Dan Stvoritelja
Naime, na ovaj sveti datum, prije nešto više, a opet nešto manje od sto godina, na skromnom brodiću onkraj Save rodio se Kapetan. Mnogo je priča ispričano o ovome gusarskom princu kroz usta i pazuhe hvalisavih bludnica i liječenih alkoholičara koji ga imahu prilike upoznati ili tražiti od njega seksualne usluge, no samo jedna je istinita. Sve o čemu ću Vam pripovijedati dogodilo se u praskozorje gusarstva…
Kraljevstvo bijaše u nemiru. Kapetanovi plemeniti roditelji pripadahu plemenu Jugoslavena, drevnog naroda tajanstvenog podrijetla koji je, kako legende kažu, naseljavao prostore Balkana mnogo prije no što je ovaj postao Središnja Europa. Nešto prije Kapetanovog rođenja, Jugoslaveni preko noći postadoše neprijatelji države pod novim kraljem te bijahu dovedeni pred strašan izbor: bježati ili iščeznuti s lica zemlje pri prvom zalasku sunca u potpuni mrak. Jugoslaveni bijahu trn u oku okrutnoga kralja jer je i on sam bio jedan od njih, ali se bojaše priznati smatrajući to svojom slabošću, srpstvom i židovstvom. Ipak, osim političkih razloga zli kralj je imao još jedan motiv za progone nevinih Jugoslavena. Dvorski proroci pretkazaše skoro rođenje novog kralja - gusara, nadriliječnika i ljubavnika koji će pokoriti svijet i biti neopisivi macan i jebač extraordinaire, a čiji će život značiti kraljevu smrt.
Prestrašen i uznevjeren, kukavički kralj donese stravičnu odluku – sva muška djeca s ogromnim kitama bez iznimke imaju biti mučki pogubljena.
U cik zore sutrašnjeg dana, dana koji se svim uplakanim majkama u kraljevstvu urezao u rodnicu, vladarevi nemilosrdni vojnici krenuše u svoj krvavi pohod. Prokletstvom mača i ognja oskvrnuše muškost novorođenčadi.te svake majku ili oca koji su im stali na put. U smiraju dana, bakreno sunce koje je od jutra slijepo nadgledalo pokolj, crvenim je žarom obasjalo bojno polje – prazne ulice i trgove, opustjela zgarišta grada. U neljudskoj tišini večeri niti jedna kuća nije stajala pošteđena. Ipak, jedno muško dijete je preživjelo…
Kada je gradski sat otkucao posljednju minutu prije početka redarstvenog sata, na ulicama i domovima žitelji staroga Zagreba počeše gasiti baklje, vlažnim prstima prigušivati svijeće. U domu Kapetanovog oca, iza debelom tkaninom prekrivenih prozora nešto se dešavalo – nešto za što vojnici nisu smjeli znati. Jedna obitelj je planirala bijeg.
Kapetanovi mudri roditelji iskoristiše nemir i pijanstvo vojnika koji su se u krčmi hrabrili za krvavi zadatak te se u mračnoj noći prije pokolja odlučiše iskrasti iz kuće i otići na sigurno mjesto kako bi majka mogla roditi. Tako bješe da Kapetanova mjestimično noseća majka i otac mu sijedi, u najcrnjoj od svih noći koje ikada uspavaše šporki gradić podno Sljemena, hitro spakiraše svoje škrinje prepune zlatnika i, naoružani jedva kojom bajunetom te do grla opasani dinamitom, uspješe pobjeći na suprotnu obalu rijeke Save, koja se tada prijeteći mutila i vrtložila poput kakovog neispravnog vodokotlića mamu da joj jebem. Prješavši na drugu stranu, bijahu sigurni od kraljeve vojske, ali ne i od ljudske podlosti.
Mjestašce na koje sveta obitelj nabasaše bilo je nastanjeno ljudima crnih skrotuma i opakog razvrata, a među stanovnicima umorni putnici neočekivano susretoše svoju braću i sestre koji tamo obitavahu. Očekujući od njih gostoprimstvo ako ne već bratstvo i jedinstvo, bjegunci se smjestiše u njihov šator pokraj rijeke kako bi blagovali i otpočinuli te krenuli dalje na sjever. Ali avaj! Rodbina bijaše zla i iskvarena običajima koji tamo vladahu te prezirno izbaciše Kapetanovu obitelj na blatnu kaldrmu. Ismijavaše ih i vrijeđaše - čak ih napadoše bakljama, noževima i ostalim neugodnim i oštrim predmetima. I upravo kada je zlom rukom vođena seljačka motika trebala udariti bogorodicu, gromoglasni tresak prodrma zemlju. U tom trenutku vatreni meteor pade na šator, sunce izbaci svoja sjajna koplja, utroba se nesretne majke dupkom otvori, a mladi Kapetan u svojoj slavi iskoči i jednim udarcem malja satre sve dušmanine. Usput osvoji čitavo selo na rubu Save gdje dušmani življahu i poševi im sve žene koje valjahu te majku primi za ruku i odvede ju na najljepši brodić koji stajaše usidren u maloj luci. 'Ovdje ćeš me roditi majko' zagrmi, i ponovno uniđe u svetu utrobu kao da nikada iz nje ne izađoše, čudna li čuda. Trudna majka s mukom dopuza do pramca, ondje se smjesti i stade svog nerođenog sina podučavati mačevanju, svjetskim jezicima, filozofiji, matematici i općoj kulturi. Nije došla ni do Hegela kada započnu lagani trudovi…
Podno sjajnih zvijezda u luci pokraj nasipa, na prekrasnom brodiću ukrašenom draguljima, negdje oko ponoći stara majka Kapetanova osjeti migoljenje negdje u svojoj utrobi. Životinje se okupiše na palubi kako bi prisustvovale veselom događaju, ali pošto to bijaše druga biblijska priča brižna majka ih otrovaše i postaviše čelične zamke da se više ne vraćaju. Prateći komet, došla je i murija, no dečki su se brzo razišli čim je njegova čarobna svjetlost nestala, a s njima su odletjele i svrake i ostala svjetlucavim predmetima lako impresionirana bića.
Kada je gluhu tamu noći zamijenio spokoj srebrenog mjesečevog lica, na palubi malog broda rodio se Kapetan. Poput grčkih bogova, svjesno je odabrao izlazak kroz guzicu kako se i priliči jednom pain-in-the-ass gusaru. Svi su odmah primijetili kako je neobično genitalno obdaren za jednog momčića i zaključili da sigurno nije od ovoga svijeta (tako su krenule priče o bezgrešnom začeću), a sam će Kapetan stotinjak godina kasnije u jednom novozagrebačkom parku pijan izjaviti kako ima najveći skrotum na svijetu i pokazivati ga uokolo strancima. Nakon toga će doći kući i zabljuvati televizor, salonski stolić i sve prohodne putove do tuš-kabine. Doslovno. I ovdje završava naša priča. Kapetan je danas odrastao mladić, miljenik djevojaka i interpola, a svoje slobodno vrijeme provodi ubijajući ljude. Danas je njegov dan.
Ovaj veličanstveni događaj bit će, sukladno tradiciji, proslavljen u nekoj od jeftinijih zagrebačkih rupčaga. Neće nas spriječiti ni vjetar ni snijeg ni cijene ni skinjare. Tako mi Bog pomogao, vlast na Nebu mu se produžila.
Capt. A Blackadder
