Jednog prekrasnog jutra, dvadeset trećeg dana u kolovozu, odjednom se nad Bjelovar nadviše oblaci, tamni teški oblaci… i proli se kiša! Šta kiša?! Led, naime! Tuča!!
Ali neeeeeee!! To nije bila elementarna nepogoda, niti su indijanci prizivali kišu, neeeee…!!
To je nebo plakalo jer se toga dana rodilo čeljade koje će svojom pojavom obilježiti 20., tj 21. stoljeće , i o kojem će naraštaji i naraštaji pričati..
Ne, nije riječ o Antikristu, riječ je o Petri!
Petra je dobila ime po Svetom Petru, koji joj je bio krsni kum, jedina razlika je u tome što ona čuva ključ malo istočnijeg dijela…
I tako jednog dana Petriša se zaputi ka uredu pedagoginje i lijepo zamoli da ju upiše za drugu grupu u Bašku. Naravno, s obzirom na njene ocjene i bahato i neodgovorno ponašanje, uništavanje školskog inventara, crtanje grafita po zidovima škole koja btw spada u kulturno povijesne znamenitosti grada Bjelovara, nije imala teoretske šanse da upadne, pa je jedan dan nabacila dekolte i zaputila se do Darkića… nitko ne zna što je tamo radila, ali nekim se čudom poslije toga našla na popisu za Bašku…
I tu je sve počelo…
Čitanje 1. poslanice Sv. Ruže apostola Bjelovarčanima:
- Braćo! Jednoga dana u hotelu Corinthia, na 6 katu, u sobi 777, nastaniše se šestorica njih. Među njima bijaše i Petra. Već prvoga dana ostala petorica shvatiše što ih čeka, ali ne mogoše učiniti ništa. Bijahu potpuno nemoćni..! uskoro se njhovi strahovi i sumnje obistiniše!
Kako je samo to dijete, (zapravo ne dijete, nego već odrasla djevojka, šarmantna, zgodna, mlada), voljela piti kavu! Ispijala je na litre i litre te crne tekućine, nije nikom dopuštala da prolije kavu, čak je skupljala ostatke kave iz tuđih šalica i pretakala ih u jednu veliku šalicu koju smo od milja zvali bunar, i po cijeli dan to pila!! (+slaganje nescaffea na radnom mjestu, uz pomoć slamčice i kemijske, s hladnom vodom, ali sve je moguće ako jako brzo miješate!!).
Osim što je voljela piti kavu, hobi joj je bio zavođenje radijatora! Snimila sam to mobitelom, ali netko mi ga je mazno u zavodu za zapošljavanje pa eto, ne mogu to objavit! Al to je trebalo vidjet!!
A da samo znate kako usisava!! Morala se vraćati na jedno te isto mjesto po 7 puta!! Nadležni su bili oduševljeni njenom učinkovitošću. Ali ne i Fifi i Mercedes, oni su se našmrkali prašine ko nikad u životu!
Joj, a što se voljela bacit u prljave ručnike, valjat se i trljat time, to joj je bilo nešto najljepše!! Pa je čak i mene zarazila time, pa smo se se zajedno hrvale u tim zmazanim smrdljivim ručnicima, kako je to dobar osjećaj ljudi, ma nećete vjerovat dok ne probate…!!
Ali , normalna je ona inače!! Hm!!
Mogla bih pisati romane o svemu što se tog ljeta događalo, ali moram ostaviti i njoj nekog materijala, ipak je obećala napisati post i o meni… jedva čekam!!!
Veliki pozdrav svima, a najveći Petriši! 
