I Am Here With You 4ewer... =)

Ej!!! Evo mene nakon onog dugačkog posta, hvala vam na svim lijepim komentarima!! E sada na OVOJ stranici možete čuti ''Instant Karma'' barem jedan njezin dio, pa dobro Billu ide engleski, malo je smiješno ali je super...a OVDJE možete pogledati i poslušati orginal od Johna Lennona, na 1:15, 1:57 vam je ovaj dio koji Bill pjeva!! US5 mi pjevao užasno jadnu pjesmu, a Killerpilze još goru...mislim bez uvrede fanovima ali mi se ne sviđa pjesmu koju su izabrali!! Meni je ova Tokio Hotel VERZIJA predobbbrraaa...Eto tak to vam je novost!! Ja neprestano preslušavam Schrei novu verziju, tak je dobrrraaa!! Napokon sam našla par odličnih wallpapera, ali to ću vam sve staviti u post sutra!! Na telki su bili TH, pa sam slikala jedno 50 slika, u slijedećem postu više a danas samo DVIJE najbolje slike i to posebno za moju TINU!Htjela sam samo da znate novosti!! Kusss, BILL 4eva!!

Moj 100 post!! Bit će posvećen jednoj cijeloj godini Tokio Hotela i MENE! Prvo želim svima zahvaliti svima koji su me u ovoj godini komentirali, podržavali, koji su bili na mom blogu dajući mi do znanja da nisam jedina...H.V.A.L.A!! Sada ćete čuti jednu dugačku priču...ma pripremite se! Sve je počelo onim udarcima Gustavovih bubnjeva ritomom Durch Den Monsuna, sve je počelo Billovim nježnim glasom ali i onom dobrom, ritmičnom melodijom zbog koje sam ja svaki put pada u nesvjest!! I tako jednog dana mene frendica nazove i kaže mi da joj donesem iz OK!-a članak o TH-u, pa eto zahvaljujem i njoj ovim putem!!!! Upalila sam VIVU i čekala te tajanstvene Tokio Hotel, jer me jako zanimalo tko su ti, prva pomisao bila mi je: Tko je tu muško ko žensko? Ali pjesma je bila tako dobra, zračili su nečim što ni sada nemogu opisati...morala sam saznati sve o njima, definitvno...na internetu sam otkrila tek najosnovnije podatke, jer nije baš bilo puno informacija o njima! Frendica je u školu donijela par Tomovih slika, a ja onak blejim....WHAT?? Još mi nije bilo jasno...stalno sam slušala tu pjesmu na VIVI i svaki put kad sam ju čula, osjetila sam neku privlačnost i kao da je to nekako odličan izbor glazbe za mene...zaljepila sam prvi poster u svojoj sobi s Tokio Hotelom i svaki dan se divila njihovoj pojavi! Na mobitel sam snimala refren Durch Den Monsuna i u školi neprestano to slušala....Tom mi je postao slatki, ali tek na kratko...Billa nisam ni zamijetila do Cometa 2005! Ja sam taj Comet mogla neprestano gledati, tamo su bili tako slatki i neopisivo dobri!!! Brata sam zamolila da mi pošalje njihov CD, jer ga tada u HR nije bilo...ili je ali ja ga nisam tražila, ma neznam, jer sam bila uvjerena da ga u Njemačkoj ima pa....CD je stigo...stavila sam ga u liniju i brzo potražila Durch Den Monsun, nije bilo teško naći jer je pjesma odmah druga. Poslušala sam ju možda 10 puta a onda pustila cijeli CD ispočetka...sjedila sam za kompom i uživala u njihovoj muzici! Tu je počela ta ludost za njima! Spržila sam CD frendici i isprintala sam puno njihovih slika! Otvorila sam blog (HVALA DORI WATRIN...hehe) već kad je izašo spot Schrei, 12 mjesec (malo sam se u prošlom postu zabunila, sorry). 