac kojeg ja znam. Neka potpuno druga sredina, druga kultura... Predaleko je, a toliko ga trebam. Što da radim?
M.
subota, 10.06.2006.
Otišao si...
Mrzim rastanke... Inače se dosta teško vežem za ljude, treba mi vremena, a kad se to napokon dogodi, dođe vrijeme rastanka. On je jutros otišao i neće se više vratiti, bar ne u idućih godinu dana. Ja znam da je njegov posao takav, da je on profesionalac i da često ne odlučuje sam o takvim stvarima. Odlazi svojima, nekim meni nepoznatim ljudima koje on neizmjerno voli i koje će isto tako opet napustiti kao što je napustio i mene danas rano. Još mi je sve čudno, još ni nisam svjesna da se ujutro neću probuditi uz njegov osmijeh, glas i pogled. Druga strana kreveta će ostati prazna, baš kao što je i sada i kao što je bila često tijekom godine, ali sam uvijek znala da će se vratiti. Voljela bi znati o čemu on sada razmišlja, tamo negdje gore među oblacima. Kad bi mi bar netko mogao garantirati da ćemo se još vidjeti, barem jednom u životu jer ovdje smo zajedno proživjeli predivna 2 mjeseca zajedno.
Možda ne bi trebala plakati jer to se očito moralo dogoditi... Ipak... falit ćeš mi, T. i bez obzira što bilo s tobom, sa mnom pa i s nama, zahvalna sam ti na svakom trenutku koji si mi podario, posebno na onom sinoć!
M.
petak, 09.06.2006.
ŽIVOT LETI KAPETANE
To što fali riči
što nas manje ima
šibenska će pisma
vraćati te svima
Sve je manje suza
a ti se ne ljuti
slomljena nam duša
u prsima ćuti
Život leti, kapetane
mladost biži, a na srcu friži
dok nas s našeg kampanela
i sad bude od Boga batude
Svoju si dobrotu ostavija svima
nekoj novoj dici igru s Baldekina
Kad nediljon klapa
skupi se u kali
svi se tebe situ
kapetan im fali
a dani se vrte
ka basket, ka srića
najlipšu si priču
o mladosti priča
| < | lipanj, 2006 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Ovo su...
Riječi lažne žene koja ne zna što je ljubav, koja cijeni prije svega materijalno, a onda duhovno i koja zna DA SE OD LJUBAVI NE ŽIVI
IDI
Idi
Nekim svojim putem
Idi
Da te neznane ruke bude
Idi
Nije to za mene
Ti nikad nećeš biti čuvar srca
Samo jedne žene
Idi
Plovi na svom divljem valu
Idi
Pusti meni mir na mome žalu
Ja ti neću moći s tobom u oluju
Slomila bi me, krhotine od mene bi ostale
Idi nekim svojim putem
Idi da te neznane ruke bude
Ja ti neću moći s tobom u oluju
Slomila bi me, krhotine od mene bi ostale