latte macchiato
sjećam se..
jedne dječje "čarabaralice"..
vidiš trag
na nebu
i
zaželiš
želju..
ne smiješ
pogled
opet
na isti
baciti..
kad se
trag
raspline
a ti ugledaš
čisto nebo..
želja
će ti se
uskoro
ispuniti.. :))
i tko mi sad može reći da to nije moguće???!!!
samo treba biti skroman sa željama.. ;)
treba jednom stisnit zube..
24.02.2008. u 15:16 |
6 Komentara |
Print |
# |
^
nema..
nema vjetra
a more u meni
uzburkano
preklapaju se
valovi
osjećaja
dojmova
raspoloženja
neovisno o meni
izvlače se
isprepliću
jedan tren
su na vrhu
već idući
na dnu
opet faza..
..i to ona od jabuka
zelena faza, dakuće!
dok čekam pravi oblačić..
nebo - nijansa sive boje
koja me uvlači
u crnu
možda bi se sve
raščistilo
kad bih se isplakala
ali nema suza
u meni
danas
sve je smrznuto
i zeko
i potočić
sleđeni su
on zna prave riječi...
GRANICA
Pupoljak koji si mi donijela,
i koji je danima stajao u plavoj boci
prema zelenom prozoru zamračenom kišom -
taj pupoljak se rascvao.
Proljeće koje tek što je počelo
već je ovog popodneva pozlaćeno na rubovima
toplom sunčanom prašinom,
i već su nemila i vruća ona polja
kojima rano silazim u grad,
ćuteći ledenilo u koži i vlazi bilja.
I već to nisu ptice suzdržanog pjeva
i slabi glasovi proljeća kao s prozora
svibanjske bolesničke sobe,
a zeleno je tako teško.
Vrpca mora danima se rastezala,
pa vidjet ćemo koliko to još ide.
Ova bol nerazumljiva i uporna
rasla je, rasla; već smo je mogli vidjeti i nazvati.
Nebo, ovaj zrak, razgovori,
savršenstvo mojih brodova, prijateljstvo s tobom,
zatvorena ladica i oblik knjige -
sve se to razapinjalo, i znao sam
da negdje granica mora postojati.
I ova ljubav, tvoje slatko tijelo;
malo je reći da se ti daješ
i da te ja uzimam.
Dobro je bilo iz noći u noć, iz jutra u jutro;
može li se još, može li se još…
Ovaj cvijet će pući kao revolverski metak,
proljeće će izgorjeti kao papir,
more će se razvući i vjerojatno otići u nebo,
zeleno će postati crno;
teško crno od teškog zelenog,
bol će prestati ili se pretvoriti u nešto drugo;
sve to, sve to…
Tvoje će se tijelo iznevjeriti sebi,
i moje također,
ova će ljubav doći do te granice o kojoj mislim
i ne hoteći.
Bez snage je i volje da se upita -
što je to bilo?
A već je novi pupoljak u plavoj boci,
proljeće na igralištu,
bol u ustima,
pravac mora i tako dalje.
Arsen Dedić
nije ni bila ni plava riba, al' je isto bio dobar ulov..
..pa makar digitalcem ;)
a šta reć na ovo?!!
neko u svog limenog ljubimca "meće" mirisne boriće, a neko žute tangice.. :)
e pa...
da se podsjetim..
šta ja ono mislim o iskomercijaliziranom prazniku tipa valentinovo??!
pašu obje tipke, al ipak bih rađe udrila ovu lijevu...
petak - dan za...
ispijanje kave s ledo-šlagom u žbirca..
i hvatanje zadnjih zraka sunca... :)
istina je...
da nikad ne znaš šta te čeka iza kantuna..
nekad je to tama..
a nekad ipak svjetlost ;)