9.12 u 20:13...tu se zapravo počeo odvijati moj Tokio Hotel «ŽIVOT»!! Opsjednust je počela, jer sam tada stvarno jako puno gledala u to koliko su zgodni...muzika mi se jakoo sviađala ali opet!! Ma znate, svi ste to prošli...iako neki nisu ni prošli nego kad su to shvatili su ih prestali slušati (POZZ NAŠOJ TEI)...došao je Božić, najljepši Božić u mom životu!! Ponoć je došla i ja sam odlučila otvoriti te pokolone (moja nestrpljivost)...otvorila sam tatin poklon i ugledala mobitel, bila sam presretna i baš sam si pomislila da ovaj Božić nemre bolje proć!! Krenula ja dalje mamin poklon, slatkiši i SIMSI...JeJ!! I tako je došao na red bratov poklon...otvorila sam ga i ugledala stiropor obljepljen selotepom, WFT??, kaj će mi to?? Išla ja odljepit taj selotep, kad se stiropr raspao na dvije strane a na pod je opala kuverta, mislila sam definitivno da su pare, hehe....polako sam otvorila kuvertu i ugledala nešto žuto, a na tom žutom piše TOKIO HOTEL, to su bile karte za Tokio Hotel koncert...rasplakala sam se od sreće i definitvno sam bila u neviđenom šoku...klečala sam na podu s kartama u ruci i plakala sam...taj trenutak u mom životu bio je neopisivo dobar...mama je bila za stolom ja sam bila u mraku na podu....primila sam se za glavu i počela vrištat i skakt po kući, dok sam ja tamo plakala nisam ni shvatila koliko sam sada sretna, ali sve je to izašlo iz mene par trenutaka poslije...od srca sam zahvalila bratu i sada mu zahvaljujem jer da nije bilo njega, ja sada nebi bila ovdje gdje jesam...čekala sam punih 70 dana do koncerta...u to vrijeme naučila sam sve njihove pjesme napamet jer sam neprestano preslušavala CD!! Bila sam užasno uzbuđena, neopisivo...i napokon kad je došao taj dan, bila sam u takvom šoku da je to čudo. Stajala sam tamo i gledala u TOKIO HOTEL, neki bi za taj osjećaj dali sve a ja sam stajala i slušala otkucaje srca na početku koncerta, kucala sam cijelim tijelom skupa s tim srcem. Vi ni neznate koliko se u tom trenutku moj život promijenio. Onog trenutka kad se čuo gromoglasan vrisak koji je dopratio Billov prvu otpjevanu riječ, pogodio je i mene kao grom...shvatila sam da nije bilo TH-a, ja se nebi osjećala ovako divno, ja nebi našla i otkrila toliko stvari, ja nebi imala tako veliku podršku, podršku koja me držala u svim najgorim dana, kada sam se mogla plakati na bilo šta, makar ta podrška bila jedan intervju, poster, slika, pjesma ili jednostavno pomisao da se ostvario moj san...da me nešto usrećilo kao nikad u životu...u svakoj pjesmi koju je 05.03-eg Bill otpjevao, Tom, Gustav i Georg odsvirali, našla sam sebe...našla sam muziku koja me ispunjava, opušta, na čije tekstove plačem, nekada od tuge, nekad od sreće!!! Svi ti beskrajno dobri osjećaji tamo su se ostvarili i ja sam se osjećala kao nova osoba!! Našla sam nove hobije, nove ambicije, upoznala nove ljude...našla sam nešto zbog čega neću nikada požaliti, našla sam TOKIO HOTEL!! Poslije koncerta, Tokio Hotel postao je jako važan dio mog života...i tu sam bila u onoj najgoroj fazi!! Svaki put kad sam slušala Wenn Nicht Mehr Gehts, osjećala sam neku prazninu, jer sam mislila da sam zaljubljena u Billa, mislila sam da me to nikada neće proći, da ću umrijeti od tuge jer ga nikada neću upoznati....ali svaki put kada bi opet i opet preslušavala tu pjesmu shvatila sam da ja imam svoj život, i da makar je mislila sam neznam koliko zaljubljena u Billa, da je to nemoguće...htjela sam si dokazati da nisam pravi fan ako volim samo Billa, a ne Tokio Hotel (kao glazbenike)...muzika mi je opet pomogla...i onda sam dobro razmislila i rekla si...njihova muzika ti je pomogla u tolikim stvarima, Bill ti je toliko pomogao da upoznaš toliko važnih stvari, oni su zauzeli toliko važno mjesto u tvom životu a ti se plačeš i patiš jer nikada nećeš imati Billa...to je bilo stvarno jadno, i ja sam shvatila da sam našla stvarno glupi razlog da patim!! Odlučila sam preći preko toga i onda sam skužila da nemogu biti zaljubljena u osobu koji zapravo nikada nisam ni upoznala!! Stvari su se poboljšale od te odluke i stvarno nisam više razmišljala i plakala zbog takvih stvari!! Ja Billa volim zbog mnogih drugih stvari i mogla bi se rasplakati zbog sto