Lazanje Plemeniti Drugi

You push me to go the extra mile
You push me when it's difficult to smile
You push me, a better version of myself
You push me, only you and no one else
You push me to see the other point of view
You push me when there's nothing else to do
You push me when I think I know it all
You push me when I stumble and I fall

Ja volim adrenalin. Ne, nisam budala da skacem sa stijene, seksam u katedrali, zajebavam policiju, nego volim jednu posebnu vrstu. Volim, pardon obožavam kada sam ja taj koji sebi izaziva adrenalin. Dakle kada sam ja taj koji vozi auto/motor, kada sam ja taj koji odlucuje kad ce skociti iz aviona i otvoriti padobran, kada mi mozak radi 100 na sat i zna da nesmije pogriješiti/previdjeti/zanemariti jedan od mogućih raspleta. Kada sjebem da sam ja kriv, ali da i znam da sam JA sjebo jer sam u tom trenutku bio high.

Strah tada nije prisutan, strah je prisutan kada mislis oce li bungee uze puknuti jer se lik koji veže sinoc zapio ko budala i nije mu ga se dalo mijenjati jer je sve pare spiskao ili kada te netko vozi jer tko zna da li je on svjestan i ima toliki input podataka ko ja u tom trenu i hoce li predvidjeti sve moguće rasplete situacije. Strah sjebava cijelu koncepciju. Poštovanje prema godpodinu murfiju koji veli da kad god moze poci po krivu da ce i biti tako je tu u obliku svih viših sila mora biti jednostavno integrirano u način razmišljanja u kritičnim situacijama.

Ali to je tako dobrooooooooooooooooooooooo

Every race I win (to go the extra mile)
Every mood I'm in (when it's difficult to smile)
Everything I do (a better version of myself)
I owe it all to you (only you and only you and only you)
Every move I make (to see the other point of view)
Every step I take (when there's nothing else to do)
Every thing I do (I think I know it all)
It's all because you push me