lavender Blue

ispričat ću ti priču
ne, napisat ću ti priču
još samo da mi neka priča padne na pamet

još korak
i ponedjeljak će uskočiti
u pidžamu

napunila sam džepove kapima soli
i prstohvatom raspjevane lavande
sad širim ruke
prvim pupoljcima jeseni

nisam ljubitelj čokolade
no uvjerena sam kako su crne tipke klavira
pune komadića lješnjaka

da mi je odputovati u sutra
možda bi te večeras
još više voljela

balon poljubaca umjesto karte
putujemo u novi dan

bila je to jedna od prvih kazeta koja se vrtjela po cijele dane, mora kako se baš zbog nje kazetofon pokvario

nedostaje mi breza,
prozračne proljetne kiše,
koraci u papučama magle
i žuto crvena jesen
iz moje ulice

s prvim kišama
napisat ću ti pismo
koje sam ti već davno poslala

vidjet ćeš veličanstveni su
i sama ih se mrvicu bojim, no ja ću biti s tobom

mogli bi trčati na mjestu
i ljubiti se u krug...; ))

bilo je ljeto
kako su se grlili naši kratki rukavi
bilo je ljeto
držim li te još uvijek onako čvrsto za ruku?

s druge strane jastuka
valovi uspavljuju neotkrivene
obale mojih misli

uz njih volim peglati, usisavati...drže mi ritam
a može i čaša hladnog piva i zvjezdano nebo nad glavom

Znaš li kako sam ti ovo pjevala dok još nisi ni znao što su valovi?

igramo se skrivača
crvena putna torba,
zubna četkica
i ja

kad je nedjelja i to sunčana
kad je nebo bez oblačka i sve veselo
neka bude lepršavo i poletno

željeznička stanica, putna torba puna sitnica, pogled kroz prašnjavi prozor vagona, radoznali suputnici, bucmasti kondukter, sendvič i sok, jutarnje novine ili knjiga, pa opet pogled kroz prašnjavi prozor kojega uporno pokušavaš oprati papirnatom maramicom…
misao na putovanje vlakom vraća me u djetinjstvo kad sam ocem putovala unskom prugom i više se ne sjećam cilja putovanja, samo otvorenog prozora i svježine Une

volim kišu bademovih cvjetova,
kamenčića pijeska,
latica sunca...no, više od svega
volim jutra s kapima
tvojeg smijeha

popodnevni suncobran i šalica kave

igrom (ne)slučaja