drugih razloga ali nikada više ne zbog onog najgljupljeg, onog zbog kojeg svi toliko pate...Iskreno, fakat bi voljela rukovati se s Tokio Hotelom, i sanjam o tome...i vjerujem da će se to čak i jednog dana dogoditi, ah...nada umire posljednja!! Meni se sviđa Billov moto jer tako treba biti, trebaš živjeti i uživati i svakoj sekundi a ne patiti za nečim što se dogodilo i što će se dogoditi, misli na sadašnjost i živi svaki dan kao da ti je posljednji...tako ćeš se sigurno dobro zabaviti u životu i usprkos bedovima i svim lošim danima(svi ih imamo) jednog dana ćeš se sjećati samo dobrih stvarii!! Ja ću se zauvijek sjećati Tokio Hotela, naravno 05.03.2006 jer sam do tada mislila da se snovi nemogu ostvariti, ali eto, sve se mijenja i to se dogodilo. Ja ih nemogu sada odjednom prestati slušati, jer bi tada morala iz sebe izabaciti toliko lijepih stvari i to bi sve postalo lijepo sjećanje...to bi bilo kao da mi netko srce raspolovi na pola! Trudim se učiti, biti što bolja, jer onda znam da ću sigurno steći veće povjerenja i da će me npr.starci pustiti na koncert. A sada malo o Billu, da ja vama objasnim tu ljubav. Jako je to sve čudno, i ne može se usproređivati s ničim!! Već sam vam jednom napisala tekst o tome, ali morat ću ponovo...želim da svi znaju kako je to, i kroz šta smo mi sve prošle!! Prošle smo kroz suze, bol, tugu a prošle smo i kroz sreću, zadovoljsto, utjehu!! Ima tako puno riječi kojima bismo opisali tu ljubav! Jer...neki su opsjednuti i to ne prolazi tako brzo...a neki vide podršku, a neki jednostavno misle da su IN LOVE! Neki ni neznaju kako je to sanjati o nekom koga ni ne poznaš...neki to nisu nikada osjetili, a nekad te tako nešto natjera na razmišljanje, da samo sjediš u mraku, slušaš muziku i razmišljaš. I onda ti toliko stvari dođe pred oči, da ti se pojave suze u očima, onda se zapitaš Što bi bilo da sada ne slušam TH, što bi bilo da ovo, da ono!!! Pitanja o kojima možeš razmišljati sto godina, ali na kraju ti se pojavi samo jedan odgovor, samo ta jedna riječ, koja sadrži nešto što se nemože opisati, samo ti dođe da im kažeš HVALA!! Hvala što sam se zbog vas berbroj puta nasmijala, hvala što sam zbog vas saznala da se snovi ostvaraju, hvala što sam sada ovo što jesam, hvala, hvala, hvala...mogla bi to izgovoriti bezbroj puta, jer zaista jesam zahvalna, ni neznam kako se sada osjećam....HVALA, eto kako se osjećam!! Posebno hvala dala bi temi koju sam i započela, a to je Bill. Njemu bi mogla zahvaliti još toliko puta, jer...ma ima tako puno razloga...uz tebe sam naučila što je život...LoL...u njemu sam našla nešto što mi i dalje ne ide u glavu....u njemu sam našla posebnu osobu, osobu zbog koje sam u jednom trenutku bila na koncima...kad pomislim da njega okrenu mi se misli, i eto sama pomisao na njega me obasjava...ja njega neopisivo obožavam!! I tako bi ga voljela upoznati...onak da ga vidim u živo, da mu dotaknem ruku, neznam kaj bi dala za to...on je moja najveća podrška...neki mi govore da mi bilo bolje u životu da na njega zaboravim....ste ludi, NIKAD...teško mi je kad samo pomislim na to a kamolim da to probam...msilim da mi završila ni sama neznam gdje!! Jer ponekad se pitam, zašto se dogodilo baš meni, ali se onda sjetim da sam sretna zbog njih, više nego nesretna...pa!! I samo da još nešto napomenem...uopće me nije briga za antifanove koje na sve načine vrijeđaju nešto što drugi ljudi vole, pa zar vama nije jasno, da svako ima svoj ukus i da nitko zbog vas neće prestat slušat TH! SHVATITE!!!Nema inspiracije više pisat, a brijem da nebi dalje ni čitali, pa eto odustajem do daljnjeg!! Ljudi, KUSSSSSSS!! Slike ćete dobiti u 101 postu, jer neda mi se više!!

