čarolije
nedjelja, 18.06.2006.
neobičan dan
|
Danas sam izašla u grad s Lorenom, Mirandom, Lindom i Aliciom. Prvo smo otišle u kino, a poslije smo malo obilazile dućane. Kasnije smo otišle u neku ulicu u kojoj prije nismo bile. Na kraju te ulice je bila nekakva svijetlost. Kad smo prošle kroz nju našle smo se na nekom čudnom mjestu. Posvuda oko nas je bilo cvijeće. Vodio nas je instinkt. Hodale smo i hodale i tad smo se našle u šumi. Na stablu je bila sova koja je počela govoriti. Ja sam pitala Lindu da me uštipne jer nisam mogla vjerovat u to što čujem. Sova nam je rekla da odemo ravno i da tada skrenemo desno. Mi smo ju poslušale(čudno što smo vjerovale sovi, ali nismo imale izbora). Taman smo mislile da smo se izgubile kad nam je prišla vila. Ovo je bilo previše, mislila sam da sve to sanjam, no nije bilo tako. Ta vila nam je objasnila kako smo se našle ovdije. Rekla nam je da se mi upravo nalazimo u Nemoworldu(čudan naziv, ali šta ja mogu), a da smo došle ovdje zahvaljujući prolazu(portalu). Tih prolaza ima više na svijetu-na milijune! Također nam je rekla da na ovom planetu ima više grupa-špijuna koje se bore protiv zla, a da smo mi jedna od tih grupa. Naime, stanovnici ovog planeta su počeli štrajkati zbog zločestoće njihovog kralja. Mi smo trebale pomoći narodu tako da kralja svrgnemo sa vlasti. Vila nam je rekla da je više grupa to pokušalo, ali da nitko dosad nije uspjeo. Rekla nam je da mi to pokušamo, ali mi nismo znale kako. Pitale smo ju može li nam nešto reći o našoj grupi, o tome kakve moći imamo, no ona je samo odgovorila da ništa ne zna o tome, čak i kad bi znala ne bi nam smjela reći, zbog nekih pravila i još nam je rekla kako ćemo to morati otkriti same, ali da ćemo se već nekako snaći. Bile smo tek na početku i nismo znale otkud da počnemo, a kad smo pomislile na naš zadatak, hvatala nas je jeza... nastavit će se vila žalfija  |
- 16:45 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
... Laura Willis-često me zovu lory. Imam 12 godina. Idem u šesti razred osnovne. Obožavam čokoladu. Volim slušat raznovrsnu muziku i idem u muzičku. Imam puno prijetelja(među kojima su i oni pravi). Kao i većina djece baš i ne volim ići u školu,ali što se mora mora se. Moja izreka glasi:-uživaj u životu! Stalno moljakam roditelje da dobijem nekog kućnog ljubimca, ali me ne šljive ni pet posto!         |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||