Misli Izgubljenog Uma

"We don't read and write poetry because it's cute. We read and write poetry because we are members of the human race. And the human race is filled with passion. And medicine, law, business, engineering, these are noble pursuits and necessary to sustain life. But poetry, beauty, romance, love, these are what we stay alive for. To quote from Whitman, 'O me! O life!... of the questions of these recurring; of the endless trains of the faithless--of cities filled with the foolish; what good amid these, O me, O life?' Answer. That you are here--that life exists, and identity; that the powerful play goes on and you may contribute a verse. That the powerful play goes on and you may contribute a verse. What will your verse be?"

Tom Schulman
from "Dead Poets Society"



Copyright © 2008.-2011.
Mrtvi Pjesnik

Moj DeviantArt
The Cyberpunk Project
Fantasy-hr
Wikipedia

Posebni neki ljudi :)
wjesstica
Lucifer's Curse
Leah
Dryad
Grof V.

Utjeha kose

Gledo sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.

Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.

Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,

U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.

A. G. Matoš



Možda je, u snu, ruka
sijača zvijezda
probudila zaboravljenu muziku
kao zvuk beskrajne lire,
i do naših usana dopro je
ubogi val
malobrojnih istinskih riječi.

Antonio Machado



'Muškarac uvijek želi biti ženina prva ljubav -
žena bi muškarcu htjela biti posljednja.'

Oscar Wilde



Prosjak

Prosjak je silazio putom
Malom u dolju selu,
Komad večernjeg neba
Nosio je na čelu.
Okolo po polju žutom
Zrelo je more hleba.

Zreo je u srcu vlata
nečiji hleb mek i beo.
Kraj polja punog zlata
Umoran prosjak je seo.

I on čiji neće biti
Sa toga bogatog polja
Ni klas, ni slama, ni pleva,
Radosno pogleda u nebo
I poče da peva.

Desanka Maksimović



Jesenje veče

Olovne i teške snove snivaju
Oblaci nad tamnim gorskim stranama;
Monotone sjene rijekom plivaju,
Žutom rijekom među golim granama.

Iza mokrih njiva magle skrivaju
Kućice i toranj; sunce u ranama
Mre i motri kako mrke bivaju
Vrbe, crneći se crnim vranama.

Sve je mračno, hladno; u prvom sutonu
Tek se slute ceste, dok ne utonu
U daljine slijepe ljudskih nemira.

Samo gordi jablan lisjem suhijem
Šapće o životu mrakom gluhijem,
Kao da je samac usred svemira.

A. G. Matoš

- moju dragu Gaby <3
- poeziju
- prozu
- čitati (to se podrazumjeva, ne?)
- srednji vijek
- fantasy
- sci-fiction
- čaj (pogotovo od šipka)
- pivu (u normalnim količinama)
- smijeh
- zabavu
- glazbu
- frulu (kao: glazbeni instrument ^^)
- mačevanje
- streličarstvo (luk i strijela, ne pištolj)
- wjessticu ^^
- ekipu iz RUR-a
- prirodu
- prirodu
- prirodu... ček, to sam već rekao? o_0
- more (gledati, ne se kupati)
- rijeke
- zvijezde
- keltsku kulturu, glazbu, mitologiju
- je, previše toga, ne da mi se pisati više...