KUSSSSSSSSSSS, Bill 4eva!!

Haha, dobar naslov jelda?? Kak ja samo volim taj Red Bull, mmm...Evo došlo je vrijeme da vam se javim, meni je na maturalacu billo sssuuppeerrr, fakat super... To vam je moj opis maturalca, haha...ma uglavnom puno smo razgledavali, navečer smo plesali i vozli se u autićima, lol, sve u svemu dobro smo se proveli!! Kod mene ima jedna nova stvar, a to je da sam danas uganula nogu i moram četiri dana mirovat, znači sutra sam pred telkom cijeli dan...kaj da vam još kažem, malo sam žalosna što u zadnje vrijeme dobivam jako malo commenta, na mom blogu nema novih ljudi, broj posjećenosti cijeli vrijeme stoji na mjestu...nisam se baš trudila u zadnje vrijeme za ovaj blog, ali vam obećajem da sada hoću, fakat želim imat puno posjeta do 11 mjeseca jer je tada ovom blogu rođendan...sada negdje u devetom mjescu će biti moja godina dana slušanja Tokio Hotela, to ću proslavit u miru svojeg TH-carstva među bezbroj postera, slika i u njihovoj muzici. Dobro se sjećam da sam za njih prvi put čula u nedelju, jednu nedelju u devetom mjesecu. Slijedeći dan u školi frendica je donijela Tomovu sliku i tom trenutku meni se sve promijenilo, TOKIO HOTEL je posto dio mog života, jedan važan dio mog života, i danas je, da,da iako su ih mnogi prestali slušat a neki su i počeli, ja sam još na starom, ok, ne baš na starom jer sam na početku bila luda za njima u granica normalnosti, u jedno vrijeme sam bila totalno luda, i jedno vrijeme sam bila u velikom bedu, a sada sam opet luda ali noramalno luda, ako bi se to tako moglo reći...A sada malo o Gustavu ....ovih je dana harao trač da Gustav odlazi iz TH-a, a naravno da ne odlazi...riješili su sve nesuglasice (ako ih je uopće bilo?) i sada je sve opet ok! E baš mi je drago! E da, pošto nisam bila doma i nisam imala komp nisam mogla čestitati Gustavu rođendan, pa to sada želim učiniti. GUSTI HAPPY BRITHDAY!
Evo par slika u Gustavovo i TH ime:














Kussssssssss, BILL 4eva!!

P.S. Malo pogledajte u boxove, jer sam ih uredila!!

Evo mene AGAIN! Neću vam se moć javljat par dana jer idem na maturalac...Nemam vam baš puno vremena za ovaj post, ali ću ipak sve to napisati u kratko. Jedini bed je što je počela škola, joj, kak me samo živcira! Al ajde sad malo odmora, a onda počne učenje!!S Tokio Hotelom niš novo, još NEMA točnih informacija da dolaze u Hrvatsku, pa nemojte još biti 100 uvjereni da dolaze u desetom mjesecu!! Na njihovoj osnovnoj stranici ubrzo bi se trebali pojaviti novi datumi njihove turneje, pa ćemo vidjeti!! Ako slučajno nešto bude, bitte mi javite (Tina, Honey)!! Bravo novi će bit zanimljiv, bit će intervju s Tokićima i privjesak za mob. Bill mi je opet zgodan i eto naviknula sam se na novi look...već sam par puta rekla da ga ja "volim" bezobzira šta on promijeni na sebe, pa se moram držat toga!! Kaj da vam još velim, nadam se kojem komentarčiću kad se vratim. Ajde ljudi moji, CIAO!! TOKIO HOTEL 4ever!!

Ko voli Toma, nek uživa u ovoj slici!!


Soba jednog FANA, muškog...o sam našla na ovoj stranici www.1samkeit.net, tamo imate sve videe s TH-om, uglavnomn sastrane di piše ICH,imate te slike!! Evo par njih!!
Ovak mu je soba izgledala dok je bila još u nekom normalnom stanju!


