Epigrami radosnih pokojnika
Priča mog života
Uzmi me kao krpu i obriši sa mnom monitor svojih misli. Odbaci me kao pokidani omot čokolade u kojoj si jednom uživala. Ispuši nos u mene kao u maramicu i ostavi mi još jednu mrlju na srcu. Iznosi me kao staru odjeću dok se moji pokušaji da zadržim tvoje zanimanje potpuno ne izližu.
Pljuni na mene kao na pločnik kojeg si već sam Bog zna koliko puta pregazila, bez imalo samilosti. Ti uopće na razmišljaš o tome ima li taj pločnik osjećaje.
Prožvači me kao žvaku koju toliko dugo nosiš u ustima da je potpuno izgubila okus. Udari me kao boksačku vreću što snažnije možeš, ispolji na meni sve svoje frustracije. Pusti vodu u kadi i gledaj kako se rastapam i odlazim kroz odvod.
Zagrli me strasno i poljubi tako da osjetim žmarce kako mi prolaze kroz kosti, a onda me zaboravi, izbriši moju sliku iz svoje datoteke.
Učini bilo što sa mnom, samo molim te, učini to što prije...
