Probudio sam se prije nje, pomalo i sam iznenađen što je jos uvijek vidim u krevetu pored sebe. Ustao sam ne probudivši je i krenuo u kuhinju sa nekom refkleksnom nerazrađenom idejom da bih trebao napravit kavu. Nerazrađenom, jer ja inace ne pijem kavu, ali mi se cinilo da se sjecam da ona pije. Nerazradjenom, jer sam zapravo htio da ona čim prije izađe iz mog stana. Ali, ne prije nego što porazgovaramo.
Stavio sam vodu da uzavri trudeći se što glasnije lupiti svim vratima koja sam pritom morao otvoriti. Tek što je voda uzavrjela ona je usla u kuhinju potpuno obučena. Shvatio sam to kao zank da i ona želi što prije otići i da joj je barem malo neugodno.
Sjela je za kuhinjski stol i pokušavala nezainteresiranim pogledom kroz prozor za par trenutaka produžiti tišinu.
-Kavu? – pitao sam.
-Ne mogu sada, hvala.
Prolio sam vrelu vodu u sudoper i sjeo nasuprot nje.
-Znaš da ću mu reći? – počeo sam.
-Nećeš.
-Hoću.
-Nećeš.
-Spavao sam sa tobom da mu mogu reći da sam spavao sa tobom. Izgleda da mu jedino to moze uokazati na tvoje karakterne propuste.
Napravila je malu pauzu i pogledala me kao da procjenjuje pokušavam li to biti duhovit.
-Spavao si sa mnom zbog ovog. – primila se za svoje grudi. Na trenutak sam zastao, malo su me dekoncentrirale njene sise (među 5 najljepših koje sam ikad uživo vidio), a i nisam očekivao da će razgovor krenuti u ovomom smjeru.
Pokusao sam se sarkastično nasmijati da pojačam dojam.
- Nemaš baš toliko dobre sise, draga.
Odlučio sam prestati s eufemizmima.
-Jebao sam te zato jer me napaljuje to što pjavaš u crkvenom zboru. Jebao sam te jer si ti to htjela, jebao sam te jer si kurva.
Ne mogu reći da me šamar iznenadio. No, osim toga nije pokazivala neke zankove uzrujanosti.
-Namjeravate se vjenčati za 2 mjeseca, a ti se ševiš okolo. Kako bi se ti opisala?
-Ne ševim se uokolo. Ševim se samo sa tobom i samo ovaj put, a kako bih se opisala- trudnom eto kako.
Spavao sam sa trudnom budućom ženom mog prijatelja. Jebao sam udanu trudnicu. Odjednom mi je opet do eufemizama.
Jebiga. Jebiga. Jebiga. Jebiga. Jebiga. Jebiga.
Kad je mobitel koji je cijelo vrijeme bio na stolu počeo zvoniti činilo mi se da i on za mene ponavlja "jebiga, jebiga". Pogledao sam broj. Naravno da je ON. I ona ga je prepoznala. Javio sam se kad je zvao po drugi put.
Gledala me ravno u oci.
-Zar nije malo prerano da me budiš?
Ma, znaš da ti uvijek možeš.
Jel može za pola sata?
Moram nešto obavit.
Sinoć.
Ma, da naravno znaš i sam kako je.
Špahtlom sam ih skidao.
Odšetao sam do prozora dok se on ekstatičo derao u slušalicu s druge strane. Uvjek je pretjerano pokazivao oduševljenje kad bi naslutio mogućnost da sam ja ševio.
-Potpuno si u pravu
Okrenu sam se ponovo prema njoj i pogledao je u oči.
-Ma, kurvica... Baš tvoj tip.
Ajde, onda za pola sata.
Vidimo se.
Bok.
Poklopio sam slušalicu i sjeo pored nje.
-Dolazi za pola sata. Samo zalupi vratima za sobom.
Polako je ustala i sporim koracima izasla iz kuhinje. Čuo sam da je tiho zatvorila vrata kad je izašla iz stana.
Poanta priče?
Naravno da postoji poanta. Ovisi samo kako iščitavate priču, predlažem jedan od dva smjera:
1. Put u pako je posut dobrim namjerama.
2. Ne postoji altruistička ševa (iako Car vrši eksperimente na tom području).
|