A ovak izgleda sad kad je ludddiii fan za TH-om.


Evo još dvije slike sobe...Ovo mi je fora s srcem od CD-a...taj čopac ne da ima sve postere, nego FAKAT ima sve njihove postere!!


I jedan meni najdraži intervju s Tokijevcima, i ako ste pročitali, pročitajte još jednom!!!

Okruženi šestoricom tjelohranitelja u studio norveške nacionalne televizije ulazi Tokio Hotel.Djevojke u publici histerično vrište,iako se od krupnih bodyguard-a momci ne vide.Tek što su se približili voditelju,Bill Kaulitz,frotmen grupe,je zaprepastio publiku.Nosio je majicu sa izuzetno provokacijskim natpisom za antifanove.Drečava žuta majica sa velikim crnim natpisom „KILL BILL“ i ispod natpisa njeova sopstvena slika prekrižena sa dvije linije.Na leđima majice piše „TOKIO HOTEL ANTIFANS“.Kada se pojavio osmijeh na Billovom licu,publika se podigla na noge i u znak oduševljenja zapljeskala hrabrom momku.

Bill,kakva je to majica?

BILL:Znate šta,ja nemam ništa protiv svojih antifanova,iako oni mene mrze.Ja nisam na tom nivou,uvijek pokušavam biti iznad i nekim provokacijama uspjeti da obranim sebe,i svoje fanove.Meni ne smeta što oni mene vrijeđaju.Ja sam takva osoba i uopće me nije briga za tuđe loše mišljenje,meni je važno da se drugima sviđam i da me vole.Ali mi smeta što vrijeđaju moje fanove,porodicu,prijatelje,ljude koje volim,ljude koji nisu ni za šta krivi.Ako im se sviđam to je stvar ukusa.Ovu sam majicu namjerno obukao da bih provocirao moje drage antifanove. (smijeh)

Zanimljivo.

TOKIO HOTEL: (smijeh)

Spot za pjesmu „Der letzte Tag/Wir schliessen uns ein“ je postigao nevjerovatan uspjeh,šta nam možete reći o tome?

BILL:Za taj spot smo se dugo pripremali.Iako nema neke određene radnje,nego smo samo nastupali pred fanovima,trebalo se pripremiti za to.U ovaj spot je uloženo najviše novca do sada,pa tako i truda.Nismo uopće probavali prije,nego nas je David (naš menadžer) izveo i rekao da je to samo probni snimak.Kada je završeno,rekao je da je to bio orginalni snimak.Mi smo onako,kako da kažem.....
TOM:Blenuli u njega!
BILL:Ama šuti!
TOM:Pa,jesmo!Blenuli smo u njega kao tele u šarena vrata!(smijeh)
BILL:Ma haj ušuti!Uglavnom,stali smo gledati u njega kao kreteni.....
GUSTAV:Pa to i jesmo....(smijeh)
BILL:Prestanite mi upadati u riječ!Da nastavim,kada smo pogledali taj snimak izgledalo je jako dobro,jer se sve dešavalo spontano.

Snimali ste na krovu bivšeg kina KOSMOS,a premijera je prikazana na TV-u u isto vrijeme kada je i u nekoliko kina prikazan spot,gdje je posjeta bila nevjerovatna.

GEORG:Da,upravo tako.Mislili smo da neće biti tolika posjećenost,međutim David nam je rekao da je Tokio Hotel samo jedan,(smijeh),i poslušali smo ga i isplatilo se.Sva zarada od toga je otišla u dobrotvorne svrhe.
GUSTAV:Točnije djeci bez jednog ili oba roditelja.

Promet je bio zatvoren nekih tri sata u cijeloj okolini kina KOSMOS.Policija je stalno kružila oko kina,kola Hitne Pomoći su bila tu,a obezbjeđenje je bilo na nivou.

BILL:Aha.Nismo željeli auta u blizini,jer sam pjevao uživo i takav je bio snimak,a od automobila se ništa ne bi čulo,pa je promet zato bio zatvoren,ali otvorene su bile posebne ulice za to.
TOM:Prošao je samo jedan auto,koji je bio cijeli ispisan textom pjesme „Der letzte Tag“ i unutra su bili naši fanovi.Ali je policija ipak morala intervenirati zbog ozvučenja.

Djevojke su plesale u bikinijima,a neke su se čak skidale u toples i pokazivale vam svoje grudi.

