Proces beatifikacije našeg gusarskog sudruga, brata u Isusu i sina u Majci - Tome 'Srbina' Niškog, došao je do završne točke.


Da podsjetimo, naš vjerni prijatelj i član posade Tomo, posljednjih je nekoliko mjeseci pokazao zavidnu snagu duha i gigantsku veličinu skrotuma vodeći epsko-lirsku borbu s gastro-intestinalnim demonima koji bolno izjedaše njegovu djevičansku probavu svojim poput britve oštrim zubalima te tamo pokušaše podići đavolju utvrdu od govana iz koje namjeravaše krenuti u osvajanje Beča, a potom i Raja.

Tomo je bio potpuno sam, ali ne i napušten. Suočen sa svojim unutrašnjim demonima ispaštao je mnogo, no borio žestinom plavetnog kita. Povukavši se u osamu jednog zapuštenog zagrebačkog brežuljka, meditirao je poput kakvog malog srpskog Buddhe.
Primajući infuziju direktno iz Božje ruke, svjesno se hranio samo vlastitim znojem i malom djecom.
Od svoje srpske kose ispleo si je krunicu, a od vlastite je srpske kože načinio isposničku kolibu. Tri mjeseca je odbijao krutu hranu, vodu, zrak i maloletnice, misleći samo na borbu sa Zmajem. Svetu Oštricu™ kojom je nakon strašne Borbe na planini™ zadao smrtni udarac paklenoj Zvijeri, načinio je od vlastitih fekalija, malo smole i žice.
-Prema mojim uputama, ako smijem dodati.





Nakon pobjede nad Princem Tame, vlastitog čudotvornog uksrsnuća, vješte propagande i nekoliko snimljenih holivudskih filmova, Tomina je brodska kabina postala mjestom (za nas) vrlo profitabilnog hodočašća.
Brojna ozdravljenja, osljepljenja, ukazanja Tominog lika u talozima kave i WC školjkama te misteriozni nestanak nekih mojih osobnih stvari nepobitno ukazuju na svetost ovog svjetovnim životom neokaljanog Srbina.

*Iako čini čuda i vozi brz auto, Tomo tvrdi da je i dalje onaj stari gusar – „Srbin from the block.“*



Razmotrivši sve gore navedeno te uzimajući u obzir golemi moralni pečat kojeg je Tomo utisnuo u sve ljude koji ga okružuju – proces beatifikacije nametao mi se (si-se! hihihi) sam od sebe (bez obzira što zlobnici tvrde da mi se mnogo stvari nameće samo od sebe kada sam mrtav pijan).





Danas će se u kasnim večernjim satima održati misa vazdušnica za našeg malog Božjeg vojnika, iza koje će slijediti prikladno opijanje uz glazbu anđeoskog hora. Večer će se nastaviti u ozbiljnijem tonu tek kada se okupi Konzilij za beatifikaciju i tulumarenje, koji će donijeti konačnu odluku o Tominoj svetosti i učešću u Kristovoj slavi, tijelu (iako Tomo nije peder), duhu, Mariji i sl.

Ukoliko Tomo bude proglašen Božjim uznikom, održat će se mega-turky-misa na kojoj će se pobožno kušati Ensure Plus, napitak koji je čudotvorno nastao u Tominoj isposničkoj pljuvačnici nakon što je Njegovo tijelo nestalo na mjesec dana s ovoga svijeta, a koji ima predstavljati Tominu mučeničku krv. Pošto ne znamo što će reprezentirati njegovo tijelo, morat ćemo ga par puta simbolički polizati, ali to će biti samo privremeno rješenje. Gusari nisu pederi, mind you.





Prepuštam vas riječima svete Marije Terezije™ (koja je uvijek znala o čemu govori):
„NEKA BEATIFIKACIJA POČNE!“




Arrr! Što mnogo volim miris svetaca ujutro...