TOM:Znaaaaaaam!Nažalost nisam to vidio....
BILL:Bilo je i bolje što nisi vidio,jer ne želim ni pomišljati šta bi se desilo.On bi ostavio gitaru i poletio toj djevojci.(smijeh)
TOM:E sad!Pa jebi ga,Bill,nisam ni ja takav konj!(smijeh)
BILL:Ma,hajde braco,zezam se.(smijeh)
TOM:Jebi se!!!!
BILL:Ma jebi se i ti!Ja tebi fino,a ti meni psuješ!Mrš!

STOP!(smijeh)Vi volite psovati,je li tako?

GUSTAV:Ma neeeeee.Oni su vam jako kulturni!
GEORG:Ne seri.Ma psujemo mi svi.(smijeh)

Kada smo već kod djevojaka,imate li neku?

TOM:Ne,a da imamo ne bismo to krili od javnosti.Predstavljamo se onakvim kakvi jesmo,iskreno pričamo o svemu,psujemo,pušimo,pijemo pred kamerama.....
BILL:Tom se hvata sa djevojkama!(smijeh)
TOM:Majmune!Ali ne stvarno,mi to sve radimo da ljudi znaju kakvi smo mi ustvari,ne prikazujemo se kao nevinašca,a na kraju ispadnemo crne ovce i zbog laži izgubimo fanove.To nam ne treba!
GUSTAV:Što si ti to lijepo rekao.......(smijeh)

A da li još uvijek Tom i Georg pozivaju djevojke u hotelske sobe?

BILL:Da,ali i to ponekad.Zapravo samo kada svako ima svoju sobu,a to najčešće tražimo u zadnje vrijeme.Tada oni mogu cure zvati u svoje sobe.Jednom je prilikom cura zalutala u moju sobu,i nije htjela izaći iako sam joj ja govorio da je ona pozvana kod Toma.Ja sam izašao tek ispod tuša.Kosa mi je bila mokra i bio sam u mantilu,a ona nije htjela izaći iz sobe,sve dok Tom nije došao i odvukao je.(smijeh)
TOM: (smijeh) Da,sjećam se toga.Ona je hodala oko Billa i govorila mu da je tako sexy kada je mokar,a ja sam umirao od smijeha.(smijeh)
BILL:Otkud to znaš?Nisi bio u sobi?Cura je prava napast.Htjela mi je mantil skinuti,dobro je pa nije naišla na Toma.(smijeh)
TOM:Pa ja bio ispred vrata,nisam htio ući!(smijeh)
BILL:Jebi se!

U našu redakciju dolaze razna pisma vezana za tvoju novu tetovažu,a to su uglavnom u kontekstu „Bill je tako hot sa novom tetovažom.“ ili „Njegova nova tetovaža me tako napali“.

BILL: (smijeh) Nisam se ja istetovirao da bi se one mogle ložiti,nego jer mi se to sviđa.Ali meni to ne smeta,drago mi je što se i njima sviđaju.
TOM:Meni je njegova nova tetovaža tako super.Istetovirao bih se i ja,ali to nekako nije moj stil.
BILL:Nije nego te je strah.......(smijeh)
TOM:Jebi se! (smijeh)

Šta vi mislite o Billovoj tetovaži?

GEORG:Meni je extra!Ali ne bih imao hrabrosti istetovirati se.
GUSTAV:Sviđa mi se,ali ne bih to nikada uradio.
BILL:Što?
GUSTAV:Šta ako mi se nešto inficira i umrem? (smijeh)
TOM:Gustav,vidiš ovo?(pokazuje mu na zid)Sad dođi ovamo i dvadeset puta lupi glavom u zid.(smijeh) Nadam se da ćeš onda doći do pameti.(smijeh)

Kakvu muziku slušate ovih dana?

BILL:RHCP!Neprestano!“Tell me baby“ i „Dani California“ su nevjerovatne!
GUSTAV:Ja preslušavam kompilaciju Mettalice.
GEORG:I ja isto.
TOM:Nemam nešto određeno da slušam,ali eto Bullet for my Valentine,RHCP,a sviđaju mi se i pjesme „Maneather“ od Nelly Furtado i „Mas Que Nada“ od Sergio Mendes i BEP-a.

Šta mislite o grupi Lordi,pobjedniku na Euroviziji 2006?

BILL:Meni su dobri,ali mi je bolja njihova pjesma „Who's your daddy?“ nego „Hard rock hallelujah“.
TOM:Ne sviđaju mi se.
GEORG:Ni meni isto.
GUSTAV:Ok su.

Ko vam se najviše svidio na Evroviziji?

TOM:Rusija i Makedonija.
BILL:Hmmmmm,dok ja skontam......
GUSTAV:Ukrajina,Makedonija i BIH.
BILL: (glasno vrišti) Da,da,da!!!!!BIH je imala fantastičnu baladu,nevjerovatno!Svidjele su mi se i Rumunija i Finska.Imam te tri pjesme na svom I-Podu.Super su.
GEORG:Rusija.Dima Bilan je super otpjevao i imao je super osmišljen nastup.

A Njemačka?

SVI: (glasan smijeh) NEEEEEEEEEEEEE!
BILL:Ne sviđa nam se pjesma! (smijeh)

Ko vam je bio favorit na svjetskom prvenstvu u Njemačkoj?

SVI:Njemačka! (smijeh)

Pored Njemačke......

BILL:Brazil.
TOM:Ja volim Englesku reprezentaciju.Išao sam na nekoliko njihovih mečeva.
GUSTAV:Španija i Brazil.
GEORG:Brazil i Argentina su mi bile najdraže pored Njemačke.
BILL:Išli smo na neke njihove utakmice,ali najbolje je bilo kada su igrali za treće mjesto.

Ko vam je fudbalski uzor?

SVI:Lukas Podolski!!!!!!!!

Znate li da je on na After Party-jima stalno tražio vašu pjesmu „Schrei“?

GUSTAV:To nismo znali.
BILL:Baš nam je drago,mi njega poštujemo i volimo kao igrača,i baš je super što mu se sviđa naša muzika.

Nakon što smo o svemu popričali,imam još jedno pitanje za kraj.Da li ćete praviti još neke turneje van Njemačke i okoline?

BILL:Da.2007. godinu smo već rezervisali za potpuno,ali baš potpuno osvajanje Europe.Malo ćemo intezivnije poraditi na južnoj Europi i Balkanskom poluotoku.Jer nam se i od tamo javlja puno fanova.2008. je godina za SAD-u i ako uspijemo malo ćemo kroz Kaliforniju.Ali Kalifornija je pod upitnikom još uvijek.

Hvala na vremenu koje ste izdvojili.Puno sreće u daljem radu.

SVI:Hvala.

KUSSS, BILL 4eva!!!!!!!!!!!!

Danas je ta special dan, danas je 1.9.2006!! I svi dobro znamo što je to, da,da danas je BILLU I TOMU 17 rođendan!! Napokon je stigao i taj dan...evo ga u čast njima objavit ću puno slika, i teksta!!

TOM...eh, Tom, mali ženskaroš...hehe, šta nam je sve napravio! Cure su njemu omiljena tema za pričanje i stlano priča okolo da on ima mnogo seksualnog iskustva..sad koliko o tome, ne znamo!! Njegov prepoznatljiv stil je široka odjeća, kape koje se po boji uvijek slažu sa odjećom, na slikama držanje za džep, piercing na usni i ono što smo sve vjerojatno prvo primjetili jest dredovi! Puši, najdraže mu je piće Red Bull, a savršena cura mu je blizanka Olsen!!







BILL...eh, tek on!! On nas je doveo do totalnog kaosa i ludila sam svojim crazy promjenama, malo u imiđu malo u ponašanju!! Znamo ga kao velikog romantičara koji čeka na onu pravu, i kad je u neku curu zaljubljen zapravo reći će joj da je voli...na početku karijere TH-a, imao je manga frizuru, nekakv lagani rokerski više sportski stil, tek lagano olovkom namazane oči, između tih vremena i danas imao je dužu kosu, stil mu je bio rock ali bez pretjerivanja i suvišnih detalja šminka je prerasla na crno sjenilo a nokte je počeo bojati u crno, danas Bill fura rockerski stil s puno sitnih detalja, duži ali uredno obojani nokti, pramenovi, puno prstenja narukvica i kaubojske čizme. Ima dvije tetovaže i dva piercinga, obožava Red Bull a nekad zna i zapalit cigaretu...







TOM&BILL FROM HEART HAPPY 17 BIRTHDAY!!!!